Kakvi se sve egomanijaci kriju oko nas?

Već znamo: ega se nećemo i ne možemo otarasiti kao što se ne možemo otarasiti niti vlastitog tijela. To nam je naprosto datost - osobna iskaznica naše individualnosti. No, možemo ga „držati na uzdi" u smislu motriti njegove izbačaje – trikove i tripove – kojima nas odmiče od nas samih, a time i od mira i radosti življenja

Evo nekih glavnih egotripova/trikova koje sam primijetila, a svi vi koji se sjetite novih, dobrodošli ste ih upisati u komentare.

Dakle, sve egotripove prepoznajemo po jednoj specifičnoj vibraciji koja izbija iz nečijeg tona. Jedna rečenica ili misao može se reći na mnogo načina: ključ nije u sadržaju, nego upravo u načinu. Mudro je motriti to, ne samo kod drugih (iako su nam drugi ogledalo pa preko njih i rezonancije na njihovo prepoznamo nešto svoje), nego i kod sebe. Zato, kada prepoznamo da se u nama, na nekom polju, probudio mali/veliki egomanijak – samo ga osvijestimo, nasmijemo mu se u oči i odmaknemo od tripa kojeg nam servira.

A prepoznajemo ga ovako okvirno:

1. DUHOVNI EGO: vezan je uz pretjerano dičenje vlastitim duhovnim iskustvima i razvojem. Na najniženim nivou, to je samohvala s tečajevima koje se prošlo, s guruima, učiteljima... Na najsuptilnijem nivou, to je prepotencija uslijed koje se ne razgovara s „manje svjesnima" ili se s njima razgovara pompoznim, skriveno prepotentnim tonom. Ovo uvijek ukazuje na suštinsku nesigurnost u sebe i vjerojatno na područja ili ljude koji nisu sasvim integrirali to što govore: u smislu, više papigare nešto iz knjiga i vlastitog ideala, nego svoje kože.

2. MAGIJSKI EGO: popularan u ovom vremenu (jer new age industrija opako zarađuje prodajući seminare na temu „stvarajte svoj život", „promijenite svoju osobnost" i slične). Hrane ga tehnike koje obećavaju vidovitost, mijenjanje stvarnosti na astralu i sve što isključuje činjenicu da je život, u suštini, misterij, a forsira „rad na sebi" po nekom zadanom protokolu ili ceremoniji. Zamka u njemu je što izaziva frustraciju – a kako da si takav ego prizna pogrešku? Pa onda kreće u nove mentalne teorije zapetljavajući se tako u mental i gubeći vezu sa zemljom.

3. EGO USPJEHA: djeluje na razini poslovne ili financijske moći i uspjeha. Njime se diče oni izrazito gordi zbog svojih karijernih ostvarenja. To je vrlo nesuptilan i vrlo prizeman vid ega povezan s materijalnim.

4. EGO ŽRTVE: izranja kada naglašeno govorimo o sebi kao herojima, prepričavajući životne scenarije žrtvovanja koje smo prošli, bilo povezane s iskustvom nesretnog djetinjstva, bolesti, siromaštva, mobinga na poslu, radoholičarstva pa čak i ljubavnih "patnji".

5. EGO PERFEKCIONIZMA: svojevrstan umjetnički, stvaralački ego koji, kada podivlja, čini da se držimo prepotentno na temu svoje načitanosti, estetskog ukusa ili neke „finoće" aktualne u našoj stvarnosti.

6. EGO TAŠTINE: zaljubljenost u svoju sliku i priliku koja graniči s narcisizmom je opasna jer nam zamagljuje vid. Više jasno ne vidimo druge i postajemo opsjednuti vlastitom fizičkom pojavnošću.

Uglavnom, ego je potreban jer je naš individualni izričaj. Ali kad god prepoznamo da imamo ton koji je „s visoka" ili „s niska/manje vrijedan" prema drugima – ili u osobnom izričaju – znači da ego ima ranu koja traži iscijeljenje, odnosno uravnoteženje. Primjerice, „ja vrijedim" možemo reći neutralnim tonom, kao što bismo rekli nešto prema čemu nemamo emociju, možemo to izgovoriti drhtavim glasom ili nadmenim. Iste riječi, drugi ton. Tako da je mudro slušati svoj ton: on će nam najjasnije otkriti što ustvari mislimo i što zrači iz našeg nesvjesnog. A kada to detektiramo, zapravo otkrivamo novu facetu dijamanta koji jesmo, a koji traži suptilno brušenje. I tako u krug, dok smo u tijelu. Jer, ego uvijek vreba, to mu je posao: da nas drži budnima.

www.elementi.hr