Elizabeta Penić: "Privatni biznis donosi slobodu"

Žena nevjerojatno zarazne prštave energije i prepuna elana, Elizabeta Penić, u nekoliko će vas minuta zavesti svojim pozitivnim stavom prema poslu i životu. Ova prelijepa plavokosa Slavonka, širokog osmijeha, ima veliko iskustvo u TV novinarstvu (radila je u emisijama poput "Latinice", "Otvorenoga", "Exploziva"...), u tiskanim medijima te niz godina i u PR struci. Iako vremena nisu laka, Elizabeta se nedavno otisnula u privatne poduzetničke vode i pokrenula vlastitu PR agenciju Lollipop. Sve ove izazove u karijeri nije prekinulo niti majčinstvo, pa će pored svih svojih uspjeha i dinamičnih poslovnih avantura, Elizabeta na kraju reći da je ipak najsretnija što njezin 9-godišnji Ivor odrasta u dobrog i pametnog dječaka...

Veteranka u novinarstvu i PR branši, nedavno si, nakon što si godinama radila "za druge", odlučila pokrenuti vlastitu firmu i postala si sama svoja šefica. Kako se osjećaš? Jesi li zadovoljna?
- Još uvijek, svakoga dana, upijam sve okuse i mirise – slobode. I uživam u tom osjećaju. Bilo da je riječ o banalnoj situaciji kada odlučim na miru popiti kavu usred radnog sunčanog dana na Cvjetnom trgu – slobodno – bez grča u želucu, bez objašnjavanja gdje sam i kada ću se vratiti u ured, do mnogo značajnijih benefita – slobode odlučivanja, slobode kreativnosti i slobode osobnog rasta – to su sve slobode koje su u korporacijama samo misaone imenice. Meni je sloboda oduvijek bila najvažnija kategorija u života. Žao mi je samo što se u ovu avanturu nisam upustila ranije.

Kakav pristup struci i poslovnu filozofiju ima tvoja PR agencija Lollipop? Po čemu ste posebni?
- Lollipop sam otvorila u studenom 2014., dakle, to je još bebica koja se tek pozicionira na tržištu. Ono po čemu smo posebni i što nas izdvaja od velikih, dobro uhodanih agencija s dugogodišnjim stažom, je upravo ta ljepota i entuzijazam – početka. Svakom klijentu smo pravi partneri, možemo im se posvetiti u potpunosti. Upravo to je ono najproblematičnije u velikim sustavima koji ne mogu pratiti vlastiti rast, pa tu deblji kraj izvuku i PR-ovci i klijenti. Također, želimo se što više okrenuti turizmu, prije Lollipopa radila sam kao PR menadžerica u hotelskom lancu Falkensteiner i naučila jako puno o industriji putovanja. Sada želim ta znanja iskoristiti na najbolji mogući način. Također, voljela bih da Lollipop mojim kolegama i meni, troje nas je za sada, bude «posao do penzije», posao na kojem smo zadovoljni kao profesionalci, ljudi i individualci. Nema radnog vremena, ako nam se radi od doma – ok, ako jedan dan trebamo slobodu – može, nadoknaditi ćemo drugi dan, ako dobijemo novog klijenta – svi ćemo se nagraditi. Sloboda i samoupravljanje. Doista se grozim hladnog i krajnje neempatičnog modela poduzetništva i upravljanja ljudima koji je ljude sveo na robove i kućice u excel tablicama.

Tvoja je karijera do sada doista impresivna – za početak, zanima me tvoj rad u novinarskoj branši – što pamtiš kao najljepše iskustvo iz tog doba?
- Kraj devesetih i početak dvijetisućitih. Tada sam kao mlada novinarka radila u televizijskim emisijama Špijunka i Nova Runda Olivera Dražića, a posebno me obilježila Latinica Denisa Latina. Živjela sam za svoje reportaže, danima peglala rečenice, mislila kako kritičkim osvrtima, pozivanjem na poštenje i toleranciju, nemržnju, možemo promijeniti svijet.

Kako to da nakon studija hrvatskog jezika i književnosti nisi pošla nekim drugim putem, već si odlučila raditi na TV-u?
- Bilo je to posve slučajno. U isto vrijeme prekinula sam dugogodišnju vezu i upisala apsolventski na Filozofskom. Prijavila sam se na audiciju za TV novinare na zagrebačkoj gradskoj televiziji OTV-u, prošla iz prve i odmah se zaljubila u taj posao.

