"Naravno da nemam ništa protiv vrhunskog vina ili lijepe odjeće ili dobro uređenog doma, ali mislim da ćemo sreću mnogo lakše doseći ako imamo uređenu dušu." - kaže u intervjuu za Feminu Bruno Šimleša -  sociolog, pisac, kolumnist, TV voditelj - podsjećajući nas, na svoj jedinstveno blag i pozitivan način, da se malo odmaknemo od hedonizma tijela i poradimo na "umjetnosti života", u kojoj istinska sreća dolazi iz srca i uma. S Brunom je uvijek prekrasno iskustavo razgovarati i susretati ga jer on je doista jedan od onih ljudi koji svojim stavovima čini razliku u ovim našim modernim životima, u kojima često vlada brzina, površnost, plitkost... Ovoga puta, s Brunom smo razgovarali o njegovoj novoj knjizi "Umjetnost života" te o istoimenom ciklusu predavanja, ali i o ljubavi, sreći, djetinjstvu, autentičnosti, zahvalnosti, slavi i, dakako, Bruninoj najdražoj stvari - pisanju...

bruno šimleša

Kako ovladati "umjetnošću života" – pretpostavljam da je to doista ono što svi mi želimo i čemu težimo... Bi li za sebe mogao reći da držiš svoj život "za uzde" – ne u smislu kontrole, nego u smislu sreće?
- Mogu reći da sam sretan. To nikako ne znači da je sve u mom životu apsolutno savršeno, ali znači da sam zadovoljan glavnim područjima u životu. Imam zdravu i veselu obitelj, poslove koji me ispunjavaju, prijatelje na koje se mogu osloniti i dovoljno različitih lica strasti kojima poklanjam svoje dane. Naravno da imam i teških razdoblja, ali kada ona dođu, umjesto jadikovanja, odlučim se primiti posla i tražiti rješenja. Svi mi proživljavamo teške trenutke i u tome se ne razlikujemo. Razlikujemo se po načinu reagiranja na te teške trenutke.

Podnaslov tvoje nove knjige "Umjetnost života" glasi – "kako ovladati umijećem ljubavi?" – na to su mnogi pisci i filozofi već pokušali dati odgovor... Što nam novoga donosiš, a da nam već recimo nije rekao – Rumi – i to jako davno?
- Ljubav je naravno ostala ista, ali društvo i priroda međuljudskih odnosa nisu isti, tako da mislim da danas govorimo o drugačijoj teksturi ljubavnih odnosa. Npr. holivudizacijom ljubavi promijenila su se očekivanja od ljubavnih odnosa. U trenutku kada holivudski film završi, pravi život počinje, a za to nas nitko ne priprema. Što kada nestane iluzija da ćemo živjeti „savršeno sretno do kraja života". Što kada nestane zaljubljenost, kako stvoriti pozornicu za razvijanje ljubavi, kako privući i zadržati ljubav... Sve su to pitanja koja danas imaju drugačiji odgovor nego u nekim davnim vremenima. Također, promijenile su se uloge u odnosu i očekivanja od muškaraca, odnosno žena. Kada pišem o svemu tome, pišem iz pozicije realnih ljudi u realnim odnosima, bez idealizacije i prodavanja pustih obećanja kao što je ono da sa svakim možemo imati uspješnu ljubavnu vezu samo ako se potrudimo. Naravno da to nije točno i bezbolnije je to naučiti iz knjige, nego na vlastitoj koži.

Koja je razlika između "umjetnosti života", "umijeća življenja" i famoznog "lifestylea"?
- Umjetnost života se odnosi na unutarnju dekoraciju, a ne vanjsku. Klasični koncept lifestylea koji se vrti oko hedonizma tijela meni se čini površnim. Naravno da nemam ništa protiv vrhunskog vina ili lijepe odjeće ili dobro uređenog doma, ali mislim da ćemo sreću mnogo lakše doseći ako imamo uređenu dušu. I inače smatram da previše peglamo kartice i tijela, a nedovoljno srce i um. Stalno mislimo da je važnije izgledati dobro, nego doista biti dobro ili činiti dobro. Da drugima izgledamo kao da imamo sređene živote, nego da doista vodimo sređene živote. Dakle, umjetnost života se tiče uređivanja našeg srca i uma tako da budemo maksimalno zdrave, pozitivne i konstruktivne osobe.

