Urušit ću se, ne mogu izdržati, bolna, bezvoljna, bez energije, bez snage – samo čekam da prođe, a bojim se kada će doći - PMS i PMDD dijele isti kalendar, ali ne i istu jačinu.
PMS je češći i blaži: nadutost, osjetljive grudi, manjak strpljenja i neobjašnjiva želja za slatkim, slanim ili oboje. Većina žena s PMS-om funkcionira normalno, uz pokoje duboko uzdahnuće više. PMDD, s druge strane, nije samo „jači PMS“. To je ozbiljnije stanje gdje emocije znaju preuzeti glavno vodstvo: nagle promjene raspoloženja, osjećaj tuge, tjeskobe ili razdražljivosti mogu biti toliko jaki da utječu na posao, odnose i svakodnevni život. Ukratko, u pitanju nije dramatiziranje, nego biologija. Često suputnici mnogih žena iz mjeseca u mjesec, predmenstrualni sindrom (PMS) i predmenstrualni disforični poremećaj (PMDD) i dalje su nedovoljno pojašnjeni, nedovoljno prepoznati i nedovoljno jasno razdvojeni u kliničkoj praksi i javnom diskursu. PMS i PMDD povezani su s menstrualnim ciklusom i javljaju se u danima prije menstruacije. Obilježeni su nizom tjelesnih i emocionalnih simptoma: od nadutosti, umora i bolova, do promjena raspoloženja, razdražljivosti, tjeskobe i osjećaja emocionalne preplavljenosti što ozbiljno narušava kvalitetu života. Tegobe se najčešće pojavljuju tijekom lutealne faze, otprilike 7 do 10 dana prije menstruacije, te spontano nestaju nekoliko sati do najkasnije nekoliko dana nakon početka menstrualnog krvarenja. U jednom trenutku si normalna, racionalna osoba. U idućem te smeta način na koji netko diše. Dobrodošla u PMS epizodu.
Mogu se pojaviti razni „gosti“ bez najave: razdražljivost (kratki fitilj), manjak koncentracije (čitaš istu rečenicu pet, deset, nebrojeno puta), nesanica (umorna, ali budna), nagle promjene raspoloženja (plačem zbog reklame za jogurt), nadutost i zadržavanje vode zbog kojih vaga iznenada pokaže 1–3 kg neobjašnjivog viška i to bez ikakvog objašnjenja i pojašnjenja. Istodobno žeđ kao u Sahari, gležnjevi koji više nisu gležnjevi nego buhtle, koža i kosa koji su poput masne tave, prištići niču nekontrolirano, neutaživa potreba za slatkim, slanim i masnim (često istovremeno, bez redoslijeda, sve je dobrodošlo). Ne pojavljuju se svi simptomi kod svih žena, ali kad se pojave, znaju nastupiti kao organizirani tim. Važno je imati na umu: ne ludimo, hormoni rade „prekovremeno“ a mi pokušavano preživjeti nekoliko dana uz minimum kolateralne štete (za sebe i okolinu).
Iako PMS i PMDD dijele zajedničku hormonsku pozadinu, oni nisu isti. PMS je mnogo češći i obično blažeg intenziteta. Većina žena s PMS-om može funkcionirati u svakodnevnim obavezama, iako uz određenu nelagodu. PMDD je, s druge strane, rjeđi, ali znatno teži oblik predmenstrualnih tegoba. Kod njega prevladavaju snažne emocionalne promjene koje mogu utjecati na odnose, radnu sposobnost i opće mentalno zdravlje. Zanimljivo je da PMS nije „nova pojava“. Ginekologija prepoznaje predmenstrualni sindrom kao zaseban klinički entitet još od 1931. godine, a sustavna znanstvena istraživanja započinju sredinom 20. stoljeća, osobito nakon 1950-ih godina. Danas znamo da se ne radi o „umišljenim tegobama“, već o stvarnom biološkom odgovoru organizma na hormonske promjene tijekom ciklusa. Procjenjuje se da više od dvije trećine žena tijekom života iskusi neki oblik predmenstrualnih tegoba. Ipak, jačina simptoma vrlo je individualna i ovisi o genetici, načinu života, razini stresa, prehrani i emocionalnom opterećenju.
Stres se pritom ističe kao jedan od najvažnijih okidača: u razdobljima povećanog psihičkog pritiska simptomi su izraženiji, dok u mirnijem okruženju mogu biti znatno blaži. Predmenstrualne tegobe češće se javljaju kod žena u dobi između 20 i 40 godina, kod onih koje žive ubrzanim tempom, malo se kreću, konzumiraju puno slatke ili slane hrane te kod žena koje su u prošlosti imale depresivne epizode ili bolne menstruacije. Važnu ulogu ima i obiteljska sklonost, ukoliko je PMS imala majka ili sestra, veća je vjerojatnost da će se javiti i kod drugih članica obitelji. Drugim riječima, PMS nije rijetkost, ali nije ni isti za sve. U razdobljima kroničnog psihičkog opterećenja simptomi su jači, dugotrajniji i teže podnošljivi, dok u mirnijem, stabilnijem i podržavajućem okruženju mogu biti znatno blaži ili gotovo neprimjetni. Važno je naglasiti da ovi čimbenici ne znače da će se PMS nužno pojaviti, ali povećavaju vjerojatnost da će predmenstrualne tegobe biti izraženije i teže podnošljive. Dobra vijest je da se na mnoge od njih - osobito stres, prehranu i razinu kretanja, može barem djelomično utjecati.
