Slavenske postpartum prakse

Kad god pričamo o tradicionalnim praksama u babinju, uvijek se spominju one iz ayurvede, tradicionalne kineske medicine, mayanske i meksičke… A, zapravo, u našoj povijesti (i ne tako davnoj) postoji pregršt tradicija i praksi vezanih baš uz razdoblje babinja, odnosno 40 dana nakon poroda

Iako u našoj povijesti ima dosta praznovjerja i nekih smiješnih, a bome i upitnih praksi, također se mogu pronaći predivne i korisne mudrosti naših pretkinja. Nažalost, puno toga se danas izgubilo, a većina znanja prenosila se s koljena na koljeno, usmenom predajom. Ono što je u fokusu je važnost seoske “mudre” žene, koja je bila znana kao babica, travarka, a i vještica.

Zanimljivo je da su trudnice radile do zadnjeg dana trudnoće, pa bi ih porod često zatekao na polju/radu, a rađale su i kod kuće te, u nekim krajevima, u štalama ili kupeljima. Žena se porađala sama ili uz jednu do dvije “mudre” žene, a u nekim mjestima porodu je smio prisustvovati samo muž, dok je babica čekala ispred ograde i dolazila samo ako porod ne bi napredovao. Nakon poroda majke su svojom kosom brisale djetetu lice jer su vjerovale da to štiti bebu i dodatno ih povezuje.

Na našim prostorima babinje se označavalo uglavnom kao 40-ak dana poslije poroda, a u nekim krajevima se taj period dijelio na male i velike babinje. Ovisno o kraju, to je moglo značiti ili dolazak u goste malog broja ljudi ili velike proslave za rođenje djeteta. Često je bilo povezano i s krštenjem djeteta, a kada bi se išlo babinjači ili babinari (naziv za majku koja je rodila), tradicionalno se nosio “babinjač”, odnosno darovi za majku i bebu među kojima su se nalazili posebno ispečene pogače, rakija, sokovi, zimnica te 3 poklona za bebu.

Iako je radila do zadnjeg dana trudnoće, u 40 dana babinja majka odmara te primjenjuje prakse “čuvanja maternice”, što označava manje kretanja, ali i prakse mazanja trbuha, vezivanje lanene marame i vunenog šala oko pasa te, nakon 40 dana, ponekada "vraćanja" maternice (posebne manualne tehnike koje su znale poneke “mudre žene”). Jako se bojalo hladnoće i propuha te su mamine noge, trbuh i križa uvijek morali biti utopljeni, a hrana i piće zagrijano. Prenose se priče i o naparavanju kako bi se izbjegle infekcije, pa čak i naparavanju za vrijeme poroda u slučaju zadržane posteljice.

Velika važnost pridavala se prehrani kako bi se majka oporavila i, prema tadašnjim vjerovanjima, imala “jako” mlijeko. Jelo se puno mesa, iznutrica, leće, zobi, juhe (bez rezanaca), hladetine. Majka je pila puno čajeva i mlijeka kroz dan i jela puno kruha i hmeljastih pića jer se vjerovalo da to povećava količinu mlijeka.

Koristile su se razne biljke za oporavak uključujući matičnjak, neven/kantarion, gavez, aronija, list maline, piskavica te kao kraljica biljaka za trudnoću i postpartum u staroslavenskim praksama - kopriva. Kopriva se koristila kao čaj, infuzija, tinktura, a i u prehrani, kako bi podigla željezo, izbacila višak vode i čistila urinarni trakt. Također su smatrali da kopriva štitu majku i dijete od zlih sila!

Također, nalazimo zapise i preneseno znanje o raznim narodnim pripravcima kao što su kupinovo vino s aronijom i medom za podizanje željeza, odvarak od bijelog sljeza i mlijeka protiv mastitisa, posebni oblozi od mekinja za čišćenje djetetovog lica te poseban recept za kuhano vino s maslacem za povećanje količine mlijeka.

Hemeroidi su se liječili dobro opranom svinjskom mašću ili oblozima od krumpira, a upale u dojkama kupusom (što su i danas česte prakse). Ima i jedno vjerovanje o “porođajnim zlodusima” koji pokušavaju iscrpiti mamu i bebu nakon poroda, i najbolji način da se to izbjegne je da mama i beba ostaju doma, što više zajedno, da ne izlaze na hladno, navečer pod mjesec te se kuća često kadila tamjanom i lavandom. Iako danas možda ne vjerujemo u zloduhe, ideja da mama i beba trebaju odmarati, biti što više zajedno te izbjegavati hladno itekako ima smisla!

U nekim krajevima se posteljica nakon poroda sadila ispod drveta, hrast za dečke i lipa za djevojčice te se vodu od prvog kupanja bebice čuvalo kako bi se zalilo to drvo. Puno vjerovanja bilo je oko posteljice te općenito oko tog jako bitnog perioda. Ono što mi je osobno zanimljivo je činjenica koliko se osjetljiv period postpartuma poštivao i koliko je fokus zaista bio na majčinom oporavku. Također, iako se mnoge prakse čine čudnima, a za neke znamo da nisu možda najbolja opcija, jako puno praksi naših pretkinja itekako ima smisla i danas, za što imamo i dokaze (kopriva je, recimo, odličan primjer toga).

Ukratko, koliko god je korisno i zanimljivo učiti o drevnim praksama i znanjima iz svijeta, definitivno mislim da imamo jako bogato polje za istraživanje te učenje o mudrostima naših pretkinja jer vjerujem da je to ipak utkano u našoj krvi, kostima, koži i duši.

Piše: Una Pašić Gregović, doula i edukatorica
Photo: Stoodio Soo
Web: www.una-bridged.com
Instagram: https://www.instagram.com/una.bridged/

Powered by:

www.intimina.com
https://www.instagram.com/intimina/
https://hr-hr.facebook.com/IntiminaHrvatska/