Izložba o važnim modnim godinama

Pariški Muzej dekorativnih umjetnosti izlaže modu 70-ih i 80-ih godina dvadesetog stoljeća i vraća nas u to važno i dinamično modno razdoblje izložbom „Idealna povijest suvremene mode: 70-e i 80-e", razdoblje u kojem su stasali veliki dizajneri koji su zauvijek promijenili povijest mode i percepciju stila - Claude Montana, Thierry Mugler, Yves Saint Laurent, Yohji Yamamoto, Jean Paul Gaultier, Issey Miyake, Christian Lacroix...

Azadine Alaia, Prêt-à-porter, 1989. i Yves Saint Laurent, Haute Couture, 1978.

Zahvaljujući scenografiji koja podsjeća na stranice kakve ostarjele knjige, više od 150 odjevnih predmeta i 40 video dokumenta, prizivaju razdoblje mode 70-ih i 80-ih godina. Dvije revije i dva odabrana datuma obilježavaju početak i kraj tih modnih godina: kolekcija Yvesa Sainta Laurenta iz 1971. i defile Jeana-Paula Gaultiera, iz 1990. godine. Posjetitelji mogu vidjeti 20 godina kolekcija proučenih od strane stručnjaka Muzeja, koji su odabrali najreprezentativnije modele. Ova izložba otkriva najuspješnije i najkvalitetnije kolekcije, ali, dakako, i najvažnije kreatore.

Sedamdesete - godine modne smjelosti

Glavna karakteristika ovog razdoblja je raširenost fenomena "prêt-à-porter", čija je centralna osoba Yves Saint Laurent. Njegova kolekcija iz 1971. godine poseban je hommage 40-im godinama, ali je ujedno revolucionarna i skandalozna. Najvažnije je kako je promijenila "image" visoke mode, što je bilo odlučujuće za njezinu budućnost. Izraz „kreator" je sasvim usvojen za određivanje cijele generacije vrsnih krojača koji zahvaljujući "prêt-à-porteru", ističu vlastite, obavezno demokratske stavove. Ti novi kreatori se udružuju pod imenom "Kreatori i industrijalci", a okupili su ih Didier Grumbach i André Putman. Japanac Issey Miyake je najsjajniji predstavnik grupe s ne-europskog područja, sa svojim daškom istočnjačke jednostavnosti i čistoće.

Claude Montana, Haute Couture, 1989. i Yohji Yamamoto, Haute Couture, 1988.

Chantal Thomass, Cacharel, Kenzo, Ter&Bantine ili Dorothée Bis, nastoje promijeniti i dinamizirati industriju " prêt-à-porter a". Njihov polet je zajednički te uspješno ostvaruju jednostavniju odjeću, pristupačnijih linija. Karl Lagerfeld je u to doba bio umjetnički direktor branda Chloé i na vrhuncu vlastitih mladenačkih stvaralačkih istraživanja. Zahvaljujući utjecajima iz 30-ih godina, zalagao se za sliku intelektualne žene, ležernog izgleda i stvarne elegancije. Gospođa Grès, posebna ličnost tog modnog doba, bila je suvremenica Madeleine Vionnet, začetnice aktualnog modnog izražavanja, ali i čuvene Coco Chanel, Cristobala Balenciage te Diora.

Dorothée Bis, Kenzo i Chantal Thomass temeljili su aktivnosti na saznanjima starijih, poput Emmanuelle Khanh, Christiane Bailly ili Michèle Rozier. Postali su dizajneri koje su posebno obožavale mlade generacije, iako čak nisu mnogo odstupali od nekadašnjih principa visoke mode. Od 1976. godine, kreacije Thierry Muglera zaključuju poglavlje sedmog desetljeća 20-og stoljeća. Mugler postaje simbol kreatora i vizionara 80-ih.

Osamdesete - autonomne i nezavisne

Thierry Mugler, Haute Couture, 1984./85.

Desetljeće 80-ih podarilo je modi potpunu neovisnost i autonomiju kreacija, koje su sličile na neprekinuto slavlje. Generacija japanskih kreatora, oglasila se upotrebom asimetričnosti i novih materijala, nepoznatih i nikad viđenih. Kolekcije Rei Kawakubo za marku "Comme des Garçons" te kreacije velikog Kenza bile su istinski stilistički prekid upadljivog moderniteta koji je zapadnom načinu odijevanja podario sasvim novi odnos prema odjeći. Yohji Yamamoto dijeli nastojanja kolege i sunarodnjaka, ostvarivanjem osobnog gledanja na modu, jako senzualnog, što će dostići vrhunac u 90-im godinama. Gaultier simbolizira razdoblje modne drskosti, pružanjem otpora svim konzervativizmima. Njegove djelatnosti su bile usmjerene ka otklanjanju granice između ženskog i muškog načina odijevanja. On uvodi kulturne i modne poteze, koji ujedinjuju jednostavniju estetiku, što karakterizira cijelo desetljeće.

Thierry Mugler i Claude Montana, u spektakularnim i teatralnim nastupima, slijede vlastite opsesije - stvaranje savršene garderobe za dominantnu i moćnu ženu koja odijeva haljine naglašenih, četvrtastih naramenica, velikih dimenzija, uskog pasa - silueta koja postaje simbol 80-ih.

Jean-Charles de Castelbajac, Haute Couture, 1984. i Christian Lacroix, Haute Couture 1987.

Kreatori kao npr. Marc Audibert ili Azzedine Alaïa, obilježavaju modu vlastitim upisivanjem u linije koje su ostvarili Madeleine Vionnet ili Cristobal Balenciaga. Lagerfeld je u kući Chanel od 1983. godine, a Christian Lacroix kreira za kuću Jean Patou od 1981. godine pa do 1987., kada osniva vlastiti brand. Obojica su već 1982. započeli obnavljanje industrije luksuza visoke mode, pokazujući kolekcije od tila i čipke, stvarajući novi barokni izraz, okarakteriziran kao značajan povijesni trenutak današnje mode. Talijanska kreatorica Popy Moreni uspijeva od kostima Commedia dell'arte stvoriti dnevnu odjeću. Jean-Charles de Castelbajac, koji će u zadnje desetljeće 20-og stoljeća uvesti monopol luksuza koji i danas karakterizira svjetski fashion, svojim aktivnostima doprinio je da 80-e budu i ostanu godine "toc et chic". Godine 1989. revija Martina Margiele, centralne osobnosti belgijske škole, priprema tlo devedesetim godinama.