Službeni početak kraja godine u našoj je obitelji burno obilježen na prvu nedjelju Adventa. Toga je dana za naše klince započeo Božić, što je značilo da se najkasnije za pola sata mora ukrasiti cijela kuća, kupiti bor, okititi ga i, dakako, pod njega postaviti darove koje će se onda odmah razmotati

Boris Beck
Boris Beck

Krevet za šestero

Nakon dosta uvjeravanja - pri čemu je ključni argument bio da je tek 29. studenoga - spustili su nosove i pokunjeno se razišli.

Kako sada izdržati do 25. prosinca? "Advent, Advent, Licht anblend" - pjesmica je koju je Mihovil davno naučio u vrtiću; pa da malo tog svjetla dovedemo u Došašće, i da djeca ipak osjete malo Božića unaprijed, nabavljamo adventski vjenčić. Mladež odmah preuzima komandu nad molitvom. Točno znaju da se vjenčić mora staviti na pod i da se moraju ugasiti sva svjetla u stanu. Potom inzistiraju da baš oni upale svijeću, na što nakon kraćeg natezanja pristajemo jer ne želimo božićni duh nagrditi svađom.

Budući da nismo pušači i da kuhamo na struju, neko se vrijeme ne mogu pronaći šibice. Kada je i to konačno riješeno, Tamara (deset godina) ne uspijeva upaliti šibicu jer ipak to treba jako kresnuti. Uzimam šibice i svijeću palim ja, a onda stišavam proteste Klare (šest godina) koja se duri zašto nisu zapaljene sve svijeće. Mihovil (dvanaest godina) inzistira da molitvu započne on, što smrtno uvrijedi Tamaru pa se ona više ne želi moliti.

Dok u krilu držim Martu (jedna godina) objašnjavam da ako jedan član obitelji napusti obiteljsku molitvu, onda to više nije obiteljska molitva te da je zajednička molitva važna jer je Isus osobno obećao da će biti s ljudima koji se zajedno mole. Božanski autoritet ih umiruje i sjedamo u krug na pod.

adventski vijenac

Kad utihne zadnji glasić...

Malo podsjećamo na praljude okupljene oko vatre dok izgovaramo molitve, zagledani u svjetlo i okruženi tamom. I molitva mirno prolazi uz tek pokoje durenje, jedino na kraju izbije nesporazum oko gašenja svijeća jer je Klara puhnula u njih prerano.

Taj se blaženi mir bez televizije postiže nažalost samo nedjeljom. Već je u iduće dane nemoguće pohvatati djecu i privesti ih molitvi: zadaće koje se otkriju u devet navečer, pranje zuba, steriliziranje duda, pakiranje školskih torbi, vježbanje flaute, ispunjavanje bojanki, forenzička serija, mazanje putra na kruh, bočica kakaa...

Kada u jedanaest sati utihne zadnji glasić protesta (osim Martinog koja se baš probudila i puna je volje za igrom), jedine molitve koje mi još padaju na pamet su one koje se u starim molitvenicima nazivaju strelovite, a preporučaju se u smrtnoj opasnosti, primjerice Bože pomozi, Isuse spasi me, Marijo, moli za nas i slično. Nema veze, svjetlo već blenda u mraku.

Reproduciranje i objavljivanje sadržaja bez pisane dozvole portala Femina.hr nije dopušteno! Licencirajte naš sadržaj.