Rak vrata maternice: dijagnostika i postupak

Usprkos brojnim mogućim dostupnim informacijama i provedenim edukacijama, rak vrata maternice i dalje ostaje veliki medicinski problem, sa svim svojim posljedicama za reproduktivno i zdravlje žena u cijelosti. Njega treba promatrati iz posve novoga gledišta, kao rak koji se definitivno može spriječiti i na vrijeme otkriti i liječiti

U današnjem tehnološki toliko razvijenom svijetu niti jedna djevojčica i žena ne bi smjela biti žrtva obolijevanja od raka vrata maternice i snositi posljedice njegovog liječenja koje mogu biti kako kratkoročne tako i dugoročne. Provođenjem preventivnih pregleda barem jednom u tri godine i procjepljivanjem kako djevojčica, tako i dječaka, on se definitivno može staviti u okvire najmanje moguće pojavnosti.

Uzročnik raka vrata maternice HPV – humani papiloma virus spolno je prenosiv. Za eradikaciju raka vrata maternice potrebno je provođenje edukacije ne samo žena s ciljem usvajanja brige o svom tijelu i zdravlju, već i prenošenje znanja o odgovornom spolnom ponašanju muškarca i žena. Rak grlića maternice najčešći je oblika raka u Europi, njegov je uzročnik HPV - humani papiloma virus. Rak grlića maternice oblik je raka koji je najjednostavnije spriječiti, raste i napreduje sporo, dostupan je pogledu i ima mogućnost relativno rane i jednostavne dijagnostike.

Rak vrata maternice po pojavnosti se ubraja u treći rak ginekološkog porijekla. Usprkos brojnim programima prevencije i uvođenjem obaveznih dijagnostičkih pregleda, bilježi se pojavnost od novih 60.000 slučajeva godišnje u Europi. U Hrvatskoj godišnje obolijeva prosječno 156 žena na milijun žena godišnje. Nažalost ne bilježi se tendencija pada broja oboljelih, a dobna pojavnost je sve mlađa. Liberalizacijom spolnosti bilježi se veća pojavnost stupanja u sve ranije spolne odnose, uz veću promjenu spolnih partnera. Istodobno u našem društvu nije saživjela adekvatna edukacija o odgovornom spolnom ponašanju, koji uključuje korištenje primjerene zaštite tijekom spolnog odnosa kao i preventivni program procjepljivanja, koji definitivno donosi zaštitu ne samo od pojavnosti raka vrata maternice, već i rodnice, stidnice, analnog otvora i ždrijela.

Odgovorno spolno ponašanje obuhvaća i snošenje odgovornosti za osobno zdravlje, ali i zdravlje spolnog partnera. Ulazeći u spolni odnos mi smo istodobno u odnosu sa svim prijašnjim partnerima, kao i svim njihovim partnerima, te se temeljem toga i širi mogućnost zaraze HPV virusom kao i sasvim drugim spolno prenosivim čimbenicima. Rak vrata maternice obično je rak pločastih stanica s površine grlića maternice kao posljedica infekcije HPV–om (humanim papilomavirusom). Rane promjene su najčešće bez simptoma; prvi simptom napredovalog raka obično je postkoitalno krvarenje (krvarenje koje nastupa nakon odnosa), ili neregularna krvarenja između dva menstrualna krvarenja, povremeno uz naglašeniji iscjedak. Dijagnoza se postavlja temeljem kliničkog pregleda, probirnim testom (Papanicolaou - Papa test), kolposkopije i biopsije.

Alati pravovremenog dijagnosticiranja kao i sprječavanja naveliko postoje, samo morao usvojiti zdravstvene i društvene mehanizme:

• Odgovorno spolno ponašanje.
• Provođenje edukativno preventivnog programa – edukacije o spolnom zdravlju, spolnosti te provođenju preventivnog programa cijepljenja kako djevojčica tako i dječaka.

Rak vrata maternice – dijagnostika i postupak

Rak vrata grlića maternice, definitivno je karcinom koji bi mogao biti trajno eliminiran u suvremenom svijetu, nažalost još uvijek bilježi veliku pojavnost u žena. Dokazano je da je u 99,7 % karcinoma vrata maternice uzrok spolno prenosiv HPV humani papiloma virus. Danas znanost poznaje više od 80 različitih genotipova HPV-a, a najmanje 20 uzrokuje infekcije ženskog spolnog sustava. Rizične čimbenike za pojavnost promjena na vratu grlića maternice čine uz infekcije HPV virusom, rizično spolno ponašanje (promiskuitet, prakticiranje nezaštićenog spolnog odnosa, rizični spolni partneri, koinfekcije s drugim spolno prenosivim čimbenicima (npr. HSV - herpes simplex virus tip II, Chlamydiom trachomatis), rano stupanje u spolne odnose, pušenje te koegzistentne bolesti i stanja koja znatno smanjuju imunološki odgovor organizma.

HPV uzrokuje infekciju epitela kože stidnice, sluznice rodnice, gdje se mogu pojaviti promjene. Najčešće se radi o prolaznoj infekciji, s procjenom da 80 % spolno aktivnih žena tijekom života dolazi u kontakt s virusom te da kod većine dolazi do spontane remisije tijekom 6 do 24 mjeseca. Vrh pojavnosti HPV infekcije bilježi se kod spolno aktivnih žena između 15. i 24. godine života, u prosjeku nakon dvije do tri godine što postanu spolno aktivne. Kod postavljene sumnje na promjene na vratu grlića maternice temeljem kliničkog pregleda ili temeljem odstupanja na nalazu papa obriska potrebno je provesti uzimanje obriska za HPV genotipizaciju, uzimanje uzročnika za bakteriološku analizu s ciljem utvrđivanja mogućih bakterioloških i virusnih koinfekata (chlamydia trachomatis, trichomonas vaginalis, gardnarella vaginalis, mycoplasma, ureoplasma, HSV herplex simplex virus).

