Kroz posljednjih nekoliko mjeseci našli smo se u više različitih stresnih situacija istovremeno. Pandemija, potres, ekonomska kriza, nastavite niz, vjerojatno svatko ima svoju osobnu priču. Sve skupa gledano, djeluje dosta nevjerojatno. Da nam je netko ispričao da je gledao film u kojemu se sve to istovremeno događalo vjerojatno bismo se nasmijali i pomislili „Koji loš film.“ Sad već mjesecima na neki način živimo u tom „lošem filmu“ i vjerojatno mnogi i dalje imaju osjećaj da je sve to skupa prilično nestvarno. Sada smo ušli u tzv. „novo normalno“ i svi skupa pokušavamo shvatiti što se to sve dogodilo i događa i što to „novo normalno“ znači za svakoga od nas
Naravno, postoje brojni razlozi zbog kojih vas pandemija koronavirusa može uznemiriti i oneraspoložiti. Možda ste baš vi ili netko vama blizak ostali bez posla ili ste na minimalcu. Možda ste zbog zatvaranje škola brinuli o djeci 24/7. Možda vam je odmah bilo nezamislivo biti „zarobljen“ doma ili vam je neko vrijeme bilo u redu ostati doma, ali ne zadugo. Ili ste vi ili netko vama blizak oboljeli i brinuli od razvoja mogućih komplikacija. Možda vam je zbog bliskog kontakta bila ili jest propisana mjera samoizolacije. Možda brinete jer ne znate svoj status i bojite se posjetiti svoje starije roditelje i druge osobe koje su u povišenom riziku od nastanka komplikacija ako se zaraze. U medijima čitate i slušate o broju umrlih. Možda se ne osjećate sigurno u svome domu i s osobama s kojima živite ili vam je teško organizirati zadovoljavajući suživot s ukućanima. Pitate se koliko će sve skupa trajati i hoće li doći novi val na jesen. Možda su vam propali planovi koje ste dugo planirali i u koje ste puno ulagali. Dugo niste vidjeli drage osobe.
Možda vi ili netko blizak vama imate zdravstvene probleme nepovezane s koronavirusom i brinete o tome hoćete li moći na kontrolu ili dobiti terapiju ili ste već naišli na prepreke pri ostvarivanju različitih prava i usluga. Mnoge usluge pa tako i zdrastvene nisu bile dostupne ili su bile ograničeno dostupne te su posljedice toga svakako šire i dijelom su bile nevidljive ili manje vidljive dok je pandemija svima u fokusu. Činjenica je da je bilo teže dobiti pomoć, pogotovo na nekim lokacijma, da su otkazane i odgođene brojne kontrole, zahvati, čekala su se odobrenja za terapije. Brojne institucije reorganizirale su svoje jedinice i način pružanja usluga, radna vremena, kontakte. Korisnici i pacijenti nerijetko su bili zbunjeni u svemu tome te su neki i odgađali traženje pomoći. Sve u svemu, ovo je bio i još jest doista težak period za sve osobe kojima su ovakve usluge bile i jesu potrebne.
Psihosocijalna i psihološka podrška bile su ograničene na online i telefonske načine kontakta s korisnicima. Kao i različiti drugi centri, centri za testiranje krvlju i spolno prenosivih bolesti, u institucijama i oni izvaninstitucionalni u udrugama nisu radili i tek ovih tjedana kreću s radom i testiranje na HIV, virusne hepatitise i ostale spolno prenosive infekcije opet se omogućuje.
Ambulante se polako otvaraju. Ipak, period prilagodbe razlikuje se od institucije do institucije te smo tu na neki način na pragu ulaska u „novo normalno“. Nama koji radimo u udrugama i osiguravamo sredstva za financiranje provođenjem različitih društveno korisnih projektnih aktivnosti kojima podržavamo zdravstveni sustav, sustav školstva i mnoge druge aktivnosti na terenu i osobni rad s korisnicima bili su onemogućeni te smo ih morali prilagođavati novonastaloj situaciji, pisati obrazloženja i osmišljavati tako da i dalje možemo ostvariti zacrtane ciljeve i osigurati daljnji rad. Takvih i sličnih situacija ima jako puno i samo su pokazatelj s kolikim se izazovima suočavamo ili smo se suočavali tijekom cijele ove pandemije. Vjerojatno bi svatko od vas mogao dodati još puno primjera koji ovdje nisu spomenuti.
S druge strane, ukidanje mjera i povratak u urede, škole, pokretanje različitih svakodnevnih aktivnosti, i sve skupa povratak u neko „novo normalno“ neke osobe može podjednako toliko uznemiriti kao i donošenje mjera jer su u nekim aspektima života sretnije u ovim novonastalim okolnostima nego inače. Često je uvriježeno razmišljanje da smo mi društvena bića pa nam treba teško pasti to što smo morali biti zatvoreni i ograničeni na različite načine. Nismo mogli ići na posao, u restorane, na koncerte, izlaziti, pozivati prijatelje na druženje, piknike, nismo se danima mogli ošišati. Nije baš tako jednostavno. Postoje opravdani razlozi zašto su neke osobe otkrile da su sretnije kad ovako funkcioniraju. Mnogi se više nisu morali žuriti svako jutro, oblačiti, voziti se duže na posao, ovisiti o javnom prijevozu i sudjelovati u prometnim gužvama. Vrijeme koje su uštedjeli jer nisu morali spremati se i odlaziti na posao mogli su ispunjavati aktivnostima koje su im važne, npr. bolje se hraniti, vježbati, pomaziti kućne ljubimce, provesti vrijeme s ukućanima.
