Metode kontracepcije su brojne i neke od njih su poznate od davnina. Naravno, kroz vrijeme su evoluirale i u današnje vrijeme od moderne kontracepcije se očekuje da bude efikasna i sa što manje neželjenih nuspojava

intimina-kolumna-cijela2

Kada govorimo o metodama kontracepciji, najšire ih možemo podijeliti na reverzibilne (privremene) i ireverzibilne (trajne), a o svakoj od njih se može napisati zaseban članak. U ovom tekstu ćemo pokušati demistificirati takozvanu "spiralu".

Popularan naziv – spirala – stručnije zovemo intrauterini uložak, odnosno kako ga mi ginekolozi zovemo i pišemo u medicinske nalaze – IUD (od eng. Intrauterine device) ili IUS (od eng. Intrauterine system, kada spirala u sebi sadrži i hormonski preparat). Spirala je trenutno najučinkovitija reverzibilna i dugoročna metoda kontracepcije. Globalno, radi se o najkorištenijoj metodi reverzibilne kontracepcije, koju u svjetskim razmjerima koristi oko 17% korisnica kontracepcije, a ovisno o zemlji svijeta, između <2% do >40% korisnica kontracepcije. Interesantna činjenica, najviše korisnica spirale je u Južnoj Koreji, čak 46,9% korisnica kontracepcije tamo su se odlučile upravo za spiralu. U Europi se za ovu metodu najviše odlučuju Norvežanke, njih oko 24% od svih korisnica neke metode kontracepcije, a najmanje Poljakinje, svega 0,1%. U Hrvatskoj oko 2% žena koristi ovu metodu kontracepcije.

Zašto tako malo u Hrvatskoj? Vjerojatno zbog opsolentnog načina razmišljanja (nažalost mnogih ginekologa) da je spirala namijenjena samo ženama koje su rodile, što naravno nije ispravno, ali i vjerojatno zbog određenih strahova samih pacijentica od komplikacija koji se „nasljeđuje“ od ranih dana spirala, a koje nisu dostatno upućene od strane svog ginekologa glede svih aspekata korištenja spirale. Stoga ćemo u nastavku pokušati razjasniti sve nedoumice oko spirale. Kakvi tipovi spirale postoje, tko je kandidat za spiralu, koja su pozitivna djelovanja, kakve su moguće nuspojave… i još mnoga druga pitanja.

Spirala je medicinski implantat koji se stavlja u šupljinu maternice. Ima oblik slova "T" koji odgovara obliku (većine) šupljine maternice, plastična je i savitljiva kako bi se mogla lako postaviti i izvaditi iz šupljine maternice, a na svom donjem kraju glavne osi ima konac pomoću kojeg se vadi. Oko svoje glavne osi može imati spiralno namotanu bakrenu žicu (takozvana bakrena spirala) ili cilindar koji sadrži „depo“ hormonski preparat (hormonska spirala, ili intrauterini (unutarmaternični) sistem). Ovo su glavni oblici spirala koje se koriste u svijetu, ali postoji i cijeli niz drugih oblika i materijala. Gore spomenuta glavna dva tipa spirala (bakrena i hormonska) su na raspolaganju i u Hrvatskoj.

kolumna spirala intimina

Mehanizam djelovanja na kontracepciju je višestruk. Strano tijelo u šupljini maternice uzrokuje određene lokalne promjene – sterilnu upalnu reakciju koja razvija određene cititoksične peptide i enzime, što je u konačnici toksično za spermije i jajnu stanicu na više staničnih razina, te onemogućuje implantaciju jajne stanice ako do oplodnje i dođe. Kada govorimo o bakrenim spiralama, dodatak bakra pojačava citotoksičnu upalnu reakciju sluznice maternice, što dodatno pojačava kontracepcijski učinak. 

S druge strane, dodatak hormona (levonogestrel, skraćeno LNG) spirali djeluje na sluz vrata maternice koja postaje gušća te djeluje kao barijera prema gornjem genitalnom traktu, a osim toga djeluje i na sluznicu šupljine maternice koja atrofira što sprječava implantaciju, a proizvodnjom određenog proteina pod djelovanjem LNG-a sprječava se i vezanje spermija i jajne stanice. Učinak LNG-a na sprječavanje ovulacije nije glavni mehanizam na koji se oslanja ova spirala, jer čak oko 45% ciklusa uz ovu vrstu spirale bude ovulatoran (ovulacije su i dalje prisutne). 

