Većina nas uvijek živi po devizi – nesreća se događa nekom drugom – zaboravljajući da već sutra možemo biti u tuđim cipelama i da se možemo naći u situaciji da je pomoć potrebna nama samima
Bila sam dijete kada je bio rat. Nisam znala puno toga o ljudima. Ma, nisam zapravo znala gotovo ništa. Bila sam mala, naivna i zelena. Što mi se govorilo, to sam slušala i vjerovala. Ne mislim sada o nekim višim političkim konotacijama, mislim o malim svakodnevnim životnim situacijama, koje zapravo uvijek najbolje pokazuju kakav je tko. Posljednjih nekoliko dana, imam dojam kao da se rat ponavlja. Ove poplave koje se događaju upravo na područjima koje je rat pogodio prije dvadeset godina, vratile su mnogim ljudima, pa tako i meni, neka stara sjećanja. Ova voda ponovno je donijela tragediju i patnju u sela i gradove koji se zapravo duboko još nisu niti oporavili od rata, a sada se, u svom baš ne prevelikom blagostanju (jer gdje je danas oko nas uopće blagostanje), moraju nositi s novim mega-teškoćama... Ponovno smo se našli u situaciji da pokažemo koliko smo senzibilni za tuđe potrebe i koliko možemo staviti na stranu svoje svakodnevne probleme i djelovati za i zbog nekog drugog.
Ova vodena tragedija, većinu je nas pogodila na različitim razinama. Neki su je nažalost doživjeli na vlastitoj koži, a drugi posredno – preko priča i teškoća koje prolaze njihovi prijatelji, obitelji, poznanici... Ali ta voda, osim što je donijela nesreću, oprala je i mnoge maske s lica ljudi među kojima se krećemo. Ne kaže se uzalud – na muci se poznaju junaci, zar ne?! Činjenica jest da živimo u vremenu prilično istaknutog egoizma, ili da ipak budem malo blaža – egocentrizma – vremenu koje baš pretjerano ne njeguje osjetljivost prema drugome, prema tuđim potrebama i tuđoj nesreći.
Možda se nećete složiti sa mnom, možda ćete reći da je ovakav stav previše uopćen te da patetično generaliziram. No, nažalost, doista smatram (a vjerujem da više nisam ono naivno dijete od nekoć i da dobro vidim i čujem što se oko mene zbiva), da su ljudi toliko zaokupljeni svojom vlastitom dobrobiti da su zaboravili kako se ponekad mogu – kao istinska ljudska bića – realizirati samo kroz iskreno i nesebično pomaganje drugima. Većina nas uvijek živi po devizi – nesreća se događa nekom drugom – zaboravljajući da već sutra možemo biti u tuđim cipelama i da se možemo naći u situaciji da je pomoć potrebna nama samima.
Prateći medije ovih nekoliko dana koliko već traju poplave na području BiH, Srbije, Hrvatske..., na individualnoj je razini bilo nebrojeno mnogo malih i velikih herojskih djela, osobnih priča hrabrosti i dokaza humanosti. Istina, mediji kakvi jesu, jedva su dočekali ponekad patetično upakirane "velike" priče o herojstvima "malih" ljudi. Ali vjerujem da u ovakvim stanjima ponekad i treba na taj način isticati sve ono dobro i pozitivno, pa čak i kada se to čini na prenapuhan način. No s druge strane, iznenadila me na mahove nezainteresiranost i hladnoća mnogih ljudi oko mene, koji se postavljaju kao da ih se to uopće ne tiče. Ne kažem da se treba busati u prsa i na sve strane vikati tko je kako i kome pomogao, ali doista sam svjedokom da ljudi ne percipiraju, ne vide i ne doživljavaju ništa osim vlastitih problema i ponašaju se kao da se ovo ne događa pred njihovim kućnim pragom.
Pomoći je važno, nužno i ljudski – na bilo koji način. Bilo koja, čak i najmanja gesta, čak i samo zvanje broja telefona kojim uplaćujete nekoliko kuna pomoći, velika je stvar u ovakvim trenucima. Neki su ljudi veliki heroji, neki mali, sve ovisim o individualnim mogućnostima i prilikama. Stoga, zovite, donirajte, uplaćujte, pomozite... Ako to ne možete, jer sami nemate ili ste spriječeni, onda svakako pošaljite pakete pozitivne energije jer takvi paketi uvijek stignu na pravo mjesto.
beba
@19.05.2014. 14:06 6Predivan, ljudski i vrlo topao tekst:))))) Potreban nam je kao i konkretna pomoć......
