Upoznajte Katarzynu, poljsku spisateljsku zvijezdu čije ženske knjige obožavamo!

Autorica svjetskog bestselera "Žene koje previše osjećaju", poljska psihologinja i psihoterapeutkinja Katarzyna Kucewicz, ovoga se puta našla s druge strane "psihološke analize" pa smo je malo izrešetali pitanjima...

S poljskom psihologinjom i psihoterapeutkinjom porazgovarali smo o tome koliko je zapravo njen bestseler o ženama "visoke osjetljivosti" inspiriran vlastitim iskustvima i doživljajem stvarnosti. Je li Katarzyna Kucewicz napisala ovu knjigu misleći u izvjesnom smislu na sebe, visoko osjetljivu ženu? 

Dakle, jesi li mislila na sebe kada si pisala "Žene koje previše osjećaju"?
– (Smijeh) Kada sam počela pisati knjigu Žene koje previše osjećaju, bila sam sigurna da nije riječ o meni. Sebe sam prije smatrala umjereno osjetljivom. Budući da sam stalno prisutna u medijima, eksponiram se, ne mogu biti toliko osjetljiva! Tek sam detaljno proučavajući tu temu shvatila da je to jedna od mojih glavnih osobina koje nastojim u sebi cijeli život zatomiti time da se prilagođavam svijetu. A ono što me je još iznenadilo pri radu na knjizi su stereotipi povezani s tom temom. 

Dakako. Koji su to stereotipi povezani s visoko osjetljivim osobama? 
– Za takve žene tvrdi se da su strašljive, introvertne, iznimno temeljite, savjesne, itd. Ali pokazuje se da i ekstrovertna, hrabra, samouvjerena žena također može biti visoko osjetljiva. Najpoznatija osoba koja otvoreno govori o svojoj visokoj osjetljivosti je Alanis Morissette. Ta glazbenica često priča o tome kako se snalazi na pozornici kad joj buka počne strašno smetati. Usprkos svemu, u stanju je suočiti se s brojnom, bučnom publikom, tj. istovremeno voditi život nisko osjetljive osobe. 

Kako prepoznati visoko osjetljivu osobu?
– Neki brkaju visoku osjetljivost s preosjetljivošću koju vidimo, primjerice, u tinejdžera. Drugi je se srame, smatraju je slabošću… A visoka osjetljivost je karakterna osobina koja se očituje silnom reaktivnošću na osjetilne podražaje, ali i na geste drugih ljudi. Zahvaljujući osjetljivošću sve nas snažnije pogađa: zvukovi, boje, mirisi… 

Primjerice?
– Sada, dok razgovaramo, vidim kako iza tebe gori jarko, bijelo svjetlo neonske lampe. Ono za visoko osjetljivu osobu može biti iznimno mučno i djelovati stimulirajuće. Za drugu VOO (visoko osjetljivu osobu) mučniji će biti jak miris. U načelu je riječ o jakoj osjetljivosti osjetila i brzom osjećaju prekomjernog stimuliranja. Uz to, još je jedna stvar svojstvena osjetljivim osobama: posjeduju visoku razinu empatije i suosjećanja, nepogrešivo se mogu poistovjetiti s emocionalnim stanjima drugih ljudi. Visoko osjetljiva osoba sjajno „čita“ tuđu mimiku, geste, govor tijela. I obično ima dobru intuiciju. Bez problema predosjeća je li sugovornik ljubazan ili nestrpljiv; zadovoljan ili mrzovoljan. Barem iz tog razloga visoko osjetljive osobe iznimno se cijene u svijetu biznisa ili umjetnosti, jer imaju tzv. „nos“. 

Visoka osjetljivost i intuicija. Jesu li to sestrinske osobine? 
– Jesu. U svojoj knjizi pišem o tome kako su visoko osjetljive žene vjerojatno spaljivali na lomačama. Posjeduju prilične „vještičje“ osobine. Primjerice, dohvaćaju nijanse u nekom okruženju… Većina VOO bave se „pomoćnim“ profesijama; psihoterapeutkinje su, njegovateljice. Često savjesno pomažu ljudima jer predosjećaju svaku njihovu, ma i najneznatniju, gestu. Ali, nažalost, postoji cijena koju za to plaćaju. Visoko osjetljive osobe doživljavaju svu silu podražaja i detaljno proživljavaju svaki od njih. Zamislite, primjerice, kako dolaze na neki prijam ili proslavu i prije negoli se osvrnu, raspričaju, analiziraju ono što vide. I što se oko njih zbiva. Trebaju neko vrijeme da se osjete opuštenima, što drugi katkad shvaćaju kao povlačenje, strašljivost ili nadmenost. 

