Ljeto s malom djecom nije baš odmor u klasičnom smislu. To zna svaka mama. To nije koktel na plaži s knjigom u ruci, kupanje i sunčanje uz križaljku, sa stišanim mobitelom. Više je nalik prolivenom sokiću po ručniku dok izbjegavamo mrave, potraga za izgubljenom kanticom i mrlje od sladoleda koje se ne skidaju.
Ljeto s djecom može biti vruće, iscrpljujuće, ludo, ali istovremeno i nevjerojatno bogato. Zapravo, toliko ispunjavajuće da već šest godina svjesno biram obitelj “preseliti” na morsku adresu na nekoliko mjeseci, a ove godine možda u najzahtjevnijem “sastavu”. Želim ti pričati o tome, jer želim prenijeti tu dualnost majčinstva, gdje često čitamo i čujemo o jednoj od dvije strane, ali rijetko o tome kako mogu postojati istovremeno i kako zapravo ne idu jedna bez druge. Kao i samo majčinstvo, ljeto s djecom je istovremeno zahtjevno i ispunjavajuće. Što sam starija, što imam više djece i iskustva, više sam uvjerena u to i kako zapravo stvari krenu sjedati na svoje mjesto onda kada to prihvatimo. Kao da svaka kap mora, svako zrnce soli na koži i sunčeva zraka, donose jednu novu lekciju. O majčinstvu. O prisutnosti. O svemu onome što nas inače lako mimoiđe kada jurimo svakodnevicom. Kada stvorimo nerealna očekivanja, od sebe i djece, i kada zaboravimo što je zapravo svrha svega.
More nas uči strpljenju
Kada seliš sebe (i to trudnu), dvoje djece, psa (i muža, ali on je zbog posla poprilično leteći), na drugu adresu na nekoliko mjeseci, stres je neizbježan. Od pakiranja, planiranja, razmišljanja i vaganja. Pogotovo kada znaš da tvoj posao ne staje dolaskom na more, i da zapravo ne ideš na godišnji, nego samo seliš svakodnevicu (no bez naučene strukture, vrtića i baka servisa). Ubrzo naučiš da tajna leži u kombinaciji pripremljenosti i granica, ali i u prihvaćanju i spontanosti. A jedno i drugo zahtijeva obilje strpljenja. Ne možeš požuriti dijete da "brže završi kupanje". Ili da odmah zaspi nakon plaže. More ima svoj ritam i djeca ga osjećaju. Uče nas da ne možemo kontrolirati sve: plime i oseke emocija, umor, potrebu za blizinom. Uče nas da je u redu stati. Leći. Promatrati. Disati. No kao i druge stvari u prirodi, djeca traže i prate rutinu, traže okvire na koje se mogu osloniti, da znaju na što računati i unutar čega žive i postoje. A ta ravnoteža i strpljenje koje kroz tu lekciju kultiviramo, nešto je najvrijednije što sam u životu stvorila. Imaj plan, imaj rutinu, ali imaj prostora u tome da se prepustiš valovima života, i ne zaboravi zaista biti tu kada krenu.
Sol u kosi briše perfekcionizam
Nemaš frizuru. Nemaš šminku. Nemaš 500 stvari u torbi. I u toj ogoljenosti – sve je kako treba. Sol nas uči da otpustimo. Da ne moramo izgledati savršeno, zvučati pametno, imati sve odgovore. Djeca nas ne pamte po urednoj kuhinji. Pamte kako smo se smijale s njima dok su ronili za kamenčićima (ili u našem slučaju, za račićima)! U silnoj želji da si olakšamo, pretjerujemo. Pretjerujemo u svemu što kupujemo, pripremamo, pakiramo i nosimo. Hrpa igračaka, odjeće, stvari za svaki slučaj. Torba za plažu je na početku prenatrpana, dok s vremenom ne shvatimo da je zaista što manje - više, i da na kraju dana pokrivamo bitne osnove, a ostavljamo prostor. Figurativno i stvarno, za više prisutnosti i jednostavnosti.
Sunce pokazuje sjenu, i gdje rasti
Biti s djecom 24/7 – bez škole, bez vrtića, čuvanja i pauze – izvlači iz nas sve. I ono mekano. I ono nestrpljivo. Učimo se granicama. Učimo se traženju pomoći. Učimo se smanjivanju očekivanja. I možda najvažnije – učimo se ne uspoređivati. Jer svaka mama ljeto preživljava na svoj način. A ispod svih slojeva umora, to je i dalje – ljeto djetinjstva. Njihovo. I tvoje. Ljeto s djecom, pogotovo u ovom obliku, uči nas da sebi više opraštamo i da se manje grizemo. Da, ja sada moram raditi, i to nije ništa loše, jer dok ja tipkam ovaj tekst i mazim se po rastućem trudničkom trbuhu, moji sinovi slažu školjke i pričaju u koju bi ih boju obojili. Danas na putu do plaže možemo skupiti lijepe biljke i staviti ih u male staklene bočice koje je mama našla kad je bila u dućanu. Danas ćemo jesti brzinsku ljetnu salatu s tjesteninom, na plažu ponijeti voće i nećemo se opterećivati ručkom u tri slijeda, ili da su mama i tata danas za laptopom. Jer znamo da nas čeka kupanac, Uno na plaži, lovljenje rakova i smijanje dok se sladoled topi niz bradu. Učimo da ne postoji savršenstvo i da ništa ne moramo. Da nije kraj svijeta ako nešto propustimo, ako neki dan ne bude kako smo zamisliti. Jer nas ljeto uči da puno manje analiziramo, a da više prihvaćamo i bivamo.
Majčinstvo ljeti nije lakše – ali je iskrenije
Nema scenografije. Život, iako je najizgled teži jer nema puno komocija na koje smo navikli, zapravo je lakši. Jer sve se svodi na to koliko si spremna otpustiti, koliko si spremna prihvatiti. Svodi se na tebe i tvoje dijete. U tom kontaktu nema laži. Samo si ti i ono što daješ. I to je dovoljno. Onda kad ti se čini da si na zadnjem živcu, ili kad se pitaš zašto si na ovo pristala. Onda kada sve ide savršeno, kad oni ne mogu biti sretniji i osjećaš se kao da si na vrhu svijeta. Jer i jednog i drugog će biti, to ti garantiram. Samo je pitanje možemo li prihvatiti da oboje postoje istovremeno, i da zbog toga ovo iskustvo i uspomene koje se stvaraju, nisu ništa manje vrijedne jer je -zahtjevno.
Zato…
Ako ovo ljeto dočekaš s više nereda nego mira, s više vike nego tišine, s više kruha sa sirnim namazom nego kuhanih ručkova – znaj da nisi sama. I znaj da je u toj jednostavnosti – najdublji sjaj. Jer možda se nećeš sjećati što si sve kuhala. Ali ćeš se sjećati kako su te male noge trčale po vrelom betonu, kako su te male ruke tražile tvoje, i kako ste se zajedno, ljepljivi od soka i soli, smijali nečemu što nema ni ime. Dopusti sebi da te sunce i more nauči ono što u sebi već znaš. Savršenstvo ne postoji, postoji samo osjećaj koji nosimo sa sobom, i mi, i oni. To je majčinstvo. Ljeti. I baš takvo, najljepše.
Piše: Una Pašić Gregović, doula i edukatorica
Photo: Stoodio Soo
Web: www.una-bridged.com
Instagram: https://www.instagram.com/una.bridged/
www.intimina.com
https://www.instagram.com/intimina/
https://hr-hr.facebook.com/IntiminaHrvatska/
S ljubavlju i podrškom,
Una Pašić Gregović
