Što učiniti ako imate cistu ili neku drugu "napast" na jajnicima i jajovodima?

Mnogo žena se za svog života susreće s problemom razno-raznih, pojednostavljeno rečeno, cista na jajnicima. Tvorbe na tkivu jajnika, jajovodima ili okolnog vezivnog tkiva ispravno medicinski nazivamo adneksalnim masama, odnosno tvorbama, čija priroda može biti raznolika. Smatra se da između 5 i 10 posto žena za svog života i bude podvrgnuto operaciji upravo zbog tvorbi na adneksima

Adneksalne tvorbe se mogu naći u svim životnim dobima, od fetusa (najčešće pod utjecajem majčinih hormona), do starije životne dobi, ali najčešće su upravo u žena generativne dobi.

Kakve sve to tvorbe mogu biti?

Počnimo od početka i pojednostavljeno – tijekom svakog menstrualnog ciklusa žena (koja ne uzima kontracepciju) u jajniku razvija jajnu stanicu. Ta stanica se nalazi u svojoj „kućici“ – cisti, koju nazivamo folikulom, koja za vrijeme ovulacije puca i oslobađa jajnu stanicu kako bi se ona uputila kroz jajovod u nadi da će pronaći svog „životnog partnera“, oploditi se i ugnjezditi se u maternici. Kada se to ne dogodi, dolazi do menstruacije. Stoga, žena u svakom ciklusu ima „cistu“, no radi se o potpuno normalnoj pojavi, a takve ciste – folikuli, dosegnu veličinu od oko 25 milimetara u promjeru. Nakon oslobađanja jajne stanice, jajnik stvara „žuto tijelo“, također svojevrsnu tvorbu, koja ima ulogu podržavanja trudnoće ukoliko do nje dođe. Kada se to ne dogodi, takva tvorba spontano nestaje. I tako u krug, malo jedan jajnik, malo drugi.

Tako da se ne treba odmah zabrinuti kada vam na ultrazvučnom pregledu ginekolog spomene da vidi cistu.

No postoji cijeli spektar drugih tvorbi na jajnicima i jajovodima. Ugrubo, te tvorbe mogu biti dobroćudne ili zloćudne.

Kako se tvorbe na adneksima otkrivaju?

Većina tvorbi se otkrije slučajno na redovnom ginekološkom pregledu i ultrazvuku. Transvaginalni ultrazvučni pregled je i dalje zlatni standard za otkrivanje adneksalnih tvorbi. No ponekad se žena javi ginekologu zbog određenih tegoba koje uzrokuju upravo tvorbe na adneksima. To može biti bol u trbuhu, povećanje trbuha, osjećaj nadutosti, pritisak na mokraćni mjehur ili debelo crijevo, pa i nagli gubitak tjelesne težine. Bol može biti i izrazito jaka i naglog početka, a to je razlog za hitan ginekološki pregled, a često i za intervenciju.

Kako i kada se treba reagirati?

Iskusan ginekolog već ultrazvučnim pregledom može prilično sigurno nagađati o kakvoj se tvorbi radi, te koje korake treba dalje poduzeti.

Ukoliko se radi o „jednostavnoj“ cisti, najčešće je dovoljno samo praćenje, uz određenu laboratorijsku obradu – tzv. vađenje tumorskih markera, koji nam također indirektno govore o prirodi pronađene tvorbe.

Kada se posumnja u tvorbu koja svojim ultrazvučnim karakteristikama odgovara dobroćudnoj tvorbi, ponekad je ipak potrebno planirati operaciju kojom će se takva tvorba ukloniti. Kod odluke o operaciji u obzir se uzima veličina tvorbe, lokalizacija i ultrazvučne karakteristike koje upućuju na točno određen tip dobroćudne promjene, ali i dob pacijentice. Naime određene dobroćudne tvorbe mogu, ukoliko se operativno ne uklone, uzrokovati komplikacije i hitna stanja.

