Dakle, u Jurišićevoj bismo Ana i ja na putu do škole kupile sladoled (ako nismo štedile za Bravo) i vozile se lagano prema Varšavskoj. Asfalt je bio jadan. Jugo asfalt. Ali za disko role i to je bilo bolje od kockica. Samo lagana masaža stopala, a ne trešnja cijelog tijela. Na Cvjetnom smo pile vodu iz pumpe za vodu ispred kina Zagreb. To je tada za nas bila obična pumpa za vodu – ono, nalazi se tamo jer treba cvjećarkama i curama koje se rolaju kad su žedne i dečkima nakon košarke...
Ne znam što ste vi radili 80-ih, ali ja sam išla u osnovnjak. Nosila sam minival na šiškama, palma-repić na vrhu glave, slušala walkman i išla u školu na disko rolama. Za "tulume" sam nosila šiške à la Emilija Kokić za eurovizijski nastup (gomila jeftinog laka držala je bolje od svih današnjih hair-inovacija :))). Najgora situacija je bila ako su baterije walkmana bile istrošene (a uvijek su bile) pa je kazeta počela zavlačiti. Onda si morao malo stisnut' stop, čekat' da se baterije odmore pa pokušat' bar tu pjesmu poslušat' do kraja. Zapravo ne, najgore je ipak bilo kad je walkman počeo "gutat" traku pa si morao olovkom to izvlačit', ravnat' i namotavat' natrag... Nemreš mi "jest" traku Madonnine kazete... I uništavat' mi Bananaramu. Požderat' mi Phila Collinsa, Depeche Mode, INXS, Princea... Halo!
Moja najbolja frendica Ana i ja slušale smo Michaela Jacksona (u jednoj fanatičnoj fazi smo bile baš lude, što je dovodilo do golemih ispada bijesa njenog starijeg buraza Borne, koji je upravo doživio tinejdžersko intelo-prosvijetljenje i zakačio se za Laibach i Borghesiju)... Enivej, skupljale smo Michaelove postere iz Brava i oblijepile njima svaki centimetar sobe. Ako si dovoljno dana preskakao užinu i štedio na žvakama i Snjeguljici, mogao si si kupit Bravo i izrezivat' Michaelove slike. Moji posteri bili su netaknuti. Anine je Borna šarao i prljao pekmezom.
Ana i ja našle bismo se na Trgu Burze (tako se tad' zvao – danas znate da se zove Trg hrvatskih velikana)... Na rolama, dakle. Ja sam imala razderana koljena jer sam loše vozila. Ana nikad nije imala ništa razderano jer je vozila savršeno, išla je na skokove u vodu, gimnastiku i općenito imala odličnu motoriku... Meni motorika nije bila jača strana. Išla sam na 10 stranih jezika i bila trapava. Pala sam s grede na tjelesnom i slomila ključnu kost. Stari dr. Fattorini zabetonirao me u Klaićevoj pa mjesec dana nisam išla u školu. Jeeeeji. Frendice su mi doma nosile zadaće i sve ono kaj smo radili u školi, a učiteljice su mi još mjesecima progledavale kroz prste... Onda sam (a ne bih li kao malo poboljšala motoriku i postala elegantnija – tak je mama rekla), upisala Klasični balet na Ilirskom trgu (zapravo više-manje zato jer mi se tad sviđao dečko koji je živio na Gornjem gradu). Bio je dvije godine stariji i ličio je na Michaela Jacksona (nije uopće, samo je imao crnu valovitu kosu, ali to je bilo dovoljno...) Kad su mi rekli da ću s njim bit' na porti, skoro sam pala u nesvijest.
Dakle, u Jurišićevoj bismo Ana i ja na putu do škole kupile sladoled (ako nismo štedile za Bravo) i vozile se lagano prema Varšavskoj. Asfalt je bio jadan. Jugo asfalt. Ali za disko role i to je bilo bolje od kockica. Samo lagana masaža stopala, a ne trešnja cijelog tijela. Na Cvjetnom smo pile vodu iz pumpe za vodu ispred kina Zagreb. To je tada za nas bila obična pumpa za vodu – ono, nalazi se tamo jer treba cvjećarkama i curama koje se rolaju kad su žedne i dečkima nakon košarke... Tek poslije, kad su je srušili, skupa s cijelim Cvjetnim, skužili smo koliko nam nedostaje. Obična pumpa za vodu. Nedostaje jednako kao onaj trenutak kad moraš pazit' koliko ćeš jako stisnut' polugu – ako stisneš preslabo – ništa – ako stisneš prejako sav se smočiš i dođeš pred školu zaliven. A u školu ne valja doć' zaliven jer prvi dojam je važan, a nikad ne znaš koji dečki su već tamo. Berislav, Michel, Timon, Velibor, Petar, Saša, Nikas, Krešo...? Hoćeš bit' zgodna sa svojim mrkva potfrknutim trapericama, prevelikim topićem na prugice, Startasicama, soknicama, polakiranim šiškama... A ono sva si se zalila... Onda paziš kak' piješ na Cvjetnom na Železnom Franceku...
