Zašto su dodaci prehrani važni u trudnoći

Uravnotežena prehrana majke za vrijeme trudnoće i laktacije, te briga za zdravu crijevnu mikrofloru imaju dugoročan utjecaj na zdravlje majke i bebe.

Folna kiselina

Tijekom trudnoće folna kiselina (vitamin B9) najvažniji je vitamin iz B skupine. Osnovna uloga folne kiseline je sinteza h aminokiselina, važna je u fazi brzog rasta i diobe stanica, a sudjeluje i u stvaranju crvenih krvnih stanica. Njezin nedostatak, izazvan siromašnom prehranom i smanjenom količinom folata pohranjenog u jetri, može dovesti do megaloblastične anemije. Potrebe za folnom kiselinom u trudnoći su povećane i iznose 600-700 mikrograma na dan. Apsorpcija folne kiseline odvija se uz pomoć enzima u sluznici tankog crijeva (duodenum i jejunum). Apsorbirani folati prenose se u tkiva i vežu za proteine, a veće količine pohranjuju se u jetri. Folati se izlučuju urinom i stolicom, a eliminacija je veća u slučaju uzimanja većih doza. Žene u reproduktivnoj dobi imaju posebno izražene potrebe za folnom kiselinom. Njen adekvatan unos neposredno prije začeća i tijekom prvog tromjesečja trudnoće štiti od oštećenja neuralne cijevi, što može rezultirati malformacijama kralježnice, lubanje i mozga. Rizik od defekta znatno se smanjuje uzimanjem folne kiseline hranom - namirnicama obogaćenim folnom kiselinom ili u obliku dodataka prehrani. O dodatnom unosu folne kiseline posebno moraju voditi računa korisnice kontracepcijske pilule, jer one često bilježe manjak. Uzimanje dodataka folne kiseline prije i za vrijeme trudnoće može smanjiti i rizik od srčanih mana djece. Folna kiselina povećava lipolizu u adipocitima i može imati ulogu u prevenciji pretilosti i dijabetesa tipa 2. Može smanjiti nakupljanje kolesterola u jetri i krvi, što je povezano s njenom ulogom u inkorporaciji kolesterola u žučnu kiselinu. Dokazi upućuju na to da dodaci folne kiseline povećavaju prizvodnju i tok žučne kiseline. Dokazano je da folna kiselina utječe na koncentracije adrenalina i serotonina unutar mozga, a to može biti uzrok što ima sposobnost djelovati kao antidepresiv. Namirnice koje sadrže visoke količine folne kiseline su špinat, šparoga, repa, suhi i svježi grah, grašak, leća, jetra, pekarski kvasac, sjemenke suncokreta... Neki proizvodi sa žitaricama sadrže i do 25% od 100% preporučene (RDA) vrijednosti. U umjerenim količinama folnu kiselinu sadrže i sok od naranče, sok od ananasa, grejp, dinja, brokula, prokulica, kukuruz, sok od rajčice. Korisno je podsjetiti da je folna kiselina osjetljiva na visoke temperature i UV, te da je topiva u vodi. Na tržištu postoje mnogi dodaci prehrani s folnom kiselinom, najčešće u obliku tableta. Oni ne bi trebali sadržavati manje od 400 mikrograma folne kiseline. Korištenje dodataka folne kiseline ne smije prelaziti 1000 mikrograma na dan, jer ona utječe na apsorpciju vitamina B12, te bi posljedica mogla biti pomanjkanje tog vitamina. Folna kiselina može ispraviti posljedice anemije uzrokovane manjkom vitamina B12, ali nažalost neće ispraviti promjene u živčanom sustavu koje nastaju kao posljedica manjka tog vitamina.

