Putovati s djecom donosi poseban ritam i poseban pristup. Ako si se ikad našla u automobilu dok jedno dijete pjeva, drugo guguće, a treće spava s poluotvorenim ustima i mrvicama po obrazima, znaš o čemu pričam. A ako tek razmišljaš o tome, možda se pitaš: ima li smisla dok su još tako mali?
Ja mislim da ima, ogromnog smisla! Imam dva sina od sedam i četiri godine, i kćer od sedam mjeseci. Zajedno smo već proputovali više nego što sam mogla zamisliti dok sam bila “samo ja”. Svako putovanje s njima bilo je drugačije, zahtjevno na svoj način, ali i prepuno trenutaka koji su mi zauvijek ostali u srcu. Prvi put smo na kraće putovanje s djetetom otišli kada je moj najstariji imao 3 mjeseca, a na dulje - 4 mjeseca nakon toga. Od samog početka naslušali smo se komentara da smo ludi i kako nema smisla putovati uz klince, pogotovo tako male, jer se neće ničega sjećati. Kao obitelj, s tim komentarima se definitivno ne slažemo, a ako i ti razmišljaš o putovanju, nadam se da će ti moje riječi biti korisne!
Djeca ne trebaju savršena putovanja, nego prisutne roditelje
Putovati s djecom znači prihvatiti da puno toga neće ispasti “po planu”, ali i da u tome leži ljepota. Nećeš stići vidjeti sve što si zamislila, ali ćeš doživjeti puno više: smijeh sa stražnjeg sjedala, igru u lokvi ispred apartmana, piknik na benzinskoj postaji, bebin prvi smijeh na otvorenom. Uzbuđenje i sreću nad prizorom malih kućica kroz avionski prozor. Djeca svijet ne doživljavaju prema rasporedu, nego po osjećaju. Njima nije važno gdje ste, nego tko ste im u tim trenucima: topli, blizu i opušteni. To ne znači da ne treba imati plan, svakako treba, jer struktura donosi mir i staloženost, no plan treba biti dovoljno realan i fleksibilan kako bi imao smisla, a to je vrijedna lekcija i iskustvo za roditelje i djecu.
Putovanja s djecom nisu bijeg, nego učenje zajedničkog ritma. Osim što djeci pokazuju svijet, ona nas uče strpljenju, jednostavnosti i improvizaciji, često i boljoj verziji sebe. Nekoć sam bila osoba koja je imala suludi itinerar koji se morao pratiti i na kraju se pola toga ne bih sjećala - dok danas upijam svako iskustvo na dubljoj razini, isključivo radi toga što sam naučila pravu vrijednost putovanja kroz svoje klince. Kada s troje male djece stignemo do odredišta i svi smo još uvijek nasmijani, osjećam se kao da sam dobila na lotu, doslovno. A nisu nagrada ni ti kilometri i taj “uspjeh”, nego osjećaj zajedništva. Svaki put kad krenemo, primijetim da su oni (ali i ja), malo hrabriji. Da lakše pričekaju, da su znatiželjniji i samopouzdaniji.
Svako putovanje gradi djecu iznutra. Uči ih strpljenju, promjenama, fleksibilnosti, ali i onom najvažnijem - da svijet nije strašno mjesto. Putovanja im šire vidike, ali i grade povjerenje. Jer dijete vidi da se svatko može snaći, da ljudi pričaju različite jezike, da mama i tata imaju strpljenja kad autobus kasni - ono uči kako se život živi. Sa svakim putovanjem osjećam se bogatije, kako za iskustvo, tako i za vještine koje i sama njegujem i vježbam na tim putovanjima - u odnosu s mužem, ali i s djecom. Od vještina pametnog pakiranja (na kojem još radim), planiranja, opuštenosti, strpljenju i snalažljivosti… baš svako putovanje do sada donijelo nam je nešto prevrijedno, nama velikima i našim malima. I zato ako planiraš putovanje s djecom, ali nisi sigurna - vjeruj da to možeš, da se itekako isplati i da ne mora biti savršeno (i neće), ali to ne znači da neće biti najbolje ikad!
Puno puta u roditeljstvu moramo napraviti nešto “prvi put”, nešto što nam se čini izrazito zahtjevno ili zastrašujuće, ali umjesto da to izbjegavamo, ako se usudimo ubrzo shvatimo da nije zastrašujuće niti toliko zahtjevno. Time širimo i svoje kapacitete, što je u roditeljstvu i životu nevjerojatan dar koji možemo dati sebi i djeci, jer time ćemo iskusiti toliko više toga s njima, a njima pokazati da i oni to mogu!
Piše: Una Pašić Gregović, doula i edukatorica
Photo: Stoodio Soo
Web: www.una-bridged.com
Instagram: https://www.instagram.com/una.bridged/
www.intimina.com
https://www.instagram.com/intimina/
https://hr-hr.facebook.com/IntiminaHrvatska/
S ljubavlju i podrškom,
Una Pašić Gregović