Minimojka
@19.05.2014. 14:28 4Lijepo <3
Nikolina
@19.05.2014. 14:39 5Odličan tekst, i meni su se javila sjećanja iz rata kad sam i sama bila dijete..
Zapravo, i danas i dane koji slijede opet sve ovisi o dobroti i altruizmu malih ljudi koji su spremni pomoći, na bilo koji način, koliko mogu, a ne o političarima i ekipi za koju se nadam da je u manjini - ali koja u svemu pa i tuđoj muci ostaje nezainteresirana ili čak vidi materijalni interes. Neki spominju banke, razne pravne osobe - istina, oni se tako reklamiraju, ali iskreno, draže mi je da se reklamiraju čineći dobra djela, negoli ulaganjem enormnih novaca u bezbroj reklama.
Međutim, uvjerena sam - najviše pomažu mali ljudi koji nemaju ni sami puno, a koji od srca daju ono i onoliko koliko imaju. Zamislila sam se danas kako bih se osjećala da sam smještena u nekoj dvorani, na strunjači, bez osnovnih higijenskih potrepština, bez sapuna, vode, možda uložaka, čistog rublja.. užas. I zato, i najmanja pomoć ljudima će dobro doći.
To što vidim da se ipak velik broj ljudi uključio u pomaganje budi mi ponovno vjeru u ljude i nadam se da nećemo posustati.
lulija
@19.05.2014. 15:13 5Ovo što se događa je strahota...moja obitelj je u Slavoniji i ovih dana i noći ne spavamo,kako oni tamo,tako ni ja koja sam u Zg. Na svu sreću moji nisu još potjerani iz svog doma i pomažu koliko god mogu dr.kojima je sad pomoć najpotrebnija.Al još uvijek smo u strahu i ne znamo šta će se dogoditi iz sata u sat.Ponovo proživljavamo rat.Nemam riječi kojima bi opisala kolika srca imaju ti ljudi tamo,koliko su složni u ovoj nesreći.Kako svi pomažu svom gradu i svom selu...suza krene sama od sebe samo kad pomislim na njih..i zato mi koji nismo tamo,pomozimo im kako god možemo.A prvenstveno se pomolimo za njih...
valen-cia
@19.05.2014. 15:45 3Divan tekst. Ova fotografija je tako dirljiva i jako mi je žao tih ljudi koji su preko noći izgubili sve. U mom gradu u srijedu je prikupljanje pomoći i već sam spremila par kutija pelena, odjeće, obuće i igračaka, dječje hrane...
Nikolina
@19.05.2014. 16:36 3Obitelj mog supruga je evakuirana, kuća im je pod vodom, unatoč tome što ćemo njima pomoći kad se voda (kažu nakon 20ak dana) povuče, ja pakiram pakete koje ću odnijeti do nekih lokacija koje prihvaćaju donacije, a i kupit ću u Sparu neke stvari jer oni za svaki donirani proizvod, daju isti takav.
Super mi je kako smo se solidarizirali. Samo tako naprijed!
tirzah
@19.05.2014. 17:27 8Ova slika mi je jučer izmamila suze. Kao i snimke ljudi koji bježe pred vodenom bujicom i ostavljaju sve što imaju i spašavaju goli život. U zadnje dvije godine sa dvoje djece prolazim kalvariju. Bivši ne plaća alimentaciju, borim se sa sustavom, sudom, CZSS, plaćam njegov kredit pod ovrhom... Sama. Protiv svih. S vremena vrijeme mi pomognu prijateljice koliko mogu, kupe curama ono najosnovnije i čekamo. Svi čekamo pravomoćnost presude da se može bivšem sjesti na mirovinu. Gledajući sve ovo, nisam nazvala broj telefona, ne mogu kupiti hranu za djecu ili pelene, jer ni moja djeca skoro pa nemaju ono najosnovnije. Ali sam jučer popodne izvadila deke koje ne koristimo, robicu od starije i mlađe koju čuvamo za sestričnu (ona će kupiti kad joj bude trebalo), pročitala sam na jednoj objavi na fejsu da je ljudima najpotrebnije donje rublje, čarape, nije bitno što je nošeno, samo da je čisto. Svaka je donirala pola svojih čarapa. Odnijet ću to sad u Crveni križ. Uvijek sam pomagala, prije i novčano i materijalno, sad mogu dati samo ovoliko. Znam da ćemo tako nekome pomoći. Zbog toga smo sretni. U svoj ovoj nesreći :(
beba
@19.05.2014. 17:42 4Svaka čast.... tirzah!!!!!!
lile
@19.05.2014. 18:25 4Da, tirzah... doći će bolji dani, ne može tama vječno trajati. Ljudima ljudi pomažu, tako je bilo oduvijek i bit će.