Kakve zamke vrebaju na visoko osjetljivu osobu?
– Brzo se umore i osjećaju nelagodu. „Nisko osjetljiva“ osoba može cijeli dan sjediti pored te neonske lampe u prostoriji i osjećati se OK. A druga će se mučiti, boljet će je glava, trebat će joj više vremena da napiše puki mail, jer će je to svjetlo silno smetati. Slično je i s radom u open spaceu. Visoko osjetljivu osobu može smetati svaki šušanj i buka, uslijed čega će sporije obavljati svoj posao. Druga zamka je što visoko osjetljive osobe često privlače ljude koji crpe njihovu osjetljivost. 

Tj. emocionalno ih iskorištavaju. To je važno naglasiti. 
– Na umu imam osjetljive žene i njihove kolegice i tzv. prijateljice koje neprestano žude i traže njihovu pažnju. One se obraćaju VOO kao terapeutu, istresajući na njih svu silinu svojih problema i time crpe njihovu energiju. One doista nisu zainteresirane za dijalog, nego za to da im uviđavna VOO pruži savjet i da ih posluša. Nažalost, visoko osjetljiva osoba se običava prilagoditi i pokazuje svu svoju empatiju; pozorno sluša, postavlja pitanja, iskreno, posvećeno i zabrinuto. Samo što s druge strane sjedi netko tko samo želi njezinu pažnju, a u zamjenu joj malo toga vraća. Dakako, slični problemi s izostankom simetričnosti pojavljuju se i u ljubavnim vezama. Na kraju knjige pišem o tome kako visoko osjetljive žene često stupaju u veze s muškarcima koji imaju narcističke osobine, koji stalno traže da im se dive i da ih se hvali. A tko će se njima oduševiti, ako ne visoko osjetljiva djevojka?

Silno me zanima zašto si odlučila napisati knjigu upravo o visokoj osjetljivosti?
– Kao aktivna psihoterapeutkinja, naveliko čitam i zanimam se za najnovija istraživanja. Ova mi se tema učinila iznimno važnom i zanimljivom. Kad sam počela pregledavati internetske forume, Facebook i Instagram ne bih li produbila svoje uvide o visokoj osjetljivosti, pokazalo se da ima na tisuće ljudi koji se s time bore, posebno žena. U jednoj knjizi za terapeute iz pera Elaine Aron (koja je otkrila tu osobinu), pročitala sam da su gotovo 80% osoba koje koriste neki oblik psihoterapije visoko osjetljive. Počela sam pozornije promatrati svoje klijente i doista sam otkrila da je većina njih iznimno osjetljiva na podražaje, nijanse, da sjajno čitaju druge ljude, da su preplavljeni empatijom. Nedostajalo mi je poljskih priča o visoko osjetljivim ženama. Nešto što bih mogla smjestiti u naše okruženje – pod „naše“ mislim na Poljsku i pandemiju. Stoga sam zamolila svoje pratiteljice s Instagrama da sa mnom podijele svoje priče o visokoj osjetljivosti. I znatan dio njih uvrstila sam u svoju knjigu. Za mene kao psihologa to su iznimno dragocjena svjedočanstva, jer svaka od tih žena ima drugačija iskustva. 

Na ovitku tvoje knjige vidi se plavo pero kao simbol osjetljivosti, nježnosti. A ti, Katarzyno, danas nosiš lijepe plave naušnice s perima. To nije slučajno? 
– Pomislila sam da bih željela imati talisman koji će me podsjećati na moju visoku osjetljivost. I na to da to nije ništa sramotno, da ta osobina savršeno nadopunjuje moju ženstvenost. Mogu biti svoja, mogu suosjećati, mogu biti dobra prema sebi i mariti za svoje potrebe. 

Za kraj, da utvrdimo. Je li visoka osjetljivost prednost ili mana? 
– Prednost s kojom je katkad teško živjeti! Valja ostati uviđavna prema samoj sebi. Pomiriti se s time da nama, visoko osjetljivim osobama, treba tih osam sati sna, puno više vremena za regeneraciju, više odmora nakon stimulativnog dana. Nema ništa loše u tome što često želimo biti same. I što ne volimo glasnu glazbu od koje nas počne boljeti glava. Dakako, visoka osjetljivost nije nikakva bolest, ne treba je liječiti. Valja je jednostavno uvidjeti i s vremena na vrijeme postaviti si jednostavno pitanje: „Pristajem li u sebi na ono što se zbiva oko mene? Odgovara li mi moje okruženje? Što mi je sada potrebno…?“ 

Razgovarala: Magdalena Kuszewska  
Knjiga je u Hrvatskoj izašla u izdanju nakladničke kuće Poetika

www.poetika.eu