Sinoć mi je jedna kolegica poslala upit da joj, za jedno znanstveno istraživanje koje radi, pošaljem odgovore na pitanja o tome koliko je važno samopouzdanje u privatnom poduzetništvu i poslu kojim se čovjek bavi. Potakla me na taj način da malo propitam samu sebe o tome, posebno jer radim u struci koju, realno ama baš nitko ne cijeni
Novinari i urednici, posebno u sferi (lifestyle) novinarstva u kojoj radim, po mišljenju mnogih, skoro su beskorisna ekipa; ekipa koja možda nešto malo tu i tamo piskara, hoda po eventima, ide besplatno na press putovanja... Čemu sve to zapravo služi – svi ovi portali i mediji koji objavljuju pričice o lijepim stvarima u životu? Koliko težak može biti takav posao?! Najtužnije je to što niti kolege jedni druge ne cijene pa u našoj branši nema puno potpore, već, iako znamo koliko, kako i što radimo, s užitkom ćemo oplesti po onome drugome da radi loše/manje/bezvrijedno. Umanjivanje drugoga radi uzvisivanja sebe u mnogim je sferama hrvatske realnosti jedan od omiljenih hobija.
Često slušam ovakve komentare - "Zoro, ti imaš divan posao, bez stresa, sama si svoja šefica, možeš doći na posao kad želiš, otići kad želiš..." Mada to naoko izgleda kao prekrasan komentar, vrlo često (ovisno o tonu i gestama), mogu iščitati lagano ruganje i podcjenjivanje i mene i moje profesije. Nakon 10 godina u privatnom medijskom poduzetništvu, na takve komentare više ne znam što bih rekla. Živim u zemlji u kojoj svatko misli da je njegov posao najvažniji, ključan za opstanak, da su svi drugi manje važni, manje obrazovani i da je sve, baš sve jako lako raditi.
Nekoć sam se imala potrebu opravdavati kada bih čula ovakve komentare, došlo bi mi da u sekundi planem i iz sebe izlijem, baz ijednog udaha, – "Divan posao bez stresa? Znaš li ti što znači godinama, iz dana u dan objavljivati nekoliko tekstova dnevno, neprestano iznova osmišljavati teme, pokušavati analizirati što ljude zanima, što je ljudima važno? Kreirati koncept medija u kojem ćeš zadovoljavati oglašivače i njihove potrebe, dok istovremeno pokušavaš držati zanimanje čitatelja i kreativnu razinu cijelog koncepta, podupirati žensko stvaranje i objavljivati zanimljive priče... Znaš li što znači, na dnevnoj bazi raditi s hrpom suradnika (koji svi imaju svoje karaktere i mušice), pronalaziti oglašivače, poslovne partnere, odrađivati nekoliko sastanaka dnevno... Hodati po eventima na kojima ti je od 100 ljudi drago i simpatično možda njih troje, a sve ostalo je isprazno ćaskanje i činjenica da si tamo samo i isključivo da – odradiš posao. Znaš li što znači lektorirati dnevno hrpu tekstova da sve bude stilski i jezično u redu kako se ne bi našla hrpa bezobraznika koji će te zajebavati za svaki upitnik ili disleksično napisano slovo... Iščitavati tekstove dok ti se ne zavrti u glavi i dok te toliko peku mišići na leđima da imaš osjećaj da ćeš pasti u nesvijest... Znaš li što znači od rada na računalu tolike sate u danu imati očni tlak, upalu karpalnog kanala, golferski lakat, kronične probleme s kukovima od sjedenja... Znaš li što znači nakon svega toga, sve te iste materijale postavljati po društvenim mrežama – dizati na Instagram, Facebook, Instastories... Znaš li što znači dnevno, u isto vrijeme dok radiš sve ovo, komunicirati s desecima ljudi preko maila i dogovarati teme, sastanke... Znaš li što znači, uza sve to, pokušavati čuvati svoju vlastitu kreativnost pa naći vremena za recenziranje, fotografiranje i autorske teme, pisanje knjige... Znaš li koliko je teško iz dana u dan komunicirati s nezadovoljnim čitateljicama koje nisu opet ništa dobile na nagradnoj igri pa im objašnjavati da eto, ništa nije namješteno, nego već godinama imamo jedan od najnaprednijih programskih sustava za izbor dobitnika, ali se ipak ponekad dogodi da taj sustav dva puta zaredom odabere istu osobu... Eto, draga, moja, tako izgleda moj posao, za koji svi misle da je jako glamurozan da je užasno plitak i da ga može obavljati baš svatko..."