Od iznimne je važnosti i bakteriološka obrada partnera (izolacija istovjetnih bakterioloških uzročnika – chlamydia trachomatis, ureoplasma, mycoplasma) iz prvog mlaza urina ili uzimanjem obriska iz mokraćovodne cijevi. Izolacijom bakterioloških uzročnika provodi se liječenje istodobno za sve spolne partnera u jednakoj dozi, po završetku terapije potrebito je ponavljanje ciljanih uzimanja obriska s ciljem ocjene uspješnosti provedene terapije i ponavljanje papa obriska minimalno nakon 6. tjedna od zadnjeg uzimanja papa obriska.

Liječenje se temelji na stupnju abnormalnosti u nalazu (ASCUS, AGUS, CIN I, II, III, CIS, AIS). Potvrđivanjem abnormalnosti papa testa i težina u odstupanju uvjetuju dinamiku i opsežnost zahvata, odnosno kirurške intervencije te donošenje odluke u njezinom obimu. U slučaju uznapredovale bolesti, koja iziskuje opsežnu kiruršku intervenciju, u terapiju se uključuju i zračenje i kemoterapija. Ukoliko je bolest izrazito uznapredovala, liječi se ponajprije kemoterapijom.

Papa test, stakalce koji određuje smjer života

Često u kolokvijalnim razgovorima čujemo... danas idem na papu... čekam papu... Sastavni dio ginekološkog pregleda koji je poznat ženama je papa obrisak, test prepoznatljiv kao probir, odnosna okosnica u razlučivanju dobrog od lošeg. Test koji je saživio i postao prihvatljiv za žene jer nije bolan, jednostavan je u dnevnom radu, lako ponovljiv. Važno je istaknuti da njegova točnost nije apsolutna stoga je iznimno važna i klinička impresija liječnika/ginekologa kao i prepoznavanje pojedinih odstupanja od strane žena (pojačani iscjedak, nelagoda u rodnici, nelagoda tijekom i nakon odnosa, neuobičajena krvarenje između dva menstrualna ciklusa). Papa test saživio je kao metoda probira u svakodnevnu kliničku praksu sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća kada ga je na temelju osobnih istraživanja uveo Nicolas Pappanicolau.

Što je papa test ? – uzimanje ciljanog obriska stanica s površine grlića maternice, kanala vrata maternice te stražnjeg svoda rodnice omogućuje jednostavnu metodu u otkrivanju potencijalnih promjena na grliću vrata maternice. Sama metoda nije bolna, lako je primjenljiva u svakodnevnom radu, kako za pacijentice tako i za liječnike. Obrisak sa špatule i štapića nanosi se na stakalce, uranja u alkohol radi fiksiranja stanica, potom stakla prolaze bojenje da bi se mogla mikroskopski analizirati.

Točnost testa iznosi od 66-80% ovisno od laboratorija do laboratorija, njegova točnost ovisi o nizu čimbenika, tehničkom načinu uzimanja, metodi fiksiranja, analizi i interpretaciji. Uvođenjem komplementarnih metoda kolposkopije i biopsije odnosno histološkom interpretacijom uzorka na temelju patohistološke analize, točnost doseže do 95%. Iznimno je važna dobra interpretacija nalaza Papa testa.

Nalaz testa može biti:

1. Uredan bez abnormalnosti. Ponavljanje Papa obriska za godinu dana.
2. Nalaz bez abnormalnih stanica, ali uz upalne promjene te eventualno vidljive i prepoznatljive uzročnike (trichomonas, fungi, gardanerella vaginalis, chlamydia trachomatis, miješana flora, nalaz kokoidnih štapićastih bakterija, promjene vezane uz HSV, HPV). Ponavljanje obriska temelji se na temelju procjene kliničara i nakon bakteriološke obrade pacijentice i njezina partnera, te provedenog liječenja. Ako postoji sumnja na promjene koje nisu izražene na citološkom nalazu, može se provesti kolposkopija u dogovoru s pacijenticom.

3. Abnormalan nalaz (ASCUS, CIN I; CIN II, CIN III, CIS - carcinoma in situ, AGUS, AIS) upućuje na promjenu stanica s povećanim potencijalom prelaska u zloćudne, mogu se označiti na promjene displaziju blagog, umjerenog i teškog stupnja, terminološki koristimo u svakodnevnom radu termin cervikalna intraepitelna neoplazija CIN te, ovisno o zahvaćenosti epitela, promjene grupirati u CIN I, CIN II ili CIN III, dok termini ASCUS i AGCUS označavaju promjene žljezdanog (AGUS) ili pločastog porijekla (ASCUS) što iziskuje daljnju obradu.

Navedena odstupanja postavljaju sumnju na moguća zbivanja koja iziskuju daljnju obradu temeljem postupnika i ne znače odmah rak grlića maternice već alarm koji iziskuje daljnju obradu uz eventualnu primjenu odgovarajućih dijagnostičko terapeutskih zahvata. Primjena tog relativnog jednostavnog testa zasigurno mora biti okosnica očuvanja ženskog, ne samo reproduktivnog već i cjelovitog zdravlja.

I ostanite vjerne jednogodišnjem odlasku na papu.

Piše: Prim. dr. sc. Ulla Marton, dr. med.
spec. ginekologije i porodiljstva
Poliklinika za ginekologiju i porodiljstvo "dr. Marton"
A. Hebranga 20, Zagreb

Powered by:

www.intimina.com
https://www.instagram.com/intimina/
https://hr-hr.facebook.com/IntiminaHrvatska/