Endometrioza kao važan čimbenik neplodnosti

Društvo je često kontradiktorno za žene. Trudnoća s velikim NE do zamišljenih željenih granica ostvarenog obrazovanja, zaposlenja, podizanja stambenog kredita... i onda preko noći sveprisutan društveni i osobni pritisak o ostvarivanju trudnoće. Tada trudnoća postaje san mnogih, vrlo često teško ostvariv jednom broju parova, s teškom bitkom koja traži mnoga osobna odricanja, s brojnim emocionalnim i zdravstvenim izazovima

Odgađanjem odluke o trudnoći i pomicanje odluke o rađanju u sredinu tridesetih žene često nisu ni svjesne o značajnom padu tzv. ovarijske rezerve. Samim padom broja kvalitetnih jajnih stanica mogućnost ostvarivanje trudnoće drastično pada, a istodobno rastu brojne druge zdravstvene tegobe koje otežavaju ostvarivanje trudnoće. Starenjem, "neugodan zdravstveni bonus" kao posljedica suvremenog stila i načina života bitno zna remetiti zdravstveni ekvilibrij, ali i reproduktivno zdravlje (poremećaji rada štitnjače, nedostatak vitamina D, pred-dijabetes s posljedičnim poremećajem dinamike ciklusa). Kako odmiče životna, time i reproduktivna dob, raste mogućnost kliničke pojavnosti endometrioze kao bitnog čimbenika neplodnosti.

Endometrioza sa svojom sestrinskom bolesti adenomiozom je tvrdokorna, neugodna kronična upalna bolest vezana prvenstveno uz žensku populaciju tijekom reproduktivne dobi, koju obilježava rasap i rast sluznice maternice (endometrija) izvan svog sijela (središnjeg dijela maternice). Ima cikličko ponašanje i vršnu simptomatologiju tijekom druge faze ciklusa. Prema navodima iz literature, smatra se kako 10-25% ženske populacije u reproduktivnoj dobi boluje od ove bolesti koja trajno može obilježiti životni vijek žene u zdravstvenom, ali i u reproduktivnom smislu mijenjajući bitno zdravstvenu, emocionalnu ali i socijalnu kvalitetu života.

Većina dijagnoza postavlja se kasno, u prosjeku nakon sedam godina od pojavljivanja prvih simptoma, što zbog neprepoznavanja ili zanemarivanja prvih simptoma (bol tijekom menstruacije, bolne ovulacije, bolnost tijekom spolnog odnosa, sukrvica neposredno prije ili nakon prestanka menstrualnog krvarenja), što zbog njezina muklog napredovanja. Bolest započinje rano početkom fertilne dobi i traje do njezina završetka jer se radi o hormonski ovisnoj bolesti.

Osnovno obilježje je bol koja nastaje kao posljedica prodiranja endometriotičnih plakova tkiva u području male zdjelice. Bol ciklički prati dinamiku hormonskih promjena jer dolazi do "krvarenja" na mjestu endometriotičnih žarišta s posljedicom stvaranja priraslica koje mijenjaju anatomske odnose. Ujedno, bubrenjem endometriotičnih plakova dolazi do potiska na živčane ogranke što uzrokuje osjet stalne "duboke" boli. Bol može biti duboko razarajuća s nizom socijalnih posljedica i može dovesti do narušenih partnerskih, obiteljskih i radnih odnosa. Prate je opći psihofizički umor i iscrpljenost koji ne nailaze na razumijevanje radne i obiteljske okoline. Bolest ima kronični upalni tijek. Rasap endometriotičnih plakova u svome sijelu stvara upalno žarište što za posljedicu ima ili promjenu lumena (npr. crijeva) ili nastajanje priraslica (adhezija) koji mijenjaju anatomske odnose unutar zdjelice, navlačeći pojedine strukture jednu na drugu što može otežavati crijevnu dinamiku, dinamiku pražnjenja mjehura, i prouzročiti bolnost tijekom odnosa.

Pod utjecajem hormonske aktivnosti dolazi do rasta spužvastih plakova koji dodatno pridonose promjeni anatomskih odnosa i/ili "zatvaranju" lumena crijeva i/ili mjehura. Kronična bol gotovo je glavno obilježje svih koji boluju od endometrioze s progresijom povremeno do nesnošljivosti tijekom menstruacije i neposredno prije menstruacije.