Svatko može nešto ustupiti, bilo što, sve pomaže, mi smo se organizirali preko firme, a obiteljski preko Crvenog križa. Načina za pomoći ima ako imaš dobre volje.
glamurlover
@19.05.2014. 19:13 5Lijep tekst pun topline. @Tirzah, ti si super.
Nikolina
@19.05.2014. 19:51 3Bravo tirzah, u svoj svojoj muci i problemima misliš i na ljude koji prolaze ovu tešku kalvariju.
Nadam se da će se i tvoja situacija što prije popraviti i da će Bog/svemir/štogod nagraditi tvoj trud, muku i dobro srce.
kejt
@19.05.2014. 22:44 5Strašno sam tužna kad vidim tu strašnu tragediju teljude koji su ostali bez svojih krovova.Suze mi naviru stalno, mislim na te ljude, djecu, mislim i na životinje one male svinjicekravice koe su također timljudima značile itekako puno. Tužna sam, plačem imolim Boga za svih.....Zvala sam nekoliko puta Crveni križ da i moja malenkost barem malo pomogne!!!
zhani
@19.05.2014. 23:09 3To je najgora noćna mora. Kuće koje su ljudi gradili cijeli život i prolazili rat i opet gradili i sada se nemaju kamo vratili. Nemaju jela, ni pića, ni čiste odjeće, higijenski uvjeti katastrofa. Srce mi puca. Ljudi pomognite koliko možete, danas oni, sutra mi. Nitko nije nedodirljiv, Bog oprašta, ali priroda ne. Nadam se da će se i Angelina Jolie i sada sjetiti BiH, Srbije i Hrvatske.
valen-cia
@19.05.2014. 23:55 2Ne zaboravite na pakete staviti veliko slovo H, pogotovo na originalnu ambalažu. Uvijek ima onih zločestih koji love u mutnom.
Jasnica Turk
@20.05.2014. 09:58 2Hrvati znaju biti glup narod, ali je činjenica da su svi jedno srce kada smo u nevolji. Ne postoje regije, ne postoje podjele, postoje samo ljudi koji su opet ostale bez svega i koji trebaju pomoć. Ponosna sam što živim na Balkanu ovih dana...
Famke
@20.05.2014. 10:01 1Strašno je ovo što se događa ovim jadnim ljudima. I ja sam zvala Crveni križ par puta. I drago mi je da smo opet pokazali humanost onda kad je to najpotebnije. Nadam se da će se situacija čim prije popraviti.
olovka
@21.05.2014. 22:24 1strašna katastrofa,jadni ljudi ,evo i u mojoj Podstrani su se ljudi solidarizirali prikuplja se pomoć već tri dana ,veliki je odaziv ,samo se nadeam da će to stići najpotrbnijima .....
Nikolina
@23.05.2014. 12:18 1Ponovit ću i ovdje komentar jer se odnosi i na konkretnu temu:
Nadam se da ne zloupotrebljavam prostor Femina.hr, ali pozivam drage Feminemke da se uključe u akciju Žena ženi, ako mogu naravno (jer je ovo ipak portal namjenjen prvenstveno ženama gdje između ostalog često čitamo i o raznim proizvodima za ljepotu i higijenu), pripremite paketić (ideja je u kutiju za cipele spakirati osnovne proizvode za higijenu bez kojih i same ne možete), napišite pisamce podrške i pošaljite - trenutno najpouzadnija adresa je Gradska knjižnica Vukovar, Trg Republike Hrvatske 1, 32000 Vukovar uz naznaku Žena ženi (čujem, ali nije provjereno da je u Hrv. pošti poštarina besplatna); a sutra na >Cvjetnom trgu u Zg od 11 do 15 sati možete donijeti svoje paketiće.. Na FB ima grupa ŽENA ŽENI, pa tko ima FB može se uključiti i pratiti.
Nikolina
@23.05.2014. 13:50 2Raspitala sam se u poštanskom uredu - za humanitarne pakete poštarina je besplatna.