Eksperimentiranje s voajerizmom u vezi

Seksualno osviještenih i sigurnih u sebe ljudi na našim prostorima je premalo. Većina ih se preispituje jesu li dovoljno dobri u seksu, dokle sežu granice njihovih mogućnosti, jesu li dovoljno lijepi i seksi partneru. Praksa takvog preispitivanja je doslovno svakodnevna, bilo na svjesnom, bilo na nesvjesnom nivou. U isto vrijeme ih silno interesira kako seksualnost prakticiraju drugi, a to uopće ne bi trebalo biti važno

Kad sam solo, nisam voajerka jer karakterno naginjem ekshibicionističkim porivima. Cyber seks, kojeg povremeno prakticiram, vrlo je dobar oblik komunikacije i kroz njega tu svoju sklonost mogu ostvarivati, na sreću muškaraca s voajerskim preferencijama.

Idu li voajerizam i ekshibicionizam zajedno u istoj osobi?

Idu. Svi se sastojimo od obje sfere, ali postoci jednog u odnosu na drugo variraju od osobe do osobe i uvijek je jedno naglašenije. Voajerizam i ekshibicionizam dva su pola jednog pojma, a imaju veze s davanjem i dobivanjem pažnje, po nekoj mojoj vlastitoj generalizirajućoj definiciji.

Temu ću najprije malo analizirati s psihološko-sociološkog stajališta. Voajera ima više jer svi naginjemo promjenama pa, u nedostatku vlastitih iskustava, počinjemo posezati za tuđima (u većoj ili manjoj mjeri) da bismo upotpunili vlastita. Također, mnogim ljudima susjedova je trava uvijek zelenija i vlastiti život dosadniji od tuđeg. Zato postoje ekshibicionisti; da bi voajeri imali komad kolača za zadovoljavanje svoje dosade ili znatiželje. Ekshibicionisti su fokusiraniji na sebe. Volim stih iz pjesme Circus Britney Spears: "There's only two types of people in the world - the ones that entertain, and the ones that observe." "Zabavljači" iz stiha su oni koji u većoj mjeri vole primati pažnju i danas spadaju u kategoriju celebritya i influencera, možda čak i ljudi koji u djetinjstvu nisu primili dovoljno pažnje od jednog ili oba roditelja pa ju žele dobivati kroz kontekst javnog pokazivanja i samonaglašavanja. Međutim, da bi to radili uspješno, trebaju imati neku sposobnost koju većina ljudi nema, neovisno o tome je li tjelesna, intelektualna ili pak umjetničko-kreativna.

U seksualnosti ne vrijede ista pravila jer ekshibicionist može biti vrlo sramežljiva privatna osoba, dok voajer može biti slavni bogataš siguran u sebe. To je dokaz da libido igra vlastita pravila i uglavnom ima triger u frojdovskom Id-u. Smatram da realizacija svih fetiša velikim dijelom ima psihoterapijsku ulogu u životu pojedinca. Ako fetiši ostaju potisnuti, mogu se pojaviti psihičke nestabilnosti. Taj je dio nedovoljno istražen u psihologiji seksualnosti, ali smatram da više od 65% psihičkih poremećaja ima uzrok u neadekvatno realiziranoj seksualnosti.

Uzrok pravog fetišističkog voajerizma pojavljuje se u djetinjstvu

Iz dosadašnjih seksualnih istraživanja ne znam ni jednog naglašenog fetišista kojem njegov fetiš ne datira iz djetinjstva. S desecima ljudi pokušala sam doći do uzroka nastanka njihovih fetiša i s većinom sam uspjela, na obostrano zadovoljstvo. Imam teoriju zašto djetinjstvo. Smatram, naime, da se seksualne fiksacije uvijek događaju tijekom djetetovog razvoja seksualnosti, od okvirno četvrte do dvanaeste godine. Baš kao što iznimno mnogo, iako uglavnom nesvjesno, usvajamo obrasce iz okoline i ponašanje roditelja, na jednak način nam se u to vrijeme formira većina seksualnih afiniteta. Ako me pitate je li to dobro ili loše, bit ću slobodna reći da je loše. Razlog? Zato što svaka slučajnost na temu seksa koju dijete u to vrijeme doživi, čuje ili pročita, utječe na njegovo buduće poimanje seksualnosti o kojoj ne zna gotovo ništa. S obzirom na to da dijete treba popuniti tu tabulu rasu, pozorno upija sve što mu mozak procesuira kroz pojam "libido/uzbuđenje".