Simptomatologija endometrioze može biti vrlo individualna, pojedine žene ne bilježe nikakve čimbenike koji bi ukazivale na endometriozu, dok mnoge bilježe izrazito naglašene i neugodne. Sumnju možemo postaviti već u ranim ginekološkim godinama ako se mlada žena tuži na stalnu bol u maloj zdjelici, uz izrazito bolne menstruacije, crijevnu peristaltiku popraćenu osjetom boli koja se pojavljuje neposredno prije nastupanja i tijekom menstruacije, bolnost tijekom mokrenja uz pojavnost krvi u urinu, te naglašenu bolnost tijekom ili neposredno nakon odnosa i nemogućnost ostvarivanja trudnoće.

Osnova klinička obilježja endometrioze

• Bol (kronična bol tijekom cijelog ciklusa s porastom u vrijeme ovulacije i neposredno prije nastupanja menstruacije
• Dysmenorrhea (bolne menstruacije)
• Hypermenorrhea sa i/ili bez disfunkcijskih krvarenja, menometrorrhagia
• Dypareunia (bolni odnosi)
• Dysuria (bolnost mokrenja)
• Bolnost defekacije
• Kronična fizička, ali i emocionalna iscrpljenost, nadutost, bol u leđima, u maloj zdjelici
• Nemogućnost ostvarivanja trudnoće

Ulaskom u ovulaciju često započinje izrazito neugodno čak i nepodnošljivo razdoblje za žene koje boluju od endometrioze. Subjektivna promjena senzacija u maloj zdjelici popraćena osjećajem nadutosti, uz moguću bolnost prilikom defekacije, ponekad i tijekom pražnjenja mjehura, povremeno popraćeno osjećajem mučnine i boli. Odnosi mogu postati izuzetno neugodni i bolni, time bude osjećaj neugodnosti i odbijanja, spolni život postaje nesnošljiv i time neprihvatljiv, što, naravno, zaprima šire posljedice kako na psihičku stabilnost žene tako i njezinog partnera.

Bol, ne samo zdjelična, postaje s vremenom i "opća" što posljedično razvija brojene radne i funkcionalne poteškoće, drastičan pad kvalitete života, nemogućnosti doprinosa socijalnog i ekonomskog unutar obitelji, nepovjerenje radne i obiteljske okoline, što gura u stanje opće psihofizičke iscrpljenosti. Nažalost, brojnim ženama bolest se ne prepoznaje i upućuju se na psihijatrijska vještačenja, a dijagnoze se najčešće postavljaju tek kada žena pokušava ostvariti trudnoću.

Poznato je da oko trećina žena koje ne mogu ostvariti trudnoću boluju od endometrioze jer ona dovodi do promjene unutar anatomskih struktura s posljedičnim razvojem: priraslica unutar i oko jajovoda i jajnika koje za posljedicu onemogućuju ovulaciju, neadekvatne funkcije žutog tijela, zbog promjena unutar sluznice jajovoda dolazi do nemogućnosti prihvata jajne stanice u jajovod, što za posljedicu ima nemogućnost oplodnje unutar njega ili nastajanje izvan maternične trudnoće. Ujedno „loša zbivanja“ dešavaju se i unutar sluznice/endometrija koji neadekvatno sazrijeva za fazu ciklusa i ne može prihvatiti oplođenu jajnu stanicu (implantacija).

Operativno liječenje zasigurno ima svoje mjesto i vrijeme u liječenju pacijentica s endometriozom, što onih koji moraju prolaziti dijagnostičke postupke tijekom evaluacija čimbenika neplodnosti, ali stalno se mora imati na umu da je to bolest koja zahtijeva dugotrajno liječenje s vrlo često neizvjesnim ishodom. Razvoj minimalno invazivnih kirurških tehnika i farmakoloških pripravaka omogućio je široki spektar u pristupu liječenja, koji se u većini slučajeva temelji na primjeni i jednog i drugog pristupa. Liječenje se temelji na maksimalnoj redukciji zahvaćenog tkiva, uz što bolje očuvanje plodnosti, rješavanje priraslica s osnovnim ciljem ostvarenja trudnoće u vlastitom tijelu uz poboljšanje kvalitete života, na temelju smanjenja boli.