Primjerice, endometriotska cista jajnika, u načelu je dobroćudna tvorba gdje se tkivo endometrija (sluznice maternice) nalazi tamo gdje ga ne bi trebalo biti (npr. u jajniku), a svojim rastom s vremenom konzumira zdravo tkivo jajnika, što jasno nije dobro. Osim toga, kada se pronađe cista koja ultrazvučnim karakteristikama (i tumorskim markerima iz krvi) odgovara endometriomu jajnika, za očekivati je da će u zdjelici biti još „žarišta“ endometrioze koja mogu uzrokovati priraslice i/ili bolove (često kod spolnog odnosa i za vrijeme menstruacije), a ponekad i neplodnost stvaranjem priraslica i „ožiljaka“ na jajovodima. Znači radi se o dobroćudnoj promjeni, ali agresivnog ponašanja. Stoga je potrebno djelovati na vrijeme.

Drugi primjer kada dobroćudna tvorba može uzrokovati probleme je primjerice tzv. torzija jajnika (ili jajovoda, ili oboje). Naime ponekad postojeća tvorba (obično većih dimenzija) svojom težinom u određenim okolnostima (na primjer kod nekog naglog pokreta, plesanja, spolnog odnosa…) učini torziju adneksa, odnosno zavrtanje oko vezivnog tkiva (ligamenata) unutar kojih se nalaze krvne žile koje osiguravaju cirkulaciju jajnika i jajovoda. Naravno kada se to dogodi, jajnik (i jajovod) ostaju bez cirkulacije, što jasno dovodi do ishemijske ozljede i nekroze – infarkta tkiva. Takva situacija se očituje naglom i jakom boli, a zahtjeva hitno kirurško zbrinjavanje, koje kada se učini bez odgode spašava jajnik i jajovod od odumiranja.

Jedna od najčešćih dobroćudnih tvorbi na jajniku u žena u drugom i trećem desetljeću života je takozvana dermoidna cista – tvorba nastala od zametnih stanica koja se može sastojati od gotovo svih tkiva u ljudskom organizmu (loj, kosa, kost, zubi, hrskavica, tkivo štitnjače, mozga, pluća, kože…). U vrlo malom postotku slučajeva, neko od tih tkiva s vremenom može razviti zloćudnu komponentu, stoga ove dobroćudne tvorbe kad se dijagnosticiraju svakako zahtijevaju kirurško odstranjenje.

Neke od dobroćudnih tvorbi također mogu biti upalne promjene – od preboljelih upala jajovoda koje se očituju cističnim proširenjem jajovoda koji je ispunjen tekućinom, pa do akutnih gnojnih upala – cistama ispunjenim gnojem - apscesima, koje treba liječiti, osim jasno antibioticima, često i operativno. O ovome smo pisali i u tekstu o spolno prenosivim bolestima.
Zasebnu kategoriju dobroćudne promjene koja uglavnom zahtjeva intervenciju zauzima i ektopična (vanmaternična) trudnoća, najčešće lokalizacije u jajovodu.

Kada se posumnja u zloćudnu tvorbu, to jasno zahtjeva opširnu obradu i liječenje. Uz već spomenute tumorske markere iz krvi, dodatna obrada uključuje i CT abdomena i zdjelice, CT glave i rendgen pluća (traže se eventualne metastaze), punkciju i citološku analizu eventualne tekućine u zdjelici (ascites), kolonoskopiju i još neke invazivnije pretrage… Sve to se radi kako bi se što točnije utvrdio stadij bolesti planiralo adekvatno liječenje (kirurško, kemoterapija…). Kada govorimo o zloćudnim tvorbama jajnika, iako se najčešće radi o takozvanom sporadičnom nastanku (nevezanom za nasljeđe), ipak genetika ovdje također ima važnu ulogu, uključujući i povijest (osobnu i obiteljsku) raka jajnika, debelog crijeva i dojke, a zna se da povećan rizik imaju žene koje su rano dobile prvu menstruaciju, kasno ušle u menopauzu, te one koje nisu rađale.

