Proslava prve mjesečnice

Kada god sam u ženskom društvu, razgovor nas odvede na temu koje nas sve veže na neki način, odnosno završimo na razgovoru o mjesečnici. Često to bude dijeljenje iskustava, tegoba, novih saznanja o našem ciklusu i cikličnoj prirodu, ali nerijetko pričamo i o svom prvom iskustvu mjesečnice, odnosno menarhe. Ponekad su to smiješne priče, ponekad nam ostaje u lijepom sjećanju ako smo bile podržane, ali nekako su najčešće to priče obavijene zbunjenošću, sramom, pa čak i strahom

Većina nas odrastala je u vrijeme kada se o mjesečnici pričalo šaputanjem, i ako smo imale sreće, mogle smo pitati mamu ili sestru “što sada?” i dobile bi neke šture informacije da se to događa jednom mjesečno, da ponekada boli, i da moraš nositi uloške ili tampone. S tim šturim znanjem, zatim u školi učiš nekakve osnove od kojih svi hihoću, netko ima neki neumjesan komentar a tebi tvoj sram i osjećaj tabua raste, pa se dijeljenje uložaka s frendicom skriva kao da se u najmanju ruku radi o ilegalnim supstancama, a ne o higijenskim proizvodima koje koriste većina žena na svijetu.

A sada hajdemo zamisliti jedan drugačiji narativ i jednu drugačiju situaciju! Hajdemo zamisliti da jedna djevojčica dobije svoju prvu mjesečnicu, i da je već unaprijed upoznata s nekim stvarima, tako da ju taj moment ne dočeka s emocijama straha i srama, Zamisli da s veseljem i uzbuđenjem to podijeli sa svojom majkom, a onda, ubrzo nakon toga, ima priliku to i proslaviti!

Možda se dok ovo sada čitaš, pitaš, kako misliš proslaviti? Što se tu ima slaviti? Pa tradicionalno u drugim kulturama se u ovaj događaj slavio kao trenutak odrastanja (u nekim kulturama je slavlje trajalo jako dugo), no ja ga osobno gledam kao trenutak gdje možemo slaviti jedno novo životno poglavlje (jer za odrastanje treba puno, puno više godina proći ja bih rekla), slaviti žensko tijelo i jednostavno, tu djevojčicu koja sada prolazi toliko promjena.

Takve vrsta proslava postoje diljem svijeta, od Brazila, Japana, Fijia, Indije, a možda tradicionalne najpoznatije su proslave koji imaju različita plemena Američkih domorodaca (kao recimo ceremonija izlaska sunca, gdje se slavi do jutra i djevojčica dobiva razne poklone od žena iz svog plemena). No i u modernom dobu imamo varijacije na temu koje su sve češće i ono što omogućuju su da se makne stigma s ove jedne normalne fiziološke pojave, da se djevojčicama pruži znanje, podrška i razumijevanje svog tijela, te da u ovo novo životno poglavlje ulaze sa samopouzdanjem, a ne sramom.

Proslave prve mjesečnice najčešće izgledaju kao jedan opušten ženski krug u kojem se nalaze djevojčica, njezina majka i druge bitne žene iz njezinog života. To mogu biti sestre, tetke, bake, sestrične, prijateljice, kume… Ponekada ima dresscode haljina kako bi bilo svečanije, a ponekada je samo “casual”, ovisno o tome što djevojčica želi. Svaka donosi nešto za jesti (u određenim zemljama se nosi hrana koja grije i obnavlja željezo jer se smatra da je to jako bitno za vrijeme mjesečnice), te se zajedno uzima nekakva sitnica djevojci na poklon, kao spomen na taj dan (komad nakita, slika, knjiga).

U krugu u kojem se druži, jede i pije, otvoreno se dijele iskustva te daju savjeti. Često se objašnjava kako mjesečnica funkcionira, zašto ju imamo, zašto je bitna, te se dijele bitne informacije o ženskoj cikličnoj prirodi, kako njegovati i paziti na svoje tijelo za vrijeme mjesečnice, i kako je zapravo ista često indikator kako nam je tijelo i inače. Prolaze se kroz higijenske proizvode koji su dostupni, objašnjava se njihova funkcija, način korištenja, prednosti i mane istih, kako bi djevojčica razumjela i mogla isprobati kada stigne i želi, različite varijante dok ne pronađe najbolju za sebe.

Proslava se najčešće završava tortom, pjesmom, ali i često simboličnom gestom, odnosno znakom pažnje gdje sve žene i djevojke koje su bile tamo napišu (tada ili donesu sa sobom) neko kratko pisamce, afirmaciju, ohrabrujuću riječ, pjesmu, citat… na komad papira, te ga stavljaju u jednu malu kutijicu koja onda ostaje djevojčici kao jedna kutijica mudrosti i ljubavi koja sama po sebi (odnosno u sebi) ima veliku vrijednost, ali i samim činom podsjeća djevojčicu da je podržana i da nije sama.

Ovakve proslave djevojčicama daju informacije kojima bolje razumiju i poštuju svoje tijelo, daje im alate koje im omogućuje i da vole sebe, miče stigma i sram s nečeg što je nekada bespotrebno bila tabu tema, te djevojčici ostavlja jedan snažan temelj i samopouzdanje za sve promjene koje ju čekaju. Proslavu možete organizirati u toplini svog doma (puno ideja možete i pronaći online), ili možete organizirati u Zagrebu Mati Centru (https://mati-centar.com/), gdje vam s organizacijske a i edukacijske perspektive mi možemo olakšati, i zajedno u dogovoru s vama vašoj djevojčici stvoriti jedno sigurno, toplo i zabavno okruženje po kojem će pamtiti ovaj bitan trenutak.

Proslava prve mjesečnice može se prilagoditi željama djevojčice i obitelji, bilo da su to vjerske, kulturološke ili tematske želje. Ništa nije uklesano u kamenu i sve se može prilagoditi. Ono što je u fokusu je proslava jednog novog životnog poglavlja, edukacija i bolje razumijevanje svog tijela, dijeljenje iskustava i iskazivanje podrške jednoj divnoj djevojci koja započinje svoje putovanje u svijet žena i kojoj podrška drugih itekako puno znači.

Zamislimo samo na trenutak svijet u kojem se svaka djevojčica osjećala toliko osnaženo, samouvjereno i podržano u tim bitnim životnim trenucima? Koliko bi to utjecalo ne samo na njezin život, već i na druge oko nje! Zato se nadam da vam je ovaj tekst bio zanimljiv i ponukao na razmišljanje, jer iako se na prvu ne čini kao nešto na što smo navikli, može biti jedna predivna, zabavna i jako korisna uspomena, a definitivno razlog za slavlje i podršku!

Piše: Una Pašić Gregović, doula i edukatorica
Photo: Stoodio Soo
Web: www.una-bridged.com
Instagram: https://www.instagram.com/una.bridged/
Powered by:

www.intimina.com
https://www.instagram.com/intimina/
https://hr-hr.facebook.com/IntiminaHrvatska/