bruno šimleša

Znamo da nema nikakve magične formule za sreću, ali sigurno imaš neki dobar i konkretan savjet (a da nije čokolada), koji nam na brzinu može pomoći kada smo bezvoljni i depresivni...
- Nemam tri jednostavna koraka za svaku životnu situaciju. Ako smo bezvoljni i depresivni, mudro je potražiti stručnu pomoć, jednako kao što je nužno prihvatiti da smo trenutačno u takvoj situaciji i da ćemo morati biti zadovoljni i s najmanjim pomacima prema naprijed. To znači da bi nam vrhunac dnevnog napretka trebali činiti trenuci u kojima osjećamo bar malo zadovoljstva pa ako se zadovoljimo time, sljedeći dan možemo osjetiti malo više zadovoljstva pa onda opet malo više i tako iz dana u dan. U takvim razdobljima nužno je prihvatiti da ćemo napredovati koračić po koračić. Znam da taj savjet ne zvuči osobito primamljivo, ali izuzetno je važno prihvatiti svoja trenutačna ograničenja jer ćemo ih tako najbrže moguće nadrasti.

Je li ljubav najveća pokretačka sila u životu?
- Naravno. I ne samo partnerska ljubav. Iako o njoj najviše govorimo i pišemo, ona je jednako moćna kao i ostale ljubavi. Naravno da su i ljubav prema djeci ili prema umjetnosti jednako plemenite, moćne i jednako ljubavne. Romantična ljubav nas možda najviše privlači zbog sve te dramatičnosti koja doduše najčešće proizlazi iz mnogobrojnih zabluda o njoj i pogrešnih očekivanja od partnera. Ali i sve ostale ljubavi posjeduju iskonsku silinu koja nas može pokrenuti. I ne samo da nas može pokrenuti, nego nam daje vrhunski razlog za kretanje. Od ljubavi se može živjeti i samo zbog ljubavi se može živjeti smisleno!

Kojim temeljnim životnim vrijednostima učiš svoju kći? Čini mi se, naime, da djeca danas doista rastu u dosta surovoj atmosferi... Kada se sjetim svoga djetinjstva, stvari mi se čine mnogo nevinije (no možda sam samo nostalgična i sentimentalna)...
- Bili smo bezbrižniji i neopterećeniji modom, mobitelima i svime što „moraš imati" da bih bio prihvaćen. No isto tako, odrastali smo u društvu gdje je dečkima bilo zabranjeno iskazivati osjećaje „jer to rade curice" pa zato danas imamo gomilu muškaraca koji su emocionalni invalidi, a djevojčice su odmalena slušale da se moraju udati, bez da se išta govorilo da je važno naći osobu s kojom će biti sretne. Djeca danas moraju brže odrasti, što ima i pozitivne i negativne strane. Tako da ne idealiziram te stare dane, iako se i ja osamdesetih sjetim s nostalgijom.

Tvoja je kći ujedno bila i najveća inspiracija za novu knjigu...
- Razmišljao sam što bih je sve želio naučiti o životu i tako sam i pisao knjigu. Naravno, sve se te ideje tiču i svih ostalih. Bilo da govorim o tome da zaslužuje voljeti i biti voljena ili zašto i kako da bude autentična ili kako da blagoslove ne uzima zdravo za gotovo ili da ima zdrav odnos prema svom tijelu ili kako da ne padne na jeftine fore koje će joj netko ispričati... mislim da su to univerzalne poruke u kojima će se svi pronaći. Knjiga je pisana onome čistome u svetome u nama. Onom dijelu u nama koji nije dotaknut životnim porazima. Upravo se taj dio nekako aktivira i osnažuje tijekom čitanja i naravno, daje nam osjećaj smisla u našoj svakodnevnici.

bruno šimleša

Iako, kao i svi mi u životu, imaš razne uloge, nakon razgovora s tobom uvijek mi se čini da ti je ipak najdraža uloga – pisca...?
- U pravu si. Obožavam sve u vezi pisanja. Obožavam proces osmišljavanja knjige koji kod mene traje godinama, dok sam proces pisanja traje svega nekoliko mjeseci. Knjigu počnem pisati tek nakon što je dobro upoznam, nakon što ona već dobije dušu, a ja joj onda samo stvorim vanjske konture, ruke kojima obgrliti svijet. Volim i nenadana buđenja u tri ujutro jer me neka ideja baš tada nagovori da je opišem. A volim i promocije, susrete s čitateljima, odgovaranje na e-mailove. Nitko u Hrvatskoj ne živi od pisanja knjiga, ali se zato može živjeti za čast dijeljenja ideja i onda taj trenutak kada si netko posloži bar jednu kockicu u svom mozaiku života, doista je čast ako imaš malu ulogu u tome. Da, obožavam biti pisac!