Je li nečiji posao u ministarstvu važniji? Je li konobarenje lak posao? Jesu li liječnici nadrkani poluignoranti koji samo svršavaju na svoju titulu "Dr."? Jesu li veterinari vesela ekipica koja pikne dva psa dnevno i nekoj slatkoj mačkici namažu oko antibiotskom mašću? Jel' vodoinstalater neka seljačina koja ti dolazak naplati 300 kn pa ti cijev nakon toga opet curi? Jesu li pisci nadrogirani boemi, a psihijatri šarlatani? Jesu li PR stručnjaci naporni prodavači magle?
Ne znam, ima nas svakakvih. Svuda, u svakoj branši – lijenih, uhljebljenih, blefera, pozera, ali i marljivih, požrtvovnih, ambicioznih, s velikim talentima, ambicijama, željama... Padati u zamku klišeja je nešto najopasnije i najstrašnije. A prilaziti drugome s pozicije višega, društveno važnijega je potencijalno velika zamka za nas same.
Nekoć sam, dakle, mlada i naivna – opravdavala svoj posao, a kroz to sam opravdavala i sebe. Objašnjavala sam ljudima sve o svom obrazovanju, magisterijima, usavršavanjima, jezicima koje znam, knjigama koje sam pročitala... Željela sam da me poštuju. Drugi. Onda sam prestala. Znate zašto? Jer imati poštovanje drugih ponekad nije rezultat realnosti. Postoje ljudi koji se super "izbrendiraju" pa ih drugi poštuju, iako tu nema nekog temelja za poštovanje. Ja sam se prestala opravdavati jer sam napokon izgradila istinsko samopouzdanje. Ono je došlo s godinama i iskustvom, s vjerom u sebe i realnim rezultatima rada. I tu dolazimo na početak teksta – na pitanje koje mi je postavila kolegica za svoje istraživanje – zašto je važno samopouzdanje. Važno je zbog mira sa sobom i samopoštovanja, a tek posljedično, radi sigurnosti u djelovanju koje iz svega toga proizlazi.
Na početku, nakon fakulteta, mislila sam da ga imam – pobrkala sam odlučnost, energičnost i ambiciju sa samopouzdanjem. Ali odlučnost i ambicija su samo jedan aspekt samopouzdanja. Onaj važniji aspekt su – mir i maksimalna vjera u sebe, svoje znanje i talente. Svakodnevno i dalje slušam istu pjesmu – "ti imaš lak posao" ili (verzija iza leđa, dovoljno glasna da je čujete) – "ma ona ti ništa naročito ne radi, sve ti je to bezveze...". Na to više nemam apsolutno nikakvog nagona odgovoriti. Umjesto mene i moje ekipe govore moja (naša) djela. Kada imate firmu koja posluje uspješno 10 godina, bez dugovanja, sa stalnim rastom, s velikim brojem zadovoljnih čitatelja..., kada iza sebe imate još i niz prekrasnih projekata sa strane, uspješnu knjigu koju ste izdali, nove ideje u planu, a neke već i u realizaciji, onda – kada vas netko prca na ovaj jeftin način "kako imaš divan/lak/beskoristan posao/koji svatko može raditi" – samo se nasmiješ i odeš dalje.
