Obradi me do kosti!

Prekrasnoj manekenki Filippi Hamilton na reklami za Ralph Lauren Blue Label tijelo je tako distorzirano i stanjeno u Photoshopu da joj je glava ispala veća od bokova. Izgleda poput jegulje s golemom glavom. Da mi je znati tko je "pametan" došao i rekao - ovo je krasna reklama, prodat ćemo brdo traperica. Ili se u recesiji poseže i za ovako očajničkim potezima samo kako bi se ime branda pojavilo u medijima?

Doista nemam ništa protiv Photoshopa. Dapače, i sama se ponekad s guštom dam isfotošopirati - vapim da me se matira kad mi se lice sjaji, da mi se izbriše neki dosadni prištić koji se pojavio na krivom mjestu u krivo vrijeme, da mi se „iznivelira" ten ako imam osjećaj da u tom trenutku na fotki izgledam više kao kora mandarine, a manje kao glatka porculanska kineska vaza.

Žene vole biti lijepe, pa makar uz sitne vizualne laži i obmane. I šminka je svojevrstan fotošop, a ne realno stanje stvari, zar ne?! I nema u tome doista ništa loše. E, sad, kad fotošopiranje počinje prelaziti granice, a u modnom biznisu davno je otišlo u nekom totalno perverznom i nastranom smjeru, onda se stvarno pitamo 'ko tu koga... jel'te...

Nacrtaj me, obriši me

Poneki modni editorijali, a još više reklame velikih modnih brandova, počeli su debelo vrijeđati inteligenciju, dobar ukus i zdrav razum svojih konzumenata. Tako Chanel silom želi imati Keiru Knightley kao zaštitno lice parfema Coco Madmoiselle, pa budući da je gđica Keira kost i koža, onda joj se moraju „nacrtati" obline, tj. jedna dojka koja je u središtu kadra. Ok, ajde, ta reklama još izgleda koliko toliko normalno, jer onaj tko mršavu Keiru nikada nije vidio u filmu (ima li takvih uopće?) neće imati osjećaj da nešto nije uredu.

Ali, k vragu, ova priča sa sirotom Filippom Hamilton koja je dobila otkaz i više ne može biti lice Ralpha Laurena jer je predebela... Halo!? Žena je visoka 180 cm i teška 54 kg! I onda da mi još netko kaže kako modna industrija nije nimalo kriva za anoreksične i bulimične tinejdžerke koje žive na jednom krastavcu dnevno. Filippinom otkazu prethodio je skandal koji bi bio apsurdno smiješan, da nije totalno tragičan. Reklama za traperice u sklopu nove kampanje Ralph Lauren Blue Label puštena je u tisak i osvanula na ulicama svjetskih metropola s Filippom Hamilton toliko digitalno obrađenom da joj je glava ispala šira od bokova.

Doviđenja, draga, predebela si!

I dobili smo onda jednu izgladnjelu anoreksičarku s velikom lubanjom, u krasnim Ralph Lauren trapericama koje mogu nositi samo žene koje žive na vodi i zraku. Ja sam, sa svojih 165 cm i 50 kila oduvijek dobivala komentare da sam malo premršava, ali eto, Ralphove se traperice ni na moju guzu ne bi dale navući. Filippi je rečeno da je obrađena jer je predebela, dobila je otkaz i nakon 7 godina suradnje - adio! - više ništa od ugovora. Priča za medije je naravno sasvim drugačija, pa su iz tvrtke poslali službeni dopis objasnivši kako je reklama greškom lansirana (je, moš' mislit, nakon što je fotka greškom obrađena, greškom tiskana, greškom distribuirana itd...), i uputivši svoje isprike javnosti. Pretpostavljam da ta isprika neće puno značiti mladim curama koje u fotomodelima traže svoje uzore, a svijet mode im se čini kao bajka glamura i slave, rezervirana samo za bolesno mršave.

U ratu sa svojim tijelom

Ne znam, uvijek sam živjela prema „devizi" da je ljepota u oku promatrača, pa mi je lijepo bilo i ostalo i debelo i mršavo, ako se dobro nosi, s ležernošću, humorom, šarmom... I, naravno, ako nije po život opasno (ozbiljne zdravstvene probleme nosi i pretilost i anorkesija). Poznajem zanosne debeljuce za kojima muškarci gube glavu i u čiji raskošan dekolte svi zure očarani i hipnotizirani. Poznajem fatalne mršavice koje obaraju svojim utegnutim vitkim nogama i glatkim bicepsima. No poznajem i mnoge koje su neprestano u ratu sa svojim tijelom, kojima nezadovoljstvo, pored usiljenog osmjeha, izlazi kroz svaku poru. Ne kažem da nisu lijepe, ali su nespokojne, neprestano nemirne. Ne zato jer ih iscrpljuje strategija brojenja kalorija, odlasci u teretanu ili na anticelulitne tretmane, već zato jer žive u neprestanom strahu da nisu dovoljno lijepe, da uvijek postoji netko ljepši, mlađi, utegnutiji... Nekoć sam se smijala lijepim ženama koje su govorile da ljepota dolazi iznutra, to mi je bila (i ostala), jedna od najantipatičnijih floskula u intervjuima s prekrasnim glumicama i manekenkama. Što sam starija, to sam sve uvjerenija u istinitost te antipatične floskule.