LELO REPORT

Je li "feminizam" uopće stvaran u okviru patrijarhalnog kapitalizma?

19.11.2024. 12:45

Foto: Arhiva

NE PROPUSTITE ČLANKE PRATITE FEMINU

Feminizam kao pokret koji danas zamišljamo, temeljen je na borbi za politička i društvena prava žena u jednakoj mjeri kao i u borbi za radnička prava žena. Ta borba trebala bi uključivati i direktoricu i spremačicu. Ako se borba za ženska prava u svijetu rada i biznisa bavi samo girlboss poslovnim ženama i direktoricama, to nije niti feminizam niti borba za ženska prava, već izjednačavanje feminističkog narativa s osobnim profesionalnim ambicijama nekolicine žena.

feminizam i kapitalizam

Kada je 2018. godine MeToo pokret obišao svijet, feminizam je ušao u svoju najveću mainstreaming kampanju do tada. Borbe za ženska prava, koje su se u svim dijelovima svijeta odvijale već stoljećima, u nekim su žarištima dosegle kritičnu masu. I poruka se prelila – preko granica, oceana i interneta. Priča o ženskim pravima ušla je na svačije društvene mreže, nacionalne televizije i razgovore za obiteljskim stolom. Feminizam je, napokon, ušao u mainstream.

To da je feminizam sada mainstream, značilo je da su megaliti brze mode na majice i platnene torbe mogli odštampati feminist u Barbie ružičastoj boji i tako kupcima i javnosti pokazati da i oni stoje uz ženska prava. Štampanje feminist stava odvija se u tvornicama koje su strateški smještene u zemljama Globalnog juga. Zemljama koje su povijesno i u današnjici sistemski eksploatirane, što i omogućava globalno najjeftiniju radnu snagu koju zapošljavaju te „feminističke“ korporacije. „Feminističke“ korporacije tamo zapošljavaju većinski žene. Žene su to na koje se ruše te tvornice u kojima se na robu štampa feminist. Žene koje malo tko sluša, a još manje pita, o njihovim radnim uvjetima i pravima. Žene koje uz poslove u tvornici, većinski preuzimaju brigu i o svojim kućanstvima. Žene koje ovise o svojim slabo plaćenim poslovima u tvornicama koje štampaju feminist etikete jer cijela ženska ekonomija mnogih država jugoistočne Azije počiva upravo na takvim tvornicama.

Girlboss feminizam u podršci patrijarhatu i kapitalizmu

U zemljama Globalnog sjevera, na čijoj se periferiji nalaze Hrvatska i regija, neke žene žive sličnu sudbinu tvorničkih radnica – gube prste, godinama čekaju neisplaćene plaće, te također bivaju ignorirane i ušutkavane. Neke druge žene pak, kupuju majice s feminist proklamacijom, koju su ištampale potplaćene i neisplaćene radnice, i svoju žensku emancipaciju ostvaruju girlbossingom.

Girlboss je izraz (neo)liberalnog feminizma, koji označava ženu koja je uspješna u poslovnom, muškom svijetu. Ona je samoizgrađena poslovna žena, samouvjerena šefica vlastite firme koja zna što želi i zna kako to dobiti. Njezino feminističko ostvarenje nalazi se u tome da se uspjela probiti u patrijarhalnim okvirima kapitalizma, doduše ipak ne idući ni protiv patrijarhata, ni protiv kapitalizma. Naprotiv, ona zna kako iskoristit opresivne alate i hijerarhije patrijarhata i kapitalizma u svoju korist. Umjesto da ih ruši, ona ih koristi kako bi se uspela iznad staklenog stropa, dok ostale žene ostavlja pod njim.
Girlboss feminizam u najboljem je slučaju vrlo individualistički feminizam, što bi samo po sebi trebalo biti nespojivo, a u najgorem je slučaju preuzimanje i ispiranje feminističke etikete za daljnje utvrđivanje patrijarhata i kapitalističkih ciljeva.