Što ti je bio najveći izazov kada si, nakon novinarske struke, uplovila u PR vode?
- Koliko god sam voljela televizijsko novinarstvo, s PR-om su stvari išle još lakše i prirodnije. To je ona situacija kada vam se sve posloži, prvi dan u PR-u shvatila sam da je to pravi posao za mene. Vrlo brzo sam savladala sva tehnička znanja, ostalo je sve išlo samo od sebe, bez stresa i uz puno veselja kada vidite da vaša imaginacija i kreativne ideje mogu zaživjeti kao odlične kampanje. Baš volim ovaj posao.

Kako gledaš na stanje u PR struci danas u Hrvatskoj?
- Činjenica kako se stalno rađaju nove, mlade agencije, pa među njima i moj Lollipop, jako je pozitivna. Industrija raste, posla ima bez obzira na recesiju i stanje u medijima koje se svakako reflektira i na PR. No, ono što se meni čini jako pozitivno jest konačno povratni feedback naših javnosti – i novinara i javnosti u globalu. Tako smo mogli čuti što naše javnosti misle o npr. organizaciji nagrade Poduzetnik godine, gdje su novinari bili u «kavezu», odvojeni od uzvanika, ili kako je vođena predsjednička kampanja Ive Josipovića u komunikacijskom smislu, ili pak o sloganu HTZ-a «Croatia – full ol life». I to je odlično. To će dovesti do razbijanja monopola na tržištu i dobivanja poslova po političkom ili nepotističkom ključu.

Ono što me najviše fascinira jest činjenica da uspijevaš balansirati dinamičan poslovni život i svoju najvažniju ulogu – ulogu mame. Ipak, budući da si samohrana majka, to sigurno nije lako...
- Sve žene, pogotovo majke, domaćice, poslovne žene, u braku, samohrane majke... bore tešku bitku s vremenom i najveći im je izazov kako još pronaći koji minutu samo za sebe... Fascinantno je kako što više uloga imamo, to smo produktivnije i ispunjenije. Nije lako, ali je divno uživati u rezultatima – djetetu koje sretno raste, sjajnom eventu koji ste odradili s minimalnim budžetom, kavi s prijateljicama, čitanju knjige u tišini...

Kako izgleda jedan tvoj uobičajeni radni dan?
- Često kaotično. Ivor je treći osnovne, još uvijek ima dnevni boravak u školi, od 8 do 16 sati, tako da je to ključno vrijeme kada radim. Većinom uspijevam biti gotova s poslom do 16 sati. Dobra organizacija i fokus čine čude. S druge strane, veliki sam protivnik radnog vremena od 16 i više sati. To ne dolazi u obzir ni za moje kolege ni mene. Naravno da postoje periodi kada imamo važne projekte kojima treba posvetiti više vremena, ili službena putovanja koja vam oduzmu i nekoliko dana tjedno, no, u globalu, radim do 16 sati. Nakon toga posvećujem se sinu, hobijima, prijateljicama...I ono što nikako ne smijem izostaviti je pomoć moje mame. Bez nje ništa od ovoga ne bi bilo moguće.

Kako provodiš slobodno vrijeme – što ti najbolje "puni baterije"?
- Čitanje. Obožavam čitati knjige, zapravo ne prođe ni dan da ne pročitam bar desetak stranica. Također, želim imati vikende za moju obitelj i prijatelje i to je onda vrijeme kada se volim razmaziti i ispuniti dan brojnim aktivnostima – vožnjom biciklom, šetnjama, vježbanjem joge, finom hranom, druženjima...

Kada smo razgovarale, rekla si mi da u karijeri imaš dosta dobra iskustva sa ženama i da su ti većinom bile od velike pomoći... S druge strane, od svojih kolegica često slušam, a i sama sam svjedokom, kako su žene ženama često najveće vučice... Kako gledaš na to?
- Odrastala sam uz mamu i sestru, to su moje najdraže žene, a tu su i moje prijateljice na koje su uvijek mogu osloniti. Vrlo lako nađem zajednički jezik s ženama – klijenticama, i onda posao dobije još dublju dimenziju. Kada je dobro umrežena, pozitivna i konstruktivna, ženska energija i sinergija su čaroban spoj. Meni su žene gotovo uvijek bile saveznice i pomoć u teškim vremenima. Naravno, sretala sam i ja brojne «zlice od opaka», no mislim da to neme veze s rodnim odrednicama. Neki su ljudi, naprosto, loši. I treba ih izbjegavati.

Što bi smatrala svojim najvećih uspjehom u životu?
- Moj najveći uspjeh, bez dvojbi, je moj Ivor. Ljubav je najveći pokretač i motivacija, a roditeljstvo najveći, najteži i najljepši test života.

Kakav bi savjet, kao iskusna poslovna žena, dala mladim djevojkama koje tek kreću u avanturu karijere?
- Učiti, učiti i samo učiti.