Zloćudni tumori jajnika posebno su podmukli jer se relativno kasno manifestiraju simptomi zbog kojih se žena javi ginekologu na pregled. Zbog toga oko dvije trećine žena ima već poodmakli stadij bolesti u vrijeme dijagnosticiranja zloćudnog tumora jajnika, a rak jajnika je vodeći uzrok smrti među ginekološkim malignim tumorima.

Kada govorimo o simptomima, oni su prilično nekarakteristični, a uključuju osjećaj nadutosti, rast trbuha, bol, posebice u leđima, osjećaj pritiska u zdjelici, učestalo mokrenje uz urgenciju (jak nagon) i inkontinenciju, gubitak na težini, slabost, gubitak apetita... Ovi simptomi su izrazito nespecifični i mogu biti vezani za mnoga druga, benigna stanja. Stoga je važno da se rade redoviti ginekološki ultrazvučni pregledi.

Što se tiče operativnog odstranjenja tvorbe (ekstirpacija, resekcija, radikalna operacija) liječnik će se odlučiti ili na laparoskopski ili otvoren put (klasičan rez) koji može biti poprečan ili uzdužan. Odluka o vrsti operacije će ovisiti o brojnim faktorima, od kojih smo neke već i spomenuli – ultrazvučnim karakteristikama tvorbe, tumorskim markerima, planiranju intraoperativne patohistološke dijagnoze kod sumnje u zloćudnost, veličini i smještaju tvorbe, dobi pacijentice, debljini trbušne stijenke, dostupnoj opremi te brojnim drugim faktorima, a na kraju i vještini cijelog operacijskog tima.

Što nakon operacije?

Jasno da praćenje pacijentica koje su imale zloćudan tumor jajnika ili jajovoda zahtjeva multidisiplinaran pristup i učestale kontrole.

Ali i kad govorimo o benignim tvorbama, ne treba zanemariti redovne kontrole – naime neke od tih benignih tvorbi imaju tendenciju ponovnog pojavljivanja, kao primjerice endometrioza. Stoga čak i ako je neka tvorba operativno odstranjena, ne znači da ste „na sigurnom“. Druge pak tvorbe se više nikad ne moraju ponovno pojaviti. Usprkos tome, zaista je širok raspon kojekakvih „nepodopština“ koje mogu napasti vaše jajnike i jajovode, a i druge genitalne strukture, o čemu smo pisali i u prethodnim tekstovima, stoga se svakako savjetuje da žene redovito posjećuju svog ginekologa, kako bi se na vrijeme moglo reagirati ukoliko je potrebno.

O autoru: Ivan Brlečić, dr. med. rođen je 1979. u Zagrebu. Završio je Klasičnu gimanziju u Zagrebu, nakon čega upisuje Medicinski fakultet u Zagrebu, na kojem 2003. godine osvaja Rektorovu nagradu. Diplomirao je 2005. godine. 2006. zapošljava se u KBC Sestre milosrdnice, gdje i trenutno radi na zavodu za minimalno invazivnu ginekologiju i uroginekologiju. Uz to, od 2012. godine radi i u Rodilištu i poliklinici Podobnik.

2012. godine završio je specijalizaciju iz ginekologije i opstetricije, a 2018. godine postao subspecijalist uroginekologije. Glavna područja stručnog djelovanja: uroginekologija, vaginalna rekonstruktivna kirurgija, endoskopska i „otvorena“ ginekološka kirurgija. Završio brojne poslijediplomske tečajeve i kategorije, autor je više znanstvenih članaka u stručnim časopisima te knjigama i predavač na domaćim i međunarodnim stručnim skupovima.

Powered by:


www.intimina.com  
https://www.instagram.com/intimina/   
https://hr-hr.facebook.com/IntiminaHrvatska/