Sljedeći puta, ako bilo tko ima potrebu reći mi kako imam "divan posao", a da pritom pod "divan" ne misli doista divan, već "lagan" te da ga može raditi svatko, neka se radije okrene na peti i poradi na vlastitoj pristojnosti.
junx
@20.03.2018. 11:37 7Draga Zora, pozdravljam tvoj tekst kao poduzetnica (proslavila 5. rođendan samošefovanja u rujnu), poslodavac i majka 2-godišnjaka... Kad ljudi gledaju izvana, samo vide ono na što su ljubomorni ili zbog čega su nezadovoljni pa ih to frustrira, ali ne vide odgovaranje na mailove u 23:00, radne subote, porezna rješenja i šaku kose kad god se istuširaš... Super je biti svoj šef i ne bih to mijenjala ni za što, ali da ti trebaju samopouzdanje i lavovska snaga, to definitivno. :-)
Minimojka
@20.03.2018. 12:08 3potpisujem sve, od rijeci do rijeci :) i da, treba cesce pisati, ovakve teme su najvrednije
beba
@20.03.2018. 12:32 2Evo nam opet NAŠE ZORE i njene ODLIČNE KOLUMNE!!!! Svaka joj je riječ..... ZLATO!!!!! SVAKA JOJ ČAST!!!! ČESTITKE NA SVEMU!!!!
Simona99
@20.03.2018. 13:07 2Poštovana Zora,
svaki dan svratim na Feminu da se malo maknem od takvih koji su se "izbrendirali", a kad se dublje zagrebe ništa ne ostane. Radite dobar posao, nimalo lagan i čestitam Vam, nastavite "divan/lak/beskoristan posao/koji svatko može raditi" na veselje svih nas kojima je potrebna lijepo napisana riječ, lijepa fotografija i poneki savjet i ideja.. Pozdrav
Morki
@20.03.2018. 14:03 2Samo naprijed jer uostalom,briga vuka što ovce pričaju o njemu... ;-) Puno uspjeha u daljnjem radu! :-)
kikemedo
@20.03.2018. 14:18 2Draga Zora, vi radite jako dobro svoj posao i svaka vam čast. Samo tako nastavite!
Nikolina
@20.03.2018. 14:39 2Odličan tekst, baš odličan i baš mi je došao kao naručen jer me je nedavno osoba za koju sam mislila da je dobra i draga i da mi je prijateljica, iznervirana od cjelodnevnog rada koji si je sama nametnula, izvrijeđala samo zato jer ne radim u "privatnom sektoru" i rekla da smo svi bezveznjaci i da jedini pravi stručnjaci su oni koji rade u privatnom sektoru. Nisam htjela ulaziti u rasprave jer je to bespredmetno da stručnjak možeš biti za koji god sektor radio ili ne radio, ako to zaista želiš biti, ali me strašno razočarala činjenica da ljudi toliko uvjere sebe da je jedino njihov posao i ono što oni rade bitno, a sve drugo nebitno i nevažno. Problem je u njoj, nisam joj čak ni zamjerila, samo sam se ful rastužila. Prije bih i ja možda krenula u rasprave, proradio bi moj temperament, no sada znam, a stekla sam samopouzdanje ipak godinama ulažući u sebe, znanje, proučavanje prakse, trud i rad, da jednostavno nema smisla neke stvari objašnjavati, ako osoba sama ne želi uvidjeti. Na kraju krajeva njoj je valjda tako lakše, kao i ovima iz teksta što je lakše misliti da imaš "divan/lak/beskoristan" posao .. to je njihov obrambeni mehanizam.
golub
@20.03.2018. 14:46 2Kada bi mi slušali komentare od ljudi , ne bi daleko dogurali. ja sam nekada na svaki komentar danima razmišljala , pa zašto , šta se je dogodilo itd. Bez veze sam razbijala glavu. Ako ste Vi Zoro zadovoljni svojim poslom , samo uživajte u njemu jer ga jako dobro radite , a ovi komentari , to je najvjerojatnije ljubomora , ništa drugo . Neka Vam to bude poticaj za još bolji rad.
