Država nam se rado uvlači u krevet, rado nam se plete u (izvan)bračni status ili ljubavne afere i svašta će navesti kao "osnovni kriterij dobrog i zdravog roditeljstva". I vrapci na grani znaju odakle puše ovaj vjetar koji nam je donio novi Zakon o umjetnoj oplodnji i znaju da ima težak miris tamjana
I nakon više desetljeća suvremenih istraživanja, čudo stvaranja života još je uvijek veliki misterij za znanstvenike; od biologa, liječnika, fizičara, kemičara, teologa... Malo što nam na ovom našem planetu zaokuplja toliku pažnju i divljenje, ali nam i ostavlja veliki upitnik iznad glave. Kažu da se čovjek u božanske stvari ne smije pačati, ali tu smo granicu odavno prešli.
Filozofi, etičari, (ne)pozvani moralisti te razni ostali stručnjaci već se tisućljećima bave pitanjima koja duboko zadiru u intimu ljudi i njihovu dušu, vjerovanja, nadanja, strahove... Od pamtivijeka nam manje ili više uspješno pokušavaju odrediti kriterije društveno prihvatljivog ponašanja; vrlo često u to spadaju i načini rješavanja osobnih problema. A osobni problemi su i nemogućnost začeća, neplodnost, s kojom se suočava sve veći broj parova, ili, ako baš hoćete, žena koje i nisu nužno u vezi.
Ako ste mislili da je vaša neplodnost samo vaša privatna i duboko intimna stvar, gadno se varate. Ona se tiče i svećenika i crkve, liječnika i političara, ali i tamo neke činovnice u HZZO-u i matičara, vama potpuno stranih ljudi.
Iritantne dobre namjere
Vaša plodnost, ono osnovno i iskonsko pravo na reprodukciju i produženje vrste, prenošenje vaših vlastitih gena, za koje ste sigurni da i nisu tako loši - možda vam je uskraćena jednim nehotičnim potezom majke prirode, možda namjerno, možda šlampavo slučajno. Vaše prijateljice, njihovi (izvan)bračni muževi vas obasipaju savjetima kako da što prije i lakše zatrudnite. Isto tako vas svako malo priupitaju, onako da ispadnu štosni, da što čekate, da je vrijeme, da će vam dijete promijeniti život... Kao da vi to sve ne znate. A kad misle da su posebno dobronamjerni i duhoviti, kažu nešto tipa kako se samo morate opustiti i to će se „već dogoditi" i još dodaju ono famozno - da je sve „u glavi".
Kao da samo žene koje su opuštene i cool ostaju u drugom stanju, kao da ništa drugo nije važno; ti isti ljudi koji vam to govore (u najboljoj, ali beskrajno iritantnoj namjeri) niti sami pojima nemaju kako se to zaista njima dogodilo. Kad se naslušate takvih komenatra, podivljate i padne vam mrak na oči i tek onda nema šanse da se opustite; dođe vam da nalupate te nepogrešivo plodne parove-pametnjakoviće. Oni su jednostavno djeca sreće, ljudi kojima su se poklopile „sretne karte" i umjesto da barem malo prešutno suosjećaju s vama, oni i dalje lupaju po jednom te istom: bizarnim savjetima i postavljanju preintimnih pitanja. 
Prije dosta godina, gledala sam BBC-jev dokumentarac o čudu začeća i fenomenu života, raskošno snimljen u bogatoj produkciji. Renomirani biolozi i liječnici svjetskog glasa pokušali su objasniti koji sve to čimbenici (a bilo ih je bezbroj), moraju zadovoljiti i međusobno se poklopiti kako bi se stvorili idealni uvjeti za oplodnju. Još uvijek u sebi nosim fascinaciju tih saznanja i bude mi lakše pri duši kada se sjetim, iako možda zvuči banalno, da je jedan od tih faktora bila i sobna temperatura i tlak zraka. Taj mi je film s leđa skinuo teret moje osobne „krivnje" (ili zasluge, kako za koga). Također mi je pomogao da dušebrižnike gledam na drugačiji način. Kad mi krenu pametovati, ja si pomislim: "Je, malo morgen ste samo vi zaslužni za vaše reprodukcijske sposobnosti... Ma kakvo opuštanje, kakva glava..."
Neplodnim parovima ili pojedincima kao da nije dosta hodanja po bolnicama, borbe sa sporim tretmanima liječenja i podvrgavanju agresivnim hormonskim terapijama koje nisu uvijek bezazlene, a kamoli jeftine. Nije im dovoljno to što duboko u sebi nose osjećaj da su podbacili u tom osnovnom ljudskom poslanju, produženju vrste. Njihove osobne krize u nošenju s činjenicom da postoji velika mogućnost da nikada neće postati roditelji su samo njihove i u tome im društvo neće, niti ne može pomoći. Država će se zato vrlo rado uplesti u njihov bračni status i navesti ga kao osnovni kriterij dobrog i zdravog roditeljstva. Ljudi, nemojte nas držati za budale, i vrapci na grani znaju odakle ovaj vjetar koji nam je donio novi zakon o MPO-u puše i znaju da ima težak miris tamjana.
Možda sve hormonske terapije kojima se podvrgavaju parovi, bili oni vjenčani ili ne, isto kao i žene koje odluče same podizati svoju djecu, zaista nisu najzdravije, možda (ne)zamrzavanje zametaka nije znanstveno niti moralno opravdano, ali dajmo svima ravnopravan izbor i mogućnost da odluče o svojem potomstvu i da pri tome maksimalno koriste sva dostignuća moderne medicine.