Kako se osjećaš nakon što ti je izašla knjiga "Umjetnost života"?
- Osjećam se istodobno ponosno i ponizno. Ponosno jer sam okrunio još jednu romansu s pisanjem i idejama, a ponizno jer se radujem ulozi koju će odigrati u životima mnogih ljudi. Zamisli da knjiga ima moć uvjeriti nečije srce da zaslužuje voljeti i biti voljeno. A upravo je to jedna od moći Umjetnosti života. Ta knjiga zna uvjeriti srce u ono što zaslužuje osjećati. U ono što mu je sudbina osjećati, a to je upravo za zaslužuje voljeti i biti voljeno.

Krenuo je i istoimeni ciklus predavanja – reci nam o kojim ćeš sve temama govoriti na predavanjima...
- Sva predavanja održavamo u Branimir centru s početkom u 19h. 5.5. govorit ćemo o ljubavi, 26.5. o ulozi obitelji i zdravom razumu, a na završnom predavanju 16.6. govorim o tome kako postati životni umjetnik. Sva su predavanja orijentirana na praksu jer većina ljudi zna što bi trebali napraviti i što bi im bilo pametno napraviti, ali ne znaju kako. Mi se orijentiramo upravo na to kako napraviti konkretnu promjenu. Prvo predavanje je prošlo sjajno i vjerujem da će i ostala. Moramo napomenuti da se predavanja naplaćuju kao jedna kino ulaznica, a kao i na svim prethodnim javnim predavanjima, moj honorar i ovaj put ide u humanitarne svrhe.

Je li te promijenila činjenica da si kao voditelj emisije "Svaki dan, dobar dan" još eksponiraniji nego prije – osjećaš li se slavnim i što to zapravo znači u kontekstu ovako male zemlje?
- Slava u Hrvatskoj nije neka stvarna kategorija. Osim ako nisi Severina, no kako ja nemam njezine glumačke i pjevačke talente, znam da u Hrvatskoj nikada neću dosegnuti njezin zvjezdani status. I iskreno, nije mi žao. Ne vidim ništa pozitivno u „slavi". Izgubiš dio privatnosti, svi imaju neko mišljenje do kojeg su najčešće došli preko dva novinska naslova i osjećaju se pozvanima prozivati. Kada bi knjige mogle živjeti bez mog eksponiranja, pristao bih na to iste sekunde. Ovako sam pristao na eksponiranje jer će tako knjige doći do većeg broja ljudi, a to je njihova sudbina. Nemam nijednog prijatelji koji uživa u slavi. Ali su naučili prihvatiti onaj negativni dio slave i iskoristiti pozitivni.

bruno šimleša

Puno si toga postigao u životu – kolumne, knjige, emisije, rad s ljudima... Osjećaš li ponekad da ti ponestaje izazova ili si uvijek postavljaš neke nove zanimljive ciljeve?
- Uvijek si postavljam nove, ambiciozne, ali realne ciljeve. Sada želim pomoći knjigama da zažive i izvan naših granica. Objavljena su izdanja u Sloveniji, Srbiji i Makedoniji, a sada je vrijeme da krenu i u druge zemlje. I na to ću se, zajedno sa svojim književnim agentima, koncentrirati sljedećih nekoliko godina. A nadam se da ću imati priliku sudjelovati i u nekim televizijskim projektima u kojima ću moći dati još više sebe.

Što bi smatrao svojim najvećim uspjehom u životu?
- Da zadržim osjećaj da je život svet, a ljubav jezik otkrivanja te svetosti. Manje mi je važno kako će se to manifestirati prema van. Važnije mi je da zadržim osjećaj smislenosti života, neovisno o vanjskim okolnostima.

Reproduciranje i objavljivanje sadržaja bez pisane dozvole portala Femina.hr nije dopušteno! Licencirajte naš sadržaj.