Živimo u naciji koja je učenju seksualnosti od malih nogu prepuštena isključivo sebi, a robovi joj ostajemo cijeli život. Ponekad mi se para srce kad pitam neke roditelje o tome kako svojoj djeci objašnjavaju definiciju seksa i masturbacije, a oni mi, odmahujući rukom, odgovaraju: "Maaa, naučit će sve sami, baš kao što smo i mi." Međutim, jesmo li naučili? Kako definirate vlastito znanje o seksualnosti? Smatrate li da vam je seksualni život realiziran barem 80%? Jeste li u većini slučajeva u mogućnosti ostvariti svoje seksualne želje? Hoćete li zbog ičega nerealiziranog požaliti kad ostarite?

Seksualno osviještenih i sigurnih u sebe ljudi na našim prostorima je premalo. Većina ih se preispituje jesu li dovoljno dobri u seksu, dokle sežu granice njihovih mogućnosti, jesu li dovoljno lijepi i seksi partneru. Praksa takvog preispitivanja je doslovno svakodnevna, bilo na svjesnom, bilo na nesvjesnom nivou. U isto vrijeme ih silno interesira kako seksualnost prakticiraju drugi, a to uopće ne bi trebalo biti važno. Ako na to nadodamo neznanje općeg komuniciranja po pitanju emocija, često viđamo nepotrebnu patnju u vezama i brakovima u kojima partneri žrtvuju životno vrijeme u tišini, strahu i neznanju. Ali nismo po to došli na ovaj svijet. Došli smo da uživamo u ljepotama koje nam se nude, ali prije toga trebamo naučiti mehanizme ponašanja koji tome vode. Koliko o seksu znamo, a koliko smo mogli znati uz ispravnu edukaciju? Praksa naprosto nije dovoljna. Teorije nam drastično nedostaje.

Je li bolje prakticirati voajerizam kad ste u vezi ili kad solirate

Da bih si približila ljudska iskustva, na Seksotekinim sam društvenim mrežama postavila pitanje prakticiraju li seksoljupci voajerizam češće kad su u vezi, kad su solo, oboje ili ni jedno od navedenog. Najviše glasova na Facebooku dobio je odgovor "oboje" (mogućnost ankete na Facebook stranicama više ne postoji i seksoljupci su glasovali u komentarima pa nemam postotke). Na Twitteru pak, od ukupno 70 glasova, 24% seksoljubaca dalo je odgovor "kad su solo", 20% "kad su u vezi", 40% "oboje" te 16% "ništa od navedenog".

Kad smo solo, uglavnom ne razmišljamo o tome koji su nam fetiši i kako ih realiziramo. To dolazi nesvjesno i nemamo potrebu ikome išta objašnjavati. Međutim, kad smo u vezi ili braku, tada je raspodjela energije posve drugačija i ona, osim kroz nas, fluktuira i kroz našeg partnera (čak i na daljinu, ali o tome nekom drugom prilikom). Voajerizam može biti naglašen kod jednog ili oba partnera, a promatrati se može jedna osoba ili skupina ljudi.

Kad sam razmišljala o tome u kojoj sam mjeri voajerka, a u kojoj ekshibicionistkinja, pokušavajući si dokazati da voajerizma u meni gotovo da i nema, shvatila sam da ima jedna stvar koja me glede toga oduvijek iznimno pali, ali ju nisam realizirala u svojim prvim vezama, nego samo u posljednje tri. To je promatranje moga ljubavnog partnera (kad ga imam) kako se napaljuje ili masturbira na nešto što mu je seksi u datom trenutku. Čak me pritom više pale stvari koje nemaju veze sa mnom, kao na primjer djevojke koje su mu bile seksi prije nego što me poznavao ili pak njegove bivše partnerice. Može mi proći i kombinacija gledanja mene i mojih bivših partnera na fotografijama ili videima iz prošlih veza. Odlično mi je i promatrati ga kako gleda porniće (ponekad ih izabere on, a ponekad ja) i masturbira, dok pritom radim isto. Na taj način upoznajem njegovu egzotičnu dimenziju koja mi postaje seksi novost. Sve to s vođenjem ljubavi nema veze, već se radi o čistoj objektivizaciji partnera da bih došla do užitka. Međutim, zadovoljavanje takvih seksualnih poriva u ljubavnoj vezi može biti emotivno iscrpljujuće, pogotovo ako se iskreno volite. Većina ljudi živi u zoni komfora i ne prelazi granicu kojom stabilnost i mir kompenziraju za nemirnije hrabrosti.

