U Novoj godini dobro otvorite – ne oči, nego srce – osjetite ljude oko sebe i samo lagano odšetajte u drugom smjeru od svih onih čiji vam karakter zagađuje život

Zora Bjelousov
Zora Bjelousov

Od sumraka do zore i natrag

Prije par dana moja je prijateljica na Facebooku šerala jednu moju staru kolumnu – s kraja 2012. - o novim odlukama i novogodišnjim planovima... U prvi mah zaintrigirao me naslov pa sam kliknula, a tek sam onda skužila da čitam vlastiti tekst... I onda sam se uhvatila kako sam ponosna na samu sebe jer sam napokon, doduše ne te godine, ali nakon par godina, ipak provela u djelo ono što sam samoj sebi obećala...

Nikada ne donosim odluke tipa – prestat ću pušiti (jer ne pušim), smršavit ću (već sam mršava), počet ću vježbati (već vježbam), počet ću više čitati (već previše čitam), jest ću zdravije (već jedem zdravo)... Ja uvijek donosim jednu odluku – ove me godine raznorazni vampiri neće sisati i neću svoje vrijeme, energiju, poslovnu i privatnu pažnju i prijateljstvo davati pogrešnim ljudima. Otkantat ću sve koji mi ne pašu te ću živjeti i funkcionirati daleko od ljigavih pozera, energetskih usisivača, oportunističkih licemjera... I'm gonna unfuck myself from all the bullshit – kako se to lijepo kaže na globalnom jeziku.

Moje poslovno funkcioniranje i profesija kojom se bavim neprestano me drži u jednom antipatičnom, pozerskom i lažno glazuriranom okruženju. Volim svoj posao, dapače, obožavam ga, no često sam zbog njega prisiljena biti na mjestima na kojima ne želim, družiti se s ljudima s kojima (da mogu birati) nikada ne bih ni riječ progovorila... Naravno, reći ćete, to je normalno, takve je stvari nemoguće odabrati i jednostavno se treba naviknuti, odraditi to... No, ja vam se, i nakon tolikih godina, jako teško navikavam na antipatičnu lažnost ljudskih odnosa koji su posebno naglašeni u medijsko-modnom-korporativnom okruženju.

unfuck yourself

Tijekom protekle godine, imala sam doista puno posla i jako sam se iscrpila – radeći i po 12 sati dnevno. Privatni poduzenici nemaju baš puno izbora – plaća ih ne čeka spremna iz državne vreće, već je moraju sami zaraditi – i za sebe i za svoje zaposlenike. Kada ste umorni, iscrpljeni poslom i na niskim energetskim zalihama, onda vam posebno teško pada bullshiting koji vas okružuje. Tijekom prošle godine, toliko se bullshita očešalo o mene da se napokon dogodila ta dugoočekivana katarza o kojoj sam tijekom prijašnjih godina samo pisala i samoj sebi je obećavala, ali bez realizacije.

Najvažnija stvar u mojoj profesiji (i u mnogim drugima, ali mojoj osobito) je ne brkati poslovnu i privatnu sferu. Dogodi vam se da krenete u nekakve prijateljske odnose, a na kraju se ispostavi da vas ljudi samo cijede iz vlastite koristi – sišu vaše iskustvo, žicaju usluge, kontakte, puteve da dođu do ovoga ili onoga... U mom su vam poslovnom milieu-u svi ogromne umišljene veličine – misle da su nuklearni fizičari, apsolutno nezamjenjive persone bez kojih svemir ne bi mogao funkcionirati, a ego im je toliko napuhan da od vlastite veličine ne vide da hodaju sami. Svi takvi po kratkom su postupku odletjeli s liste. Baš sam ih s guštom "deletala" iz vlastitog sustava.

Nekidan razgovaram s jednom dragom i skroz prizemljenom kolegicom i ona mi priča o jednoj zajedničkoj znanici, također kolegici novinarki – "ona je tako draga, topla i srdačna... ja uopće ne znam kako funkcionira u ovom svijetu..." Eto, to vam je poanta priče – dragi, normalni, topli, pristojni ljudi u ovoj su naopakoj društvenoj klimi postali vreće za napucavanje i predmet čuđenja ili čak podsmijeha – kako ti "dragi, pristojni, normalni ljudi uopće funkcioniraju?" Jer za funkcioniranje morate biti proračunate kujetine koje se drže kao ledene nedodirljive kraljice.

E pa ne pušim ja više te fore. Možda nije lako biti u privatnom biznisu, ali barem možete birati one s kojima surađujete i radite. U svakom slučaju, ovi tašti egomanijaci odmah lijepo lete s liste. Kada smo prije par tjedana počeli organizirati naš božićni tulum za suradnike, prijatelje i poslovne partnere, dogovorili smo se da ćemo zvati samo one s kojima dugo i plodonosno surađujemo i one s kojima nam je ugodno. Na taj način funkcionirat ću (ćemo) i dalje... Bez lažnih osmijeha, bez reda radi kontakata, bez pro forma komunikacije...

unfuck yourself

Jako mi je drago da sam na Fjesu naletjela na vlastitu staru kolumnu. Pokazala mi je koliko sam ipak naučila posljednjih godina. Drago mi je kako su mi danas, iz ove pozicije, nakon svega što sam u poslu i životu prošla, smiješne i jadne te igre ega, igre taštine i dokazivanja. Nevjerojatno je koliko ljudi energije gube na gluposti, zaboravljajući se fokusirati na važne stvari – kreativnost, stvaranje, strast u obavljanju svoga posla, ljubav, iskreno prijateljstvo... Gube energiju dokazujući se sebi i drugima, u lovu na prestiž (nekakavu malu smiješnu važnost u nekakavom smiješnom malom hrvatskom poslovnom okruženju), gubeći na putu sve ono vrijedno – prijatelje, suradnike, ugled i ponajviše – gubeći sami sebe.

Stoga vam želim da u Novoj godini dobro otvorite – ne oči, nego srce – osjetite ljude oko sebe i samo lagano odšetajte u drugom smjeru od svih onih čiji vam karakter zagađuje život.

Reproduciranje i objavljivanje sadržaja bez pisane dozvole portala Femina.hr nije dopušteno! Licencirajte naš sadržaj.