Koji su glavni benefiti korištenja spirale kao metode kontracepcije? Za početak, onaj najvažniji, kontracepcijski, spirale su preko 99% efektivne u sprječavanju trudnoće, a to je postotak koji je usporediv sa sterilizacijom, odnosno podvezivanjem jajovoda ili vazektomijom u muških. Zatim tu je efekt isplativosti. Naime iako je u startu skupa, kroz godine korištenja isplativost raste. Potom, dugotrajna je, u Hrvatskoj su obje vrste spirale registrirane da se mogu koristiti do 5 godina. U SAD-u je za bakrenu spiralu odobrena upotreba 10 godina prije nego se mora zamijeniti novom, odnosno ako je žena starija od 35 godina, može imati bakrenu spiralu dok ne nastupi menopauza. Za hormonsku spiralu je u SAD odobrena upotreba do 6 godina prije zamjene. Nastavimo sa prednostima spirala – smatra se da, zbog nekih poznatih ali i nepoznatih mehanizama, spirale smanjuju mogućnost dobivanja raka vrata maternice, endometrija (sluznice maternice) te jajnika. Nadalje, radi se o vrsti kontracepcije koja je brzo reverzibilna, što znači da se uklanjanjem spirale praktički odmah vraća mogućnost zanošenja. Osim toga, radi se o kontracepciji koja je uvijek „tu“, te ne interferira sa spontanošću spolnog odnosa, niti smanjuje libido u mjeri što kod nekih žena zna biti slučaj kod korištenja oralne hormonalne kontracepcije. 

kolumna spirala intimina

Što se tiče samih menstruacija uz spirale situacija je ovakva – kod bakrenih spirala menstruacije su često nešto bolnije i krvarenja jača nego inače, ali to je uglavnom u prvih par ciklusa nakon postavljanja i ne u mjeri da bi dovela do anemije. Kod hormonske spirale krvarenja se mogu smanjiti pa čak i do pojave "amenoreje", odnosno potpunog izostanka menstruacija, zbog lokalnog djelovanja hormona na sluznicu šupljine maternice. Stoga se ovaj tip spirale ponekad koristi i u određenim medicinskim stanjima bez obzira na to što je primarna funkcija spirale kontracepcija. 

Kome je namijenjena spirala?

Nekada je postojao uvriježen stav da je spirala namijenjena isključivo ženama koje su već rađale, no danas čelna ginekološka društva zagovaraju stav da je spirala namijenjena svim ženama, uključujući i adolescenticama. Studije su pokazale da je mogućnost spontanog "izbacivanja" spirale jednaka za žene koje su rađale i one koje nisu, ali isto tako da je osjećaj nelagode ili boli kod postavljanja spirale nešto veći kod žena koje nisu rađale. 

Kada govorimo o boli kod postavljanja (i vađenja) spirale, kakva je i kako je možemo smanjiti ili u potpunosti izbjeći? Osjećaj nelagode ili boli prilično je individualan te uvelike ovisi o očekivanoj boli, odnosu pacijentice i ginekologa, te općenitoj toleranciji boli. Sam postupak postavljanja spirale je kratak, obično ne više od 3 minute, u ginekološkom položaju, slično kao kod uzimanja PAPA testa. Većina pacijentica vrlo dobro tolerira postavljanje spirale, te ne zahtjeva nikakve tablete protiv bolova prije samog postavljanja spirale, iako je to najčešći način olakšavanja nelagode prilikom postavljanja ili uklanjanja spirale. U nekim slučajevima će se ginekolog u dogovoru s pacijenticom odlučiti i za neku od lokalnih analgezija (gel, krema, pa i injekcija anestetika u vrat maternice), a vrlo rijetko će biti potrebna i opća anestezija. To se uglavnom događa kod neuspjelog pokušaja postavljanja spirale, koja se zbog određenih otežavajućih faktora nije mogla postaviti. Takva situacija se, primjerice, može dogoditi kod žena koje su imale jednu ili više operacija na maternici (npr. carski rez) pa postoji manja nepravilnost cervikalnog kanala, te je potrebna dilatacija. Ovo naravno nije pravilo.  

Nakon postavljanja spirale žena može osjećati grčeve, slično menstrualnim, a koji najčešće prestaju već isti dan, a rijetko do 7 dana nakon postavljanja spirale. 

Kako se spirala uklanja? Svaka spirala na svom donjem kraju uzdužne osi ima končiće koji se odrežu tako da 2-3 cm končića viri iz cervikalnog kanala. Povlačenjem za te konce (npr. pincetom, peanom..) se spirala lako ukloni. Ovaj postupak je većini žena bezbolan ili samo umjereno nelagodan. Ponekad ženu ili njezinog partnera ovi konci smetaju, pa se mogu skratiti tako da se uopće ne vide u rodnici, ali onda je samo vađenje takve spirale znatno otežano, te će ponekad trebati i analgeziju pa i anesteziju radi dilatacije kanala vrata maternice i vađenja spirale. 