Vitamin B12 (cijanokobalamin)

B12 je vitamin topiv u vodi, neophodan za rast i i prehranu svih stanica, za normalnu eritropoezu te za održavanje funkcije mijelinskih ovojnica živaca. Zajedno s folnom kiselinom sudjeluje u sintezi DNK i razdiobi kromosoma. Vitamin B12 sintetiziraju bakterije u kolonu, no tamo se ne može resorbirati, pa ga je potrebno u organizam unijeti hranom. Višak vitamina B12 pohranjuje se u jetri, a izlučuje putem žuči. Nakon velikih peroralnih doza značajne se količine nepromijenjenog vitamina izlučuju urinom. Nedostatak vitamina B12 je rijedak, a javlja se najčešće kod vegetarijanaca. Blagi nedostatak tog vitamina uobičajen je tijekom trudnoće i nije opasan. Njegovu količinu u organizmu dodatno smanjuje pušenje. Međutim, veći nedostaci mogu imati ozbiljne posljedice za trudnicu i za razvoj djeteta. Posljedice njegovog nedostatka u prehrani su megaloblastična anemija i neurološka oštećenja. Koncentracija vitamina B12 u serumu pada tijekom trudnoće, a zatim se povećava tijekom prvih tjedana nakon poroda. Tijekom trudnoće aktivno se prenosi do fetusa koji ga koristi za razvoj i stvaranje vlastitih zaliha. Novorođenče ima prilikom rođenja znatno višu razinu vitamina B12 u serumu od majki (fetalni zahtjevi za tim vitaminom procijenjeni su na oko 0,3 g na dan). Preporučena dnevna doza je 1 mikrogram, što je uobičajeno prisutno u svakodnevnoj prehrani. RDA za trudnice je 2,6 mikrograma na dan. Njegovi prirodni izvori su riba, plodovi mora, žumanjak, mlijeko i fermentirani sirevi. Vitamin B12 može se uzimati samostalno ili u kombinacijama s drugim vitaminima i mineralima. U dodacima prehrani vitamin B12 je najčešće prisutan kao cijanokobalamin, oblik koji tijelo lako pretvara u aktivne oblke methylcobalamin i 5- deoxyadenosylcobalamin. 

Kalcij

Kalcij sudjeluje u mnogim vitalnim procesima u organizmu - u izgradnji kostiju i zuba, diobi i rastu stanica te mišićnim kontrakcijama. Nedovoljan unos kalcija hranom, njegova smanjena apsorpcija te nedostatak vitamina D i njegovih metabolita izazivaju hipokalcijemiju (vrijednost izvanstaničnog kalcija ispod 1,5 mmola/L) – stanje u kojem organizam troši zalihe kalcija iz kostiju. Metabolizam kalcija značajno je promijenjen tijekom reproduktivnog razdoblja, trudnoće i laktacije, a gustoća kostiju može se smanjiti i do 3-10% u razdoblju od nekoliko mjeseci kod zdravih žena. Primarni uzrok tog poremećaja je potreba za kalcijem kod mineralizacije kostura fetusa. Fetus i posteljica aktivno pumpaju kalcij iz majčine cirkulacije. Ta potreba doseže vrhunac u posljednjem tromjesječju kada se pojačano deponira u kostur ploda. Crijevna apsorpcija kalcija povećana je tijekom trudnoće, što je značajna stavka u ispitivanjima metabolizma kalcija u to doba, a povećana je da bi odgovorila na potrebe fetusa za kalcijem, povećanjem ukupnih razina 1,25-dihidroksi vitamina D. Ukupne fiziološke promjene u metabolizmu kalcija koje se javljaju tijekom trudnoće i dojenja, vjerojatno su dovoljne za fetalni rast kostiju kod žena koje unose dovoljne količine kalcija. Zato trudnice koje uzimaju dovoljno kalcija putem mlijeka i mliječnih proizvoda ne trebaju unositi dodatke tog minerala. Pretpostavlja se da izuzetno nizak unos kalcija može narušiti homeostazu kalcija majke i fetusa, ali još nema dovoljno kliničkih podataka o tome. Preporučena dnevna doza kalcija je 800 mg/dan, a u trudnoći 1000-1500 mg/dan. Ako ga trudnica prehranom ne unosi dovoljno, poželjno je da uzima i dodatni kalcij (približno 600 mg). Prirodni izvori kalcija su: sir, jogurt, mlijeko, špinat, soja, zob, brokula, bademi, naranče, sezam, orah, kupus...

Magnezij

Magnezij pomaže u izgradnji kostiju i zuba, regulira inzulin i razinu glukoze u krvi te podržava funkciju određenih enzima. Oko 60% ukupnog sadržaja magnezija nalazi se u kostima, 35% u skeletnom i srčanom mišiću, a ostatak u jetri, bubrezima i mozgu, pa i u eritrocitima. Pravilna i uravnotežena prehrana u pravilu može zadovoljiti potrebe za magnezijem. Prisutan je u morskoj vodi, mineralnim izvorima i zelenom pigmentu u biljkama. No, umjetno gnojenje dovodi do osiromašenja sadržaja magnezija u tlu, posredno i u biljkama, pa zbog toga postoji opasnost od preniskog unosa magnezija putem hrane. Znaci pomanjkanja magnezija su mučnina, povraćanje, gubitak apetita, umor, nesanica, trzanje mišića, nepravilnosti u radu srca te slabost. Preporučeni svakodnevni unos magnezija za trudnice iznosi 300 mg na dan. Prehrana bogata mastima, šećerom i rafiniranim žitaricama može smanjiti koncentracije magnezija. U prenatalnim dodacima prehrani magnezij je obično prisutan u količini do 100 mg, no nema puno podataka o njegovoj bioraspoloživosti u tim dodacima. Budući da se postupno resorbira, a njegov višak izlučuje stolicom ili mokraćom, previsok unos ne bi trebao biti štetan kod osoba s pravilnom funkcijom bubrega. Nekoliko faktora utječe na apsorpciju magnezija u crijevu. Visok unos masnoća može razrijediti nutritivnu gustoću magnezija u prehrani te na taj način smanjijiti njegovu apsorpciju. Također, prehrana bogata vlaknima i fitinskom kiselinom može omesti apsorpciju magnezija. Na sreću, namirnice koje sadrže vlakna i fitinsku kiselinu obično sadrže i veće količine magnezija. Jedna je studija na skupini trudnica dovela do zaključka da su žene s najviše grčeva mišića u trbuhu imale niži unos magnezija, a visok unos kalcija i fosfora. Budući da su i kalcij i fosfor često zajedno prisutni u namirnicama, nije potpuno razjašnjeno koji od njih ometa apsorpciju magnezija. S obzirom da 1 l mlijeka osigurava 1200 mg kalcija, 980 mg fosfora i 120 mg magnezija, preporučuju se 2 - 2 i 1/2 šalice mlijeka na dan, u kombinaciji s prenatalnim dodatkom prehrani te uravnoteženom prehranom. To bi trebalo osigurati pravilan omjer kalcija, magnezija i fosfora.
Kalcij i magnezij djeluju sinergistički te imaju važnu ulogu u prevenciji hipertenzije u trudnoći. Njihov pravilan omjer (magnezij: kalcij = 1:2) važan je za održavanje ravnoteže, jer magnezij opušta mišiće, a kalcij ih stimulira. Takva koordinacija bitna je za održavanje trudnoće, jer ako je razina magnezija preniska, dolazi do kontrakcija maternice.

Vitamin D

Vitamin D održava homeostazu i konstantnu koncentraciju kalcija i fosfata u organizmu, te je nužan za normalan rast i mineralizaciju kostiju i zuba. Ukoliko je apsorpcija kalcija nedovoljna, vitamin D povećava mobilizaciju kalcija i fosfata iz kostiju i smanjuje njihovo izlučivanje bubrezima. Hipovitaminoza se rijetko javlja kod odraslih, a uvjetovana je nedovoljnim izlaganjem kože sunčevom svjetlu, nedostatnim unosom, poremećenom apsorpcijom vitamina D u crijevu, ili uslijed povećanih potreba (trudnoća, dojenje). To je češće kod žena koje su imale nekoliko trudnoća, jer one češće imaju i manjak kalcija.  Primjereni unos vitamina D u trudnoći, posebno tijekom zimskih mjeseci, povezan je s dugotrajnim smanjenjem rizika od prijeloma kostiju i osteoporoznih promjena kod potomaka. Studije dokazuju da status vitamina D u trudnoći korelira s koštano-mineralnim sastavom kod djece u dobi od 9 godina. Postnatalna suplementacija vitaminom D nije nažalost u slučajevima hipovitaminoze dovoljna da popravi učinjenu štetu u koštanoj masi, koja se manifestira niskom koštanom masom i izmijenjenim koštanim metabolizmom. Preporučeni dnevni unos vitamina D je 5 mikrograma, a za trudnice 10 mikrograma. Glavni izvor prirodnog vitamina D su riblje ulje, riblje meso, a ima ga i u mlijeku, žutanjku, kvascu, jetri.

Cink

Ovo je mineral potreban za funkcioniranje više od 300 različitih enzima, što znači da igra važnu ulogu u velikom broju tjelesnih aktivnosti. Neke od tih aktivnosti su kritične u vrijeme trudnoće, jer su uključene u razvoj fetusa i rast novorođenčadi. Svakodnevna potreba za cinkom tijekom trudnoće je 15 miligrama. Niske koncentracije mogu biti posljedice premalog unosa, niske prehrambene bioraspoloživosti, ili vrlo visoke količine željeza u trudnoći. I veće količine folne kiseline mogu utjecati na apsorpciju cinka te tako uzrokovati manjak tog minerala. Zato je važno držati se preporučenih dnevnih doza. Prirodni izvori cinka su cjelovite žitarice, zob, grah, grašak, sjemenke bundeve i češnjak.

Željezo

Željezo je dio mnogih enzima, a najvažnija mu je funkcija prijenos kisika do svake stanice ljudskog organizma. Manjak željeza česta je pojava, a nastaje zbog nedostatnog unosa hranom, smanjene apsorpcije, gubitka uslijed krvarenja ili zbog povećanih potreba. Ako su potrebe organizma za željezom male, a pričuve velike, sva će se količina apsorbiranog željeza prevesti u feritin, te će se na taj način spriječiti prevelika apsorpcija željeza. Nasuprot tome, ako su pričuve male, a potrebe velike, sva količina apsorbiranog željeza ulazi u plazmu gdje se veže na transferin koji prenosi željezo. Slučajevi trovanja željezom su rijetki, a javljaju se pri uzimanju velikih doza. Potrebe za željezom u trudnoći povećane su, sa 14 mg prije trudnoće na 27-30 mg/dan tijekom trudnoće. Iako zbog izostanka menstruacije potrebe u prvom tromjesječju nisu znatno povećane, nakon toga stalno rastu zbog povećanja mase crvenih krvnih stanica i prijenosa sve veće količine željeza za rast fetusa i strukturu posteljice. U  prvom tromjesječju potrebe su povećane za 0,8 mg/dan, u drugom između 4 do 5 mg, a u trećem tromjesječju za 6 mg. U skladu s povećanjem potreba, mijenja se i apsorpcija željeza -  u prvom tromjesječju je manja, a nakon toga slijedi njezin progresivni porast. Željezo se gubi i krvarenjem pri porodu. Povećane potrebe u pravilu su kompenzirane gubitkom menstruacije i spomenutom poboljšanom apsorpcijom. No, to ovisi i o zalihama na početku trudnoće i količini apsorbiranog željeza tijekom trudnoće, a podaci govore da žene često ulaze u trudnoću s niskim zalihama željeza, pa fiziološka adaptacija često nije dostatna. Naime, činjenica je da je nedostatak željeza u trudnoći preduvjet za razvoj anemije, te da povećava rizik od prijevremenog porođaja i niske tjelesne mase novorođenčadi. Naročito treba voditi računa o unosu željeza u drugom i trećem tromjesječju. Zato je važno jesti obroke koji sadrže velike količine bioraspoloživog željeza kao što su meso, perad, riba te namirnice koje sadrže visoku koncentraciju askorbinske kiseline. Apsorpcija željeza je obično 3-4 mg na dan. Kada su osnovna hrana žitarice, a unos mesa ograničen, znatno je niža količina željeza koja se apsorbira, jer se radi o namirnicama s niskom razinom bioraspoloživog željeza. Apsorpciju željeza smanjuju i fitati, vlakna, kalcij i tanin iz čaja (tj. stvaraju teško topljive komplekse), a vitamin C i fruktoza je olakšavaju (reduciraju trovalentni oblik željeza u dvovalentni fero oblik koji se bolje apsorbira). Preporuke za upotrebu prenatalnih dodataka željeza treba uzeti u obzir u kontekstu onoga što se zna o zahtjevima za željezom i njegovoj ravnoteži u različitim fazama trudnoće. Većina dodatnih zahtjeva javlja se u drugoj polovici trudnoće. Dodaci željeza naširoko se koriste u razvijenim zemljama gdje se daju zajedno s 250-400 mikrograma folne kiseline. Prenatalna nadopuna željeza nije obavezna u mnogim razvijenim zemljama, a preporučena je suplementacija niskim dozama u vrijednosti do 30 mg/dan. 

Omega-3 masne kiseline

Novija istraživanja pokazuju da veći unos esencijalnih omega-3 masnih kiselina može imati brojne dobrobiti za zdravlje. Mozak akumulira velike količine tih masnih kiselina tijekom prve godine života. DHA je važna za razvoj i funkciju mozga i zdravlje retine oka poboljšanjem centralnog vida. Nađeno je da je novorođenčad majki s višom razinom dokozaheksaenske kiseline (DHA) pokazivala veću sposobnost pažnje do druge godine života od njihovih vršnjaka. Znanstvenici su predložili nekoliko mogućih mehanizma. DHA i EPA mogu izazvati promjene u fluidnosti membrane imunološke stanice i smanjiti razinu arahidonske kiseline. Inhibicijom metabolizma arahidonske kiseline stvara se manje upalnih eikosanoida što može biti povezano s nižim alergijskim reakcijama kod djece. Sve veći popis studija podupire potencijalne zdravstvene koristi omega-3, osobito EPA (eikozapentaenske kiseline) i DHA (dokozaheksaenske masne kiseline) naročito u zaštiti od kardiovaskularnih bolesti. U dodacima prehrani kao glavni izvor omega-3 koristi se riblje ulje. Da bi se iz njega uklonili mogući toksini i da proizvod bude potpuno siguran, naročito za trudnice, riblje ulje treba proći proces destilacije.

Probiotici

Sve veći broj dokaza upućuje na učinkovitost probiotika u liječenju bakterijske vaginoze i alergijskih reakcija. Podsjetimo da su probiotici živi mikroorganizmi koji, primijenjeni u odgovarajućim količinama imaju pozitivan učinak na zdravlje domaćina.  Pozitivni učinci za urogenitalno zdravlje povezani su s L rhamnosus GR-1, L reuteri RC -14 (Chr Hansen) i Saccharomyces boulardii LYO.33 Ti laktobacili također imaju ulogu u sprječavanju vaginalnih kolonizacija streptokoka grupe B, organizama koji mogu uzrokovati ozbiljne bolesti novorođenčadi. Jedno od  područja istraživanja je upotreba probiotika za sprječavanje alergijske reakcije. Studije pomoću L rhamnosus GG i B lactis BB12 pokazala su da se atopijski dermatitis, stanje koje izaziva jake kožne osipe kod novorođenčadi, može spriječiti u 50% slučajeva ako majka koristi probiotike tijekom trudnoće. To je vjerojatno povezano s reprogramiranjem imunološkog sustava novorođenčeta.

Preporučeni dnevni unos vitamina i minerala:

a) trudnice                                                                      b) dojilje

Vitamin A mcg RE 770-1.500                                     1.300-1.500
Vitamin D mcg 10                                                        10
Vitamin E mg 15-100                                                   19-100
Vitamin K mcg 90-100                                                 90-100
Vitamin C mg 85-500                                                  120-500
Tiamin mg 1,4-4                                                           1,4-4
Riboflavin mg 1,4-4                                                      1,6-4
Niacin mg 18-35                                                           17-35
Vitamin B6 mg 1,9-6                                                     2,0-6
Folna kiselina mcg 600-700                                        500-700
Vitamin B12 mcg 2,6-9                                                2,8-9
Kalcij mg 1000-1500                                                    1.000-1.500
Fosfor mg 700-1500                                                    700-1.500
Magnezij mg 350-600                                                  310-600
Željezo mg 27-30                                                          930
Cink mg 11-15                                                               12-15
Jod mcg 220                                                                   290
Selen mcg 60-100                                                         70-100

Piše: Prim. dr. sc. Ulla Marton, dr. med.
spec. ginekologije i porodiljstva
Poliklinika za ginekologiju i porodiljstvo "dr. Marton"
A. Hebranga 20, Zagreb

www.intimina.com
https://www.instagram.com/intimina
https://hr-hr.facebook.com/IntiminaHrvatska/