Operativno liječenje u velikom broju slučajeva ne donosi konačno rješenje, često nakon operativnog liječenja ostvarenje trudnoće je moguće tek primjenom jedne od metoda potpomognute oplodnje dok poboljšanu kvalitetu života treba održati primjenom jednog od hormonskih pripravaka (oralni kontraceptiva u kontinuitetu od 6 mjeseci ili godine dana, primjena gestagena, oralno/supkutano/intramuskularno), postavljanje spirale sa sustavom koji otpušta hormon (levonorgestrel). Operativni zahvati koji mogu biti različitog obima izvode se u centrima koji su iznimno educirani za složenost operativnog zahvata čiji opseg može biti od jednostavnog postavljanja dijagnoze do iznimno opsežnog radikalnog zahvata koji može obuhvaćati u opsegu odstranjivanja ne samo zahvaćenih dijelova jajnika, dijela ili cijele maternice, prostora potrbušnice već i dijelova crijeva. Uvijek prilikom izvođenja zahvata nastoji se sačuvati reproduktivna funkcija žene posebice ako nije ostvarila trudnoću, a nalazi se u reproduktivnoj dobi.

Liječenje se temelji na maksimalnom smanjenu zahvaćenog tkiva, uz što bolje očuvanje plodnosti, rješavanje priraslica s osnovnim ciljem ostvarenja trudnoće u vlastitom tijelu uz poboljšanje kvalitete života, na temelju smanjenja boli. Svaki operativni zahvat ima svoje moguće posljedice, svakim odstranjenjem dijela tkiva jajnika smanjuje se rezerva jajnih stanica i time bitno utječemo na cjelokupnu kvotu jajnih stanica, posljedično i na mogućnost zanošenja. Operativnim odstranjenjem maternice mogućnost ostvarivanja roditeljstva je moguće samo u zemljama koje imaju pravno regulirano surogat majčinstvo (iznajmljivanje maternice).

Oko 100.000 žena koje boluju od endometrioze u SAD podvrgnuto je i histerektomiji - vađenju maternice (15% svih operativnih zahvata s ciljem odstranjivanja endometrioze). Svakako prije pristupa operativnom zahvatu najpovoljnije je u dogovoru s pacijenticom pristupiti konzervativnom liječenju, izbor preparata i duljini njegove primjene zasigurno ovisi o objektivnom ginekološkom nalazu, subjektivnom ocjenu stanja same pacijentice, o paritetu, reproduktivnim željama ali i realnim mogućnostima liječenja i o općem zdravstvenom stanju. Bit svih terapija je smanjenje broja i količine menstrualnog krvarenja, poboljšanju kvalitete života u svakom smislu.

Uvođenje terapije i njezino prilagođavanje svakako ovisi i o stavu i željama same pacijentice, ali i njezinom cjelokupnom zdravstvenom statusu. Osim kirurškog liječenja, uvođenja kontraceptivnih preparata tražila su se i druga rješenje. Veliki doprinos svakako je u načinu i stilu života, ali i nizu nama danas poznatih čimbenika kao što je nasljeđe (ako bliski ženski srodnik boluje od endometrioze, rizik raste za 6 x), životna dob (odlaganje trudnoće, ulazak u kasnu menopauzu, rana prva menstruacija), dulja izloženost djelovanju estrogena, niža i neadekvatne produkcije progesterona, kirurške manipulacije unutar male zdjelice, veliki unos crvenog mesa i masti te pretilost (adipociti su rezervoar estrona).

Upravo poznavanjem navedenog, promjenom stila života, redukcijom masnog tkiva kao potencijalnog izvora estrogena, izbjegavanjem konzumacije crvenog mesa i alkohola značajno se može poboljšati subjektivni osjećaj kliničkih manifestacija. Njegovanje vlastitog tijela promjenom životnih navika, uvođenjem tjelesne aktivnosti, pravilnom prehranom, uvođenjem ljekovitih biljaka, probiotika i svjesnim izbjegavanjem štetnih aktivatora (nikotin, alkohol, psihostimulansi...), značajno može pridonijeti zdravstvenom poboljšanju i cjelovitom zdravlju.

Piše: Prim. dr. sc. Ulla Marton, dr. med.
spec. ginekologije i porodiljstva
Poliklinika za ginekologiju i porodiljstvo "dr. Marton"
A. Hebranga 20, Zagreb

Powered by:

www.intimina.com
https://www.instagram.com/intimina/
https://hr-hr.facebook.com/IntiminaHrvatska/