Kada se postavlja spirala? Nema nekog posebnog pravila u kojoj fazi ciklusa se može postaviti spirala, iako se to najčešće radi za vrijeme menstruacije, što ima dvojaku prednost – isključena je mogućnost trudnoće te je postavljanje lakše ginekologu u situacijama kada je inače otvor vrata maternice slabo vidljiv ili stenoziran (jako stisnut). U bilo koje drugo doba menstrualnog ciklusa bitno je isključiti postojanje trudnoće, a to još jednom provjeriti i dva tjedna nakon postavljanja spirale. Svakako treba izbjegavati postavljanje spirale ukoliko postoji sumnja u akutnu genitalnu infekciju (iscjedak, subjektivne tegobe..) ili dokazanu infekciju sa klamidijom ili gonorejom. U ovim slučajevima treba prvo provesti liječenje (oba partnera, ako postoji stalni partner), a tek kada kontrolni nalazi pokažu da je infekcija izliječena može se postaviti spirala. Ovakav postupak osigurava da se infekcija iz rodnice neće dodatno propagirati dalje u materničnu šupljinu, a potom u jajovode i trbušnu šupljinu (iako je to moguće i bez postavljanja spirale, vidjeti tekst na Femini.hr o spolno prenosivim bolestima). 

intimina-kolumna-cijela3

O nekim zemljama se spirala postavlja i neposredno nakon poroda ili pobačaja, iako je tada veći rizik za spontano ispadanje spirale. Bakrena spirala odmah po postavljanju započinje svoju kontracepcijsku ulogu, dok se za hormonsku spiralu savjetuje da žena uzima još tjedan dana neku "potpornu" kontracepcijsku metodu (oralna hormonska kontracepcija, prezervativ…).

Kakve su moguće nuspojave? Kao što je već spomenuto, svaka spirala (bakrena i hormonska) ima određene nuspojave vezane za samu aktivnu komponentu spirale. Tako će kod bakrenih spirala menstrualna krvarenja u većini slučajeva biti nešto obilnija, dok je kod hormonske spirale veća šansa da krvarenja budu manja, nepravilna ili u potpunosti nestanu. Nekim pacijenticama je to psihološki teško za prihvatiti, dok je drugima to poželjna nuspojava. Neke žene osjećaju nuspojave sa strane hormonske spirale. Iako je vrijednost hormona u krvi izrazito mala, drastično manja nego kod oralne hormonske kontracepcije, neke žene će svejedno osjećati nuspojave sa strane hormonskog djelovanja na organizam, no te nuspojave najčešće nestaju nakon 6 mjeseci uporabe spirale (od ukupno preporučenih 5-6 godina). 

Kada spiralu treba izbjegavati kao kontracepcijsku metodu? U određenim situacijama spirala može i biti kontraindicirana. Primjerice, ako je žena alergična na bakar, naravno da se bakrena spirala treba izbjegavati. Potom ako je šupljina maternice toliko nepravilna (zbog prirođenih anomalija ili npr. mioma koji su tako smješteni da remete pravilnost šupljine maternice), jer je veća mogućnost da će spirala ispasti sama od sebe, ili se krivo "usidriti" u šupljinu maternice. 

Iako su komplikacije kod postavljanja spirale rijetke, treba ih spomenuti. Uglavnom se radi o spontanoj "ekspulziji" ili ispadanju spirale. Također, kao i sve ostale, tako i ova kontracepcijska metoda nije 100-postotna. Iako je jedna od najsigurnijih, u rangu sa sterilizacijom, može doći do trudnoće uz spiralu, pa i poroda zdravog terminskog djeteta nakon čega se porađa posteljica i u njoj pronađe spirala. A ako dođe do trudnoće uz spiralu, nešto je povećan rizik da će ona biti vanmaternična. Osim ovih, komplikacije mogu biti perforacija maternice (bušenje) kod postavljanja, te razvoj zdjelične upalne bolesti.

Svakako je dužnost ginekologa uzeti dobru anamnezu pacijentici te informirati pacijenticu o benefitima i nuspojavama svake spirale, kao i svake druge metode kontracepcije, sagledati u cijelosti individualno pacijenticu, eventualne postojeće dijagnoze, ali i želje, te zajednički donijeti odluku u optimalnoj metodi kontracepcije. 

ivan_brlecic_cijela

O autoru: Ivan Brlečić, dr. med. rođen je 1979. u Zagrebu. Završio je Klasičnu gimanziju u Zagrebu, nakon čega upisuje Medicinski fakultet u Zagrebu, na kojem 2003. godine osvaja Rektorovu nagradu. Diplomirao je 2005., a 2006. zapošljava se u KBC-u Sestre milosrdnice, gdje trenutno radi na zavodu za minimalno invazivnu ginekologiju i uroginekologiju. Uz to, od 2012. godine radi u Rodilištu i poliklinici Podobnik.

Godine 2012. završio je specijalizaciju iz ginekologije i opstetricije, a 2018. postao subspecijalist uroginekologije. Glavna područja stručnog djelovanja: uroginekologija, vaginalna rekonstruktivna kirurgija, endoskopska i "otvorena" ginekološka kirurgija. Završio je brojne poslijediplomske tečajeve i kategorije, autor je više znanstvenih članaka u stručnim časopisima te knjigama i predavač na domaćim i međunarodnim stručnim skupovima.

Powered by:

intimina_logo

www.intimina.com
https://www.instagram.com/intimina/
https://hr-hr.facebook.com/IntiminaHrvatska/

Reproduciranje i objavljivanje sadržaja bez pisane dozvole portala Femina.hr nije dopušteno! Licencirajte naš sadržaj.