Možda su imali fleksibilnije rasporede rada što je opet pomoglo da si mogu nešto kvalitetnije skuhati i organizirati kvalitetnije provođenje vremena s ukućanima koje ne uključuje da dođu uvečer umorni s posla i više nemaju energije ni za druženje niti za brigu o sebi. Nerijetki su otkrili i pokazali da mogu biti i puno učinkovitiji ako rade od doma. Ako ste se prepoznali u ovim opisima, sve je u redu s vama i niste sami u takvim razmišljanjima. Mnoge osobe počele su preispitivati dotadašnje navike i koliko izbori koje svakodnevno čine već i automatski zapravo kroje kako žive i kako se osjećaju.
Mnogi se srame i boje priznati da se ne žele još ili nikada vraćati na stare režime života po kojima su funkcionirali jer mogu doživjeti osudu onih osoba koje se tako ne osjećaju i teško im je razumjeti ovu perspektivu. Nekima je ova situacija po prvi put „dala“ dopuštenje da sad mogu voditi „jednostavniji život“ koji su zapravo možda i priželjkivali, ali su se bojali ili nisu mogli priuštiti si ga, velikim dijelom zbog svojih i tuđih očekivanja. Ograničenja opcija kupovanja podsjetila su nas također da je moguće jednostavnije i kvalitetnije kupovati i birati namirnice i potrepštine te više razmišljati o onome što kupujemo i što nam od toga doista treba. Previše opcija izbora što ćemo i gdje kupovati često dovodi do neodlučnosti i frustracije te ponekad na to trošimo previše vremena i drugih resursa.
Važno je napomenuti da ovaj period doista ni za koga nije bio godišnji odmor. To što vam je možda bilo bolje nego drugima ne znači da za vas također nije bilo iscrpljujuće, izazovno i stresno na različite načine jer svi smo se našli u nepoznatoj i neizvjesnoj situaciji u kojoj smo doživjeli različite gubitke i prilagođavali joj se najbolje što znamo. Promjene nisu lake, razmišljanje o promjenama nije lako kao ni proces posvještavanja što bismo zapravo mogli promijeniti. Kao i onoga što zapravo ne možemo promijeniti. Na svakome od nas pojedinačno, ali i nama kao skupinama, radnim kolektivima, obiteljima i slično nama je sad da otkrijemo što je to što od starih navika i režima ne bismo htjeli vratiti i ako ipak vraćamo, svjesno odabrati da se na to vraćamo, što bismo htjeli i mogli drugačije i koliko se to drugačije uklapa u naše trenutne mogućnosti i resurse koje imamo.
Važno je da, unatoč ograničenjima, i dalje možete brinuti o zdravlju čak i u ovim uvjetima. Kako ne zanemariti mentalno zdravlje, Što s teškim emocijama? Gdje potražiti podršku ako vam je teško? I dalje su vam dostupne brojne telefonske linije u organizaciji Hrvatske psihološke komore, Hrvatskog psihološkog društva, Crvenog križa, NZJZ Andrija Štampar i drugih organizacija diljem Hrvatske i u svakoj županiji na koje se možete obratiti i potražiti podršku, popis možete potražiti na linku Telefonski brojevi za pružanje psihološke pomoći.
I dalje, dok još nisu dostupne sve zdravstvene usluge u području spolnoga zdravlja možete brinuti o svom i tuđem spolnom zdravlju. Informirajte se i osvijestite rizike te planirajte kontrole i preglede ako je potrebno. Kontaktirajte svoje liječnike i nemojte samo čekati da prođe samo od sebe. Spolno zdravlje ključan je dio zdravlja u cjelini. Nastojte koliko je moguće ne zaboraviti moguće rizike i komplikacije spolno prenosivih infekcija i bolesti koje mogu znatno utjecati na spolno zdravlje i zdravlje u cjelini. Brinite o svom i tuđem spolnom zdravlju jer je ono ključan preduvjet ispunjavajućeg spolnog života i važan za zdravlje i kvalitetu vašeg života u cjelini.
Informirajte se i dalje na provjerenim izvorima, održavajte sigurne socijalne kontakte, ne zaboravite da su mjere i dalje važne iako ih se možda drugi više ne pridržavaju, pokažite svojim primjerom da je važno. Pazite na sebe i druge.
#OstanimoOdgovorni
Piše: Maja Erceg Tušek, mag. psih., HUHIV
Web stranica: www.lelo.com
Instagram: https://www.instagram.com/lelo_official/
Facebook: https://www.facebook.com/LELO.Official/
Minimojka
@02.06.2020. 14:03 2uvijek tako korisno i nekako smirujuce
golub
@02.06.2020. 14:26 2Divan tekst , ono kada sa velikim zanimanjem nešto pročitaš i potpuno se poistovjetiš. Slažem se sa svim i ovo razdoblje iza nas je doslovno bilo nešto najgore što sam do sada doživjela, ali nadajmo se da je ono ."Što te ne ubije da te ojača ˝ , pa vidjet ćemo kako dalje.
sneki2
@02.06.2020. 14:45 1Odličan tekst! Hvala.
beba
@02.06.2020. 16:18 0Kao i uvijek, ODLIČAN TEKST I ODLIČNI SAVJETI!!!! HVALA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!1
nyana
@02.06.2020. 17:54 2Odličan tekst..ja sam jedna od onih koja je jedva čekala vratiti se u firmu...imam 58 god, živim sama, radila sam od doma malo više od 2 mjeseca..a inače mi je bio moving na poslu-nas 10 u 2 sobe...od doma sam radila normalno kao i na poslu, 2 mobitela u upotrebi...ali kad je šef prošli tjedan poslao mail da se mogu vratiti 2 ako žele, odmah sam napisala da želim...iako sam se i doma šminkala i oblačila traperice da se osjećam kao da idem na posao...
Leonalele
@02.06.2020. 18:09 1Odlično napisano!