"Zovem se nebo" je roman ogledalo u kojemu svaki čitatelj može vidjeti ono što želi. On može biti filozofska priča o paralelnim svjetovima, može biti i obiteljska priča, može biti akcijski roman, a s druge strane mogu se u njemu prepoznavati i neki čudni i čudesni književni elementi

tanja tolić, zovem se nebo

Dvije čitateljice koje na poklon od Femine i Naklade Ljevak dobivaju knjigu Tanje Tolić "Zovem se nebo", su:

TAMARA VAROVIC, KOPRIVNICA

INA STOJIĆ, OGULIN

U jednome nam se trenutku čini kako čitamo roman na koji možemo prilijepiti žanrovsku odrednicu triler, u drugome smo već spremni reći kako smo konačno pronašli dobru self-literaturu, a u trećem želimo da ljubavna priča nakon svih peripetija završi sretnim krajem. Tanja Tolić znala je utisnuti u svoje zemaljske i nebeske likove različite poruke koje potiču na ljubav i dobrotu, na otkrivanje načina spoznaje samoga sebe, kao i one kojima se nadvladavaju različita iskušenja. "Zovem se nebo" tako postaje domišljata i intrigantna priča o zamkama u koje se može upasti u životu, ali i o labirintu duhovnoga svijeta. Ovo je knjiga o ljubavi, boli, kajanju, nadi i nesvakidašnjoj prilici da se pobijedi sudbina.

IZ KNJIGE:

Svakoga dana, svake minute, svake sekunde, svakoga kvarka vremena, oko ljudi se zbivao taj oku nevidljivi život; to električno polje čežnji, sumnji, ushićenja, zgusnutosti egzistencije, sabranosti prošlosti i potencije onoga što bi moglo biti, i nije bilo baš nikakve razlike u stvarnosti struje, osjećaja straha ili anđela. Svi su bili sastavljeni od iste materije. Razlika između vidljive i nevidljive bila je samo u tome što se moglo pojmiti i, na kraju – u onome u što se vjerovalo. Jer sve se neprestano i iznova rađalo. Nikad ništa nije umiralo. Barem ne zauvijek. Ono što je jednom stvoreno nije moglo nestati. To bi bilo protivno samom životu. Moglo je promijeniti oblik, da. Moglo je jučer biti muško, a danas žensko. Moglo je imati plavo oko koje će se prometnuti u zeleno. No osnovna nit nikad se nije mijenjala. Sve što je postojalo, kroz egzistenciju je imalo mnogo imena. Mnogo identiteta. Bilo je i faza kad nije imalo nikakvog identiteta. Ali sve što je postojalo, postojalo je oduvijek, uvijek je moglo reći da jest.

O autorici: Tanja Tolić (1975) rođena je i živi u Zagrebu. Više od 20 godina bavi se novinarstvom, a kao urednica i novinarka radila je u Večernjem listu, Vjesniku, Jutarnjem listu, časopisu Forbes i zadnje četiri godine u tjedniku Globus. Godine 2010. pokrenula je Najbolje knjige, portal za knjigoljupce.

Reproduciranje i objavljivanje sadržaja bez pisane dozvole portala Femina.hr nije dopušteno! Licencirajte naš sadržaj.