Da imam dovoljno zrelog partnera i dovoljno stabilnu vezu, vjerojatno bih nakon nekog vremena isprobala i njegov seks s drugom ženom gdje sam samo promatračica. To sam pokušala realizirati u nekoliko posljednjih veza, ali odustajala je uglavnom druga strana. Time potvrđujem vlastito konstantno koketiranje s otvorenim vezama o kojima sam puno pisala, snimila dva YouTube podcasta i imala predavanje na zadarskom Filozofskom fakultetu u sklopu Dana seksualnosti 2018. godine. Također, kao što volim da partner ponekad gleda druge žene, tako me uzbuđuje pomisao da njega i mene pri seksu gleda drugi muškarac, čime se vraćamo na moje ekshibicionističke sklonosti. Iz iskustva vam mogu reći da prijedlog pridruživanja drugog muškarca najteže pada muškom rodu i samo je 10% njih voljno osobu koju voli seksualno dijeliti s drugim, makar samo gledanjem pri seksu.

U pretprošloj vezi prakticirala sam seks s dečkom dok nas je na web camu promatrala žena po njegovom izboru ili muškarac po mom. Pritom smo nosili maske, ali tijela su nam bila vidljiva. Ovo vam ne pišem zato što obožavam dijeliti svoju intimu, nego da imate uvid u nešto što radi ženska osoba koja je pod punim imenom i prezimenom spremna javno progovarati o vlastitim seksualnim iskustvima da bi detabuizirala i relativizirala seksualnost, s ciljem da ljudi, pogotovo žene koje ovo čitaju, znaju koje su im opcije zbog kojih ih nitko nema pravo osuđivati. Da sam slučajno sad u vezi, o mom seksualnom životu ne biste znali ništa jer mi je tijekom veze ta vrsta privatnosti vrlo važna.

Prakticiranje voajerizma nimalo me ne pali s drugim parovima, čak ni sa ženama, pa ni sa zauzetim muškarcima. S obzirom na to da sam imala burne 20-e i 30-e, u nekoliko navrata bila sam pozvana na swing partyje ili samo gledanja drugih parova, međutim swing me nikad nije palio jer volim imati kontrolu glede osobe s kojom sam i poznavati ju bar neko vrijeme. Parovi me ponekad mogu seksualno zanimati, ali samo ako me vrlo privlači jedna osoba iz para pa sam time voljna uzeti i ono što ide s njim ili s njom u paketu.

Voajerizam u paru može se, također, svesti i na to da jedan od partnera ima kamere u prostoru drugog (ako ne žive zajedno) i ima uvid u sve što partner radi. Ovdje se već radi o fetišu kontrole koji lagano ulazi u S&M odnose.

Poznajem ljude koji uopće nisu razmišljali o voajerizmu, kamoli prakticirali ga, sve dok nisu s istim partnerom ili partnericom spavali dugi niz godina. Želja za zajedničkim promatranjem parova ili pojedinaca pojavila im se kao posljedica međusobnog seksualnog zasićenja ili pak želje za promjenom. Zašto prevariti partnera ako zajedno možete ulaziti u seksualne svjetove drugih? Naravno, ako vam to dopuste i ako nikoga neće emotivno povrijediti. Jer libido, kao što sam spomenula, uglavnom ima svoja pravila. Nagna nas da s tijelom učinimo nešto što kasnije možemo požaliti. Zato je važno razmišljati dugoročno te o svemu otvoreno komunicirati s partnerom. Prakticirati voajerizam u vezi - da, ali jedino ako ste oboje suglasni i ako vas istinski uzbuđuje. To možete činiti uživo ili preko interneta bez ikakve dodirne interakcije. Sami određujete pravila i potom nalazite ljude kojima su ona prihvatljiva i uzbudljiva. Sretno!

Piše: Marina Krleža; photo: Ivan Brezovec

Web stranica: www.lelo.com  
Instagram: https://www.instagram.com/lelo_official/ 
Facebook: https://www.facebook.com/LELO.Official/