mrs-hammett
@20.03.2018. 17:09 2Odličan tekst! Onaj tko se nije okušao u ničem sličnom nikad neće ni shvatiti koliko je zapravo težak posao koji radiš. Slična stvar je i u blogosferi. Svi misle da je samo tak imati blog, da valjda svaki bloger dobiva besplatne stvari i može živjeti od bloga. Da je samo tak sklepati zanimljiv sadržaj i napraviti dobru fotku. Nitko ne razmišlja o tome da ima i dana kad ne možeš smisliti jednu suvislu rečenicu, da nemaju svi profi opremu i da fotke koje vide na blogu/portalu nisu ispale takve iz prvog pokušaja. Za jedan swatch ponekad treba okinuti i po 200 fotki, a di je tu još obrada. Čak i kad je sve konačno 'gotovo' preostaje šeranje na društvenim mrežama, komuniciranje s čitateljima i još hrpa toga... I tako iz dana u dan ako želiš zadržati stare čitatelje, privući nove i na kraju krajeva imati neku korist od svega toga. Meni je s vremenom to sve skupa postalo too much. U jednom trenutku došlo je do toga da npr. nokte više nisam lakirala iz gušta već iz obveze, i to najčešće samo jednu ruku da ju mogu poslikati za blog. I tu je sve izgubilo smisao. I zato - svaka čast svima koji su uspješni u ovom poslu, koji iz dana u dan pronalaze inspiraciju za neke nove teme i koji na kraju krajeva takav posao uspiju uskladiti s privatnim/društvenim životom. Ni jedan posao nije lagan niti je za svakoga, ali ti svoj radiš odlično i znaj da se svaki tvoj članak čita s posebnim guštom! :)
Maja_007
@21.03.2018. 09:28 1ODLIČAN TEKST,
Matejica777
@21.03.2018. 12:56 1fantastičan tekst!
VedranaP
@21.03.2018. 14:41 1Fantastičan tekst, bitno je prepoznati koliko vrijedimo i ne prihvaćati ništa manje.
Međutim, imam sada jednu kritiku. Prije godinu i 2 mjeseca sam dobila na nagradnoj igri, dakle s obzirom na vaš napredni sustav , teško da će se ponoviti da ću ju dobiti opet. Ali ta nagrada nikada do mene nije došla. Par puta sam pisala u inbox i dobila poruku da nije do vas i da se strpim. Nakon mog trećeg upita gdje je ta nagrada za koju sam izvučena nisam dobila apsolutno nikakav odgovor i smatram da je to jako ružno i neprofesionalno. Nije bitna nagrada, nije bitno ništa, nisam ovisnik o nagradnim igrama, ali volim održana obećanja. Ta nagrada, moje ime tamo, je bilo obećanje da će meni ta nagrada doći. Nisam ni frustrirana ni ljuta, samo izražavam svoje negodovanje oko tog sistema jer me baš malo "piknulo" to za odgovaranje nezadovoljnim korisnicama, a osobno znam da i nije to baš tako. Ugodana dan, puno uspjeha u budućem radu, sve ostalo je za svaku pohvalu. Beyond that. Srdačan pozdrav.
Chef admin
@21.03.2018. 15:04 1@MidnightBlush, molimo pošaljite nam sve podatke (ime, prezime, koja igra i kada) na info@femina.hr pa ćemo riješiti problem.
Arno
@21.03.2018. 15:43 1svaka čast
fleckica
@21.03.2018. 21:11 2Čestitam na kolumni! Mislim da je malo novinarki u našem medijskom prostoru koje su dovoljno hrabre ovako ogoliti tužnu stvarnost u kojoj živimo i radimo....