E... A kad je u subotu bio nečiji rođendan ili tulum. Uzbuđenje cijeli tjedan. Kaj ćemo obuć'? Koju frizuru ćemo napravit' (ok, Emilija Kokić ili Cindy Lauper)? Trebalo je nasnimit' kazete sa sentišima. Roxette. Daaaa, Roxette uvijek pale – Listen To Your Heart, It Must Have Been Love i Fading Like A Flower – čiste ziherice. Onda sjediš na kauču i gledaš 'ko će te pozvat' na ples. Plešeš na metar udaljenosti s ispruženim rukama k'o da ste R2-D2 i C-3PO, ali nema veze, osjećaš se super i vrtjet ćeš taj film cijelu noć u glavi. Neka malo veća faca od dečka, kojem se baš jako sviđaš, privući će te bliže... Možda ćeš na trbuhu u mraku osjetit kopču njegovog remena. To je već fakat ozbiljno. :) Jednako ozbiljno k'o kad idete grupno u kino pa se namjesti tak' da sjedne pored tebe. Wooohooo.
Ne znam što vama nedostaje iz 80-ih, ali sjetila sam se svega ovoga jer često prolazim ispred svoje stare osnovne škole u Varšavskoj. Klinci zure u smartphone, mame i tate ih dovode i odvode – hitno i isplanirano – jer životi su nam baš takvi – hitni i isplanirani. Sjetim se tada tih bezbrižnih godina, kad je ritam bio polagan, kada sam slušala mjuzu, žvakala žvake, s noge na nogu išla na francuski, nosila štucne, prepisivala zadaće, igrala gumi-gumi pred školom, a kazete presnimavala tako da sam dva kazetofona stavila jedan prema drugom i molila boga da mama taj dan ne lupa jako u kuhinji i ne usisava.
Minimojka
@21.04.2017. 14:07 3preslatko... za nas cure iz 80-ih... <3 <3 <3
beba
@21.04.2017. 14:15 1Ovaj preeekraaasaaan tekst me podsjeća na DOBRA STARA VREMENA:)))))))))))))))))))))))))))))))
golub
@21.04.2017. 14:44 3Stvarno pre pre lijepo razdoblje, vrlo rado ga se prisjetim. Hvala na lijepi podsjetnik.
kaktusica
@21.04.2017. 14:47 4Osamdesete su definitivno bile jedno lijepo doba za odrastanje...kaj ja znam, sve je nekak bilo laganini, djeca su bila djeca...imala sam i ja role, buraz je dobio skejtić, bili smo face. Bilo je to vrijeme BMX bicikala, specijalke su vozili oni "frajeri", odrasli, mi smo imali Pony-a (naj,naj bic ikada). A pjesme su se snimale s televizije, sjećam se kak smo brat i ja snimali jednu pjesmu koja se vrtila na odjavnoj špici filma....brat je poludio na mene jer nisam mogla prestati kašljati..pa onda ispočetka, i opet, i opet...hahahaha. Bože dragi, kako nam je lijepo bilo...sladoled je bio sladoled. Žvake su bile žvake. A mi djeca. Sretna. Bezbrižna. Ponekad tužna. Ali veselija možda. Zaigranija.
valen-cia
@21.04.2017. 16:50 5Jer 80-te su bile godinee...Zora, hvala za ovaj nostalgičan tekst i prisjećanja na jedan divan period života, tako bezbrižan...Kad se samo sjetim kako sam bila glavna u ulici kad mi je tata za rođendan kupio crvenog Ponya, kad nismo zurili u tablete i mobitele nego smo se ko vjeverice penjali po drveću i krali voće iz susjednog vrta. Nije da nismo imali nego je bilo slađe...U 7 i 15 sve se ostavljalo i žurilo na Tommya i Jerrya jer je to bio doživljaj dana...
russiangirl
@21.04.2017. 17:03 2Kad vas čitam pomalo mi je žao što nisam odrasla u 80-tima....
Ariel1402
@21.04.2017. 18:59 3Predobar članak...rođena sam u 80-ima ali sam ih živjela i u 90-ima, slušala Roxette, inxs, Queen, walkman je bio glavni, rošule sam obožavala iako nisam bila najspretnija..
