„Živimo u vremenu koje nam na razne načine 'naređuje' da moramo uvijek biti sretni. To nije ni prirodno ni normalno. Imate pravo na tugu i vrijeme za tugovanje sa slomljenim srcem. Bez obzira je li vam srce slomio partner ili prijatelj", kaže spisateljica Jadranka Pintarić

Svojevremeno je Alain de Botton u svojim famoznim „Ogledima o ljubavi" dotakao neka od vječnih pitanja kao što su fatalizam u ljubavi, idealiziranje voljene osobe, terorizam u ljubavi... Savršeno izbalansiravši filozofski pristup i romaneskni stil, kroz priču o dvoje zaljubljenih, Alain de Botton stvorio je planetarni književni hit, komercijalno uspješan, a i kritičarima mio, što je dobitna kombinacija. Hrvatska spisateljica Jadranka Pintarić napisala je svoje oglede o ljubavi, imenom „Kamate na ljubavne uzdahe: ogledi o tankoćutnosti" (izdavač Profil), i debelo nadmašila De Bottona. Uspoređujemo je s njime samo zbog sličnosti tema koje je dotakla, ali i zbog toga što je, ruku na srce, bolja, stendhalovski složena i daleko slojevitija od De Bottona. U svojoj knjizi koja je zbirka novela i eseja, Jadranka Pintarić, iz ženske vizure, progovara o temama kojima se gotovo svaka žena svakodnevno bavi (muškarac nešto rjeđe) - kamo nestaje magija prvoga susreta, kako/zašto/kada ljubav umire, kako je oživjeti... Jadranka pripovijeda vrlo suptilno, obogaćujući nas i svojim ogromnim literarnim i filozofijskim znanjima i asocijacijama. U poplavi svakojakog literarnog šunda i vulgarnosti, „Kamate na ljubavne uzdahe: ogledi o tankoćutnosti" su rijetka i vrijedna literatura.

jadranka pintaric

U knjizi se, na početku, puno spominje riječ „bivši". Kakve imate odnose sa svojim „Bivšima" - ljubavima, prijateljima, prijateljicama... Jeste li od onih koji zatvaraju sva vrata ili barem jedna ostavljaju odškrinutima?
Nema pravila. Katkad ovisi o tome kako smo se rastali, ponekad zbog čega. Mislim da je svako iskustvo uvijek novo i da učiti možemo samo o sebi i vlastitim reakcijama, a da o unutarnjem stanju i stupnju iskrenosti drugih tek nagađamo. Tijekom godina nešto sam ipak naučila: prijateljstvo + seks NIJE ljubav; seks + razmjena usluga (psihoterapeutskih, poslovnih, novčarskih, zanatskih i sl.) NIJE prijateljstvo; dobrovoljna razmjena usluga + pijavičko prianjanje NIJE ni ljubav ni prijateljstvo. Za razliku od familije, životne partnere i prijatelje sami biramo, p dogodi se da loše odaberemo. Suočimo se s pogreškom i ne svaljujemo krivicu na druge - preuzmemo odgovornost. Usto, važno je sebi oprostiti.

Ljubavnička ljubav - „roba" s unosnim marketingom


Zašto smatrate da je prijateljska ljubav puno „složenija i dinamičnija" od ljubavničke ljubavi? Vi ste zapravo jedna od rijetkih koja to misli...
Samo na prvi pogled. Na već drugi uvidjeli biste da je tema prijateljske ljubavi od iznimne važnosti grčkim filozofima koliko i suvremenim misliocima i osobito psiholozima. Samo što to (još) nije "roba" s unosnim marketingom. Jasan pogled na to zamagljuju poglavito mediji i filmska industrija koji nam s jedne strane stalno nameću i iznova reproduciraju romantičarski ideal ljubavi (koji je za vijeke vjekova Goethe okamenio u odnosu Werthera i Charlotte: ljubav je luda, štoviše opsesivna i pogubna, žudnja za osobom koju ne možemo imati; kao "aristokrat osjećajnosti" Werther je žrtva svoje idealizirane hlepnje i gospodstva, pa je to jedina prava ljubav dostojna naše pozornosti), a s druge stereotipove likova iz bajki - bezbrojne varijacije Pepeljuge, Trnoružice ili Snjeguljice - sve redom bespomoćne djeve koje Princ (ili Faca ili kakogod da se već zove) spašava od zala sviju okrutnoga svijeta. A što se događa prije nego se zaljubimo, prije nego nas pronađe Pravi, ili nakon što se odljubimo, nakon što se pokaže da je Princ bio lažan, da nam se život raspao? Tko je tu za nas uvijek i bez uvjeta? Pravi Prijatelji, zar ne! Svaki dan, u svako doba noći. No, to je samo jako pojednostavljen primjer, sveden na jedan aspekt života. S prijateljskom dušom dijelite onaj dio života koji ne možete podijeliti sa svojim "soul mate" iz romantično-spolne veze. A taj dio života je golem i važan. Ali zato ne možete imati petsto prijatelja, nego možda samo pet - a to je jako puno, ako su pravi i ako ih umijete cijeniti.

jadranka pintaric, kamate na ljubavne uzdaheKad muškarac loše glumi arhetipskog ratnika

Jako mi se sviđa jedna vaša rečenica - „Muškarci se ne boje samodostatnih žena zato što su samostalne i neovisne, ..., nego se boje svoje vlastite nesamodovoljnosti". Doista, imam tolike prekrasne prijateljice koje su samostalne i neovisne i - same...
Njima za utjehu preporučujem knjigu znamenitog genetičara Stevea Jonesa "Y - porijeklo muškarca", u kojoj dokazuje da su nositelji kromosoma Y evolucijski paraziti koji sve više propadaju. Ako ne idemo baš u evoluciju i genske zalihe, možemo reći da se muškarci sve slabije snalaze u promijenjenim rodnim odnosima. Čak i u našem društvu koje je 90-ih prošlo kroz proces repatrijahalizacije, posljedice kojeg se još osjećaju. Naime, patrijarhat je jasno definirao rodne uloge - čak preciznije mjesto i zadaću muškarca, nego žene. Danas se pak od muškarca očekuje da bude više od pukog skrbnika obitelji (ili da se vratimo, Jonesu, prenositelja genske zalihe). Samosvjesna žena treba partnera koji je može slijediti u svim aspektima života (a ne samo bračnim i reproduktivnim), koji se npr. neće osjećati manje vrijednim zato što ona više zarađuje (ili se bolje i brže prilagođava promjenama), koji se ne ustručava pokazati osjećaje (tj. žensku stranu svoje naravi) namjesto da loše glumi arhetipskog ratnika ili očinsku figuru, a ipak ima petlju pokazati u pravom trenutku ponešto od drevnih viteških osobina. Mnogi se muškarci ne snalaze u tim novim i pobrkanim ulogama. Ali i njih su odgojile neke žene - očito ih nisu pripremile za drugačije odnose u društvu.

Što je, po vašem mišljenju, najbrži i najokrutniji "ubojica" ljubavi?
Vjerojatno