Famke
@22.03.2018. 09:23 4Na površini Zorin posao stvarno izgleda glamourozan i 'fensi šmensi', ali uopće ne sumnjam da je itekako stresan i zahtjevan. Postoji more life-style portala u Hrvatskoj, ali Femina mi se zbilja čini najkvalitetniji, vjerojatno baš zbog Zore. Djeluje mi kao jedna sposobna, inteligentna i uporna osoba baš i kroz ove kolumne koje me redovito oduševe i s kojima se gotovo uvijek slažem. Nikad ne 'fula' temu i bit stvari. Nije površna. I zato, sretno dalje u poslu, a negativnih komentara će uvijek biti. Kad si siguran u svoju kvalitetu i svoje sposobnosti onda te oni više ne diraju! Pozdrav:-)
kaktusica
@23.03.2018. 09:20 2Članak je za svaku pohvalu. Radom, strpljivošću, disciplinom se puno toga može postići. Zavidnih ljudi ima svuda oko nas. Na kraju o(p)stanu najizdržljiviji, oni koji imaju nešto ponuditi. Sav taj šoubiznis i kojekakvi poslovni ručkovi, partiji, koje nam mediji prezentiraju-pa po meni je očito da je to sve lažni sjaj. Slikaju se, nasmiješeni, sretni, a ljudi se zapravo ne podnose. Žalosno. Sami sebi smo najveći neprijatelji jer se primoravamo "družiti" s onima koji nam ne odgovaraju. Ali, kužim, u tom fensi-šmensi svijetu to mora biti tako, jer ako nisi s njima, protiv njih si. Užas. Bitno je ostati svoj i tjerati svoje. Femina je jedan portal koji koliko-toliko nije kao drugi, iskreno, ponekad je previše tih sponzorskih tekstova, ali to je sve razumljivo, od toga živite. Meni je bitno pročitati članak koji je realan, koji se ne dodvorava nikome, koji iznosi činjenice i stanje realno, bez ulizivanja ljudima koji su spomenuti u njemu. Za takve stvari imamo trač novine -Story, Gloria.... I na kraju, nadovezala bi se na gore navedeni komentar MidnightBlush-također sam osvojila nagradu (skoro prije dvije godine)-nikad ju dobila nisam. Jednom sam vas kontaktirala u inbox-također dobila odgovor da nije do vas, već do drugih. I kako je MidnightBlush napisala-nije do nagrade, ali stvarno, kada u tekstu pročitaš da nagrade nisu namještene, a vidiš da neki osvajaju uzastopce, a ti nisi dobila osvojeno-ama, malo te štrecne. Svako dobro u daljnjem radu, želim vam puno,puno dobrih, zanimljivih tekstova.
MimiIv
@28.06.2018. 10:04 0Samo rad i vjera u sebe..
niina
@13.08.2018. 14:49 0Sve pohvale
roselily
@23.08.2018. 15:19 0Ha ha... da... slično i ja slušam o svom divnom poslu.... "radiš 4 sata dnevno i imaš 2 mjeseca praznika"... (pogodite gdje radim ;) ...) iskreno, dosadilo mi je više "opravdavati se", a i čemu... na plitke ljude ne vrijedi trošiti ni vrijeme ni živce, a ni jedan posao nije lagan, jer da je - ne bi se zvao posao, zar ne?
mprliu
@24.02.2019. 12:21 0Odličan članak!
Metafora
@06.12.2019. 16:27 0Ove vaše riječi su posve točne. Generalizacija je logička pogreška koju najčešće činimo, jer doista," ima nas svakakvih. Svuda, u svakoj branši – lijenih, uhljebljenih, blefera, pozera, ali i marljivih, požrtvovnih, ambicioznih, s velikim talentima, ambicijama, željama..."
majbas
@27.04.2020. 12:54 0Svaki posao je zahtjevan ako ga želimo kvalitetno obavljati! U svakoj struci postoje oni koji se maksimalno trude i predano odrađuju ono za što su plaćeni, kao i oni koji se nastoje provući sa što manje truda i ulaganja. Ne možemo biti svjesni težine određenog posla ako ga nismo radili i zato nemamo pravo suditi o nama nedovoljno poznatim poslovima. Nažalost, ljudi su tome skloni općenito u životu, olako sude i donose ishitrene i neutemeljene zaključke o ljudima, odnosima, postupcima, poslovima itd., a pritom nisu svjesni manjkavosti svoga znanja i upućenosti. Valjda je život lakši ako pojednostavniš stvari i ubacis ih u neku ladicu. Suprotan pristup bi očito bio preveliko opterećenje za neke... Zato ne trebamo shvaćati osobno površne komentare upućene s visine jer oni ne govore o nama, nego o površnosti onoga koji ih je uputio. Ljudi, ne sudimo jedni druge! Sve u životu je kompleksno i puno toga ne razumijemo. Znamo samo kako je hodati u našim vlastitim cipelama i to su jedine o kojima možemo suditi.