Kaatjaa
@22.04.2017. 22:29 2Ah... Pobudila su mi se sjecanja koje sam skoro zaboravila u ovoj uzurbanoj stvarnosti... Predivan, zaigrani tekst kao podsjetnik u pravi trenutak. :-)
Nikolina
@23.04.2017. 10:37 2Predivan tekst. Sviđa mi se jer nije pisan u smislu kako je tad bilo super, a sad nije, nego baš onako - lijepo, iskreno, veselo. Tekst osobe koja cijeni prošlost, a gleda u budućnost.
Meni najviše fali isto ta bezbrižnost kad životi nisu bili strogo organizirani niti isplanirani. Ili mi se samo činilo da nisu jer moj nije bio?
Nisam imala role, ali imala sam prvo Pony, a onda BMX ... uuuuu.. kako sam se samo vozila kvartom :-) A kad sam dobila walkman na poklon.. pa žicati mamu i tatu da mi kupe koju kazetu, pa baterije koje su se praznile brzinom munje i spomenuto u tekstu - kad bi zapela traka... a prvi video recorder kojeg smo dobili krajem 80-ih (mama kupila u duty free shopu, koštalo pravo malo bogatstvo..) ... lijepo je bilo vratiti se malo u prošlost.
Famke
@24.04.2017. 11:58 1Genijalno!!! Čudi me da se Zora sjeća svega ovoga jer sa mislila da je mlađa:-)) I u meni 80-te pobuđuju predivne uspomene. Disko-role, nažalost, nikad nisam imala, iako sam ih žarko priželjkivala kao i svaka curica tada. Ali imala sam 'rošule' i vozila ih non-stop po dvorištu s prijateljicama. Igrale smo i na 'laštik', hahaha! Imala sam i 'ponicu':-) A ono što me najviše vezuje uz to razdoblje je glazba. Tada sam se beznadno zakačila za glazbu! O 'Bravu' da i ne govorim. Samo jedna kiosk u gradu (Zadar) ga je dobivao u vrlo ograničenom broju. Bila je prava lutrija kupiti ga uopće taj dan kad bi znali da dolazi. Brat i ja smo imali hrpu postera po zidovima sobe: Nena, Boy George, Duran Duran, Paul Young, KajaGooGoo, Wham, Kim Wilde... Kazete, presnimavanje, nasnimavanje, imam ih dan-danas. Pa ta moda, da, da, 'cuf' a la Emilija Kokić ili Tajči.
Sve u svemu, jedan predivan period odrastanja kojeg se s velikomo nostalgijom prisjećam. Hvala, Zoro na lijepom tekstu!
indy
@04.05.2017. 15:58 0O,da , sjećam se dobro kako je bilo teško kupovatii Bravo čak i nama na moru (stranci su uvijek bili brži i bogatiji) .Imali su odlične postere i kvalitetne slike ali meni se više sviđao Đžuboks -onako sav sivkast i rokerski sa odličnim tekstovima .
MiaZia
@30.06.2017. 14:09 0Često znam reći da mi je najbolja glazba bila upravo ona iz 80-tih...Bravo nezaobilazan svaki mjesec...i ja sam lijepila postere na veliko nezadovoljstvo mojih roditelja i to još po tapetama... :))))...i svega se sjetim kada god na radiju puste bilo koji hit iz tih godina...odmah me hvata nostalgija...
daira
@10.08.2017. 16:35 0JA SAM BILA MALO STARIJA U TO VRIJEME . UDAJA ,DJECA ... ALI SVEGA SE TOGA SJEĆAM I SVE JE ZAISTA BILO JEDNOSTAVNIJE.A MODA JE BILA ŠOU. ŠIŠMIŠ RUKAVI , BIJELI SAKOI I OBAVEZNE BIJELE ČARAPE...
Lana3
@05.11.2017. 18:53 0Tekst je u meni izazvao nostalgiju za 80i-ima...iako sam odrastala u 90-ima. Namotavanje kazeta, gumi gumi, posteri, vrijeme bez mobitela i 'kardašian' ekipe...Divno i tako daleko... :)
sarah999
@17.05.2022. 13:48 0Ah, te 80-e, najbolja glazba, snimači koji su zavlačili trake, učenje riječi pjesama (i baka mi ih je naučila silom prilika), aerobik, pretjerana šminka, natapirane frizure, upoznavanje muškarca za "do kraja života"..jedne hlače pretjerano velike mrkva kroja i kombiniranje istih s par majica, disco muzika i ples, ples, ples...hvala Zori na jedinstvenom prisjećanju!