feminizam i kapitalizam

Nespojivo je da postoji „individualistički feminizam“, jer feminizam bi trebao biti kolektivni pokret za žene i za rodnu pravdu. Feministička razmišljanja postojala su uvijek, u pisanjima i naporima brojnih žena da prenesu ženska iskustva o društvu i životu, da osvijetle rodne neravnopravnosti i da preispituju društveno postavljene rodne hijerarhije. No feminizam kao pokret koji danas zamišljamo, temeljen je na borbi za politička i društvena prava žena u jednakoj mjeri kao i u borbi za radnička prava žena. Ta borba trebala bi uključivati i direktoricu i spremačicu. Ako se borba za ženska prava u svijetu rada i biznisa bavi samo girlboss poslovnim ženama i direktoricama, to nije niti feminizam niti borba za ženska prava, već izjednačavanje feminističkog narativa s osobnim profesionalnim ambicijama nekolicine žena.

Kakav je to feminizam koji tlači žene?

Girlboss feminizam prigrlio je nemali broj žena i u našoj regiji. Osobni poslovni uspjeh sada se mogao upariti s feminizmom koji je odjednom postao trend. To je ona druga strana medalje koja nas dočeka kada borba za neka prava postane mainstream. Tada postaje i trend, postaje preuzeta i deformirana u svrhe koje s pravom borbom veze nemaju. Jer girlboss feminizam ne pokušava dekonstruirati patrijarhat, samo od patrijarhata traži da na strani koja opresira napravi mjesta i za par žena.

Ne možemo pričati o feminizmu u radu ni o ženskoj emancipaciji direktorica ni političarki, ako radnice pak ostaju potlačene, ignorirane i ušutkavane, a njihova prava i radni uvjeti ostaju neadresirani. Ako se plaće ne isplaćuju ili se inzistira na isplatama u kešu, ako se privatno vrijeme ne poštuje, ako se nadgledaju klikovi mišem i odlasci na toalet. No upravo to se neironično događa, slavimo uspješne žene, one koje su se popele biznis ljestvama i ustrajale unatoč mizoginiji, a ne oslovljavamo iskustva njihovih radnica. Plješćemo poslodavcima koji zapošljavaju žene, bez da se pitamo po kojim uvjetima one uopće rade. Reprezentacija nije dovoljna. Imati određeni postotak žena među zaposlenima ili među rukovodećima jedva da je i početak. Feminizam nije sušta statistika i jednakost u brojevima. Feministički rad zahtjeva puno dublju uključenost i svjesnost o stvarnosti radnica, o njihovim potrebama i iskustvima, unutar i van radnog mjesta.

feminizam i kapitalizam

Kada se feminizam koristi kao etiketa, isprana i izmanipulirana, a bez stvarne namjere i truda, on radi protiv žena. Feminizam koji je samo trend, koji prisvajamo samo zato što znamo da je to prava strana povijesti, ali bez da znamo i zašto je to tako i kako tu povijest upravo mi pišemo, razvodnjava prave feminističke ciljeve. Nazvati firmu feminističkom samo zato što je direktorica žena, stvara idealan prostor da se pravima žena unutar firme uopće ne bavi, jer cilj je naizgled već postignut, firma na van (i samo na van) već je feministička. Naizgled, pozicija žena u društvu i poslu sve je bolja, a zapravo je taj privid samo paravan iza kojeg ženska radnička, politička, društvena i druga prava završavaju uvijek na dnu liste prioriteta.

Ukradena je to etiketa feminizma, koji to uopće nije. Jer feminizam koji tlači žene, ne može se nazvati feminizmom. A feminizam koji odbija vidjeti prava radnica kao sastavni dio ženskih prava, dopušta da radnice i žene budu potlačene. Feminizam nije kupiti majicu s natpisom feminist, feminizam nije čak niti odštampati majicu s natpisom feminist. Etiketa ne znači ništa ako iza nje ne stoji prava namjera i pravi trud, koji se najbolje ogledaju ne poziciji direktorica, već u poziciji radnica.

paula brecak