Kako si pomoći kod PMS-a (ili barem olakšati život i preživjeti)
Dobra vijest: PMS se u većini slučajeva ne liječi tabletom, nego malim, ali pametnim promjenama koje tijelu kažu: prepoznala sam te, idemo razgovarati. Redovita tjelesna aktivnost pomaže više nego što se misli. Šetnja, lagani trening, istezanje ili ples po dnevnoj sobi - sve se računa.
Bonus: manje napetosti i malo bolja volja, bolji osjećaj samog sebe. Spavanje nije luksuz, neispavanost vodi u gori oblik PMS-a. Točka. Redovito spavanje daje tijelu priliku da se resetira makar tih nekoliko dana u mjesecu. Manje soli znači manje zadržavanje tekućine, a manje kofeina i alkohola znači manje živčanog sustava „na rubu i preko ruba“. Kalcij, magnezij i vitamin B6 često pomažu kod napetosti, grčeva i promjena raspoloženja. Ukoliko su psihički simptomi izraženiji - razgovor, tehnike opuštanja ili kognitivno-bihevioralne metode mogu pomoći da emocije ne vode glavnu riječ. Ako PMS iz mjeseca u mjesec ozbiljno remeti svakodnevicu i amplituda raste, uvođenje medikamentozne terapije postaje nužno (analgetici, diuretici ili hormonska kontracepcija), kako bi se promjene pod utjecajem hormona uravnotežile.
PMDD - zli blizanac PMS-a
PMDD ozbiljno narušava svakodnevni život, stoga terapija zahtjeva farmakološki pristup. Najčešće su u pitanju lijekovi koji pomažu „posložiti“ serotoninske signale u mozgu. Mogu se koristiti tijekom cijelog ciklusa ili samo tijekom lutealne faze, kad simptomi najviše „napadaju“. Ukoliko se uspostavi brzi učinak odnosno serotoninska ravnoteža, jasno je da serotonin ima glavnu ulogu u ovom poremećaju. Ukoliko želimo „zaustaviti ciklus u akciji“, tu su hormonske opcije: kontracepcijske pilule koje osim kontrole ciklusa, mogu smanjiti simptome povezane s androgenima, ali i zadržavanjem tekućine. No u težim slučajevima rješenje zna biti GnRH agonistima uz tzv. add-back terapiju, koja štiti od nuspojava i održava zdravlje kostiju. Izrazito je važna psihoterapija jer je mozak ključan da olakša percepciju života. Kognitivno-bihevioralna terapija (CBT) pomaže naučiti strategije za smanjenje stresa i emocionalnih „tsunamija“.
Iznimno je važno istaknuti da postoji razlika između povremene predmenstrualne nelagode i stanja koje zahtjeva stručnu pomoć. Dok su blaga nadutost, neutaživa potreba za hranom ili prolazna razdražljivost česta pojava, osjećaj beznađa, intenzivna razdražljivost ili povlačenje iz svakodnevnog života nisu nešto što bi žena trebala prihvatiti kao nešto što je normalno „trpjeti“. Razumijevanje PMS-a i PMDD-a prvi je korak prema većoj brizi o vlastitom zdravlju. PMS i PMDD možda dolaze svakog mjeseca kao neželjeni gosti: PMS kao dosadni mali brat neugodan, ali često pod kontrolom pomoću malih trikova i rutine. PMMD drama queen mjeseca - jača i zahtjevnija, ali uz prave lijekove, hormonsku terapiju i podršku, može se držati na uzdi. Osjetljivije, gladnije, umornije i sumnjičavije prema cijelom čovječanstvu, udahnimo. PMS na svu sreću ima rok trajanja. A do tada: pidžama, voda, čokolada i manje donošenja životnih odluka. Bilježite simptome, razgovarajte o njima i tražite pomoć kada je potrebno. Hormoni možda upravljaju scenom, ali vi ste redateljica vlastite priče!
Piše: Prim. dr. sc. Ulla Marton, dr. med.
spec. ginekologije i porodiljstva
Poliklinika za ginekologiju i porodiljstvo "dr. Marton"
A. Hebranga 20, Zagreb
Powered by:
www.intimina.com
https://www.instagram.com/intimina
https://hr-hr.facebook.com/IntiminaHrvatska/
Minimojka
@18.02.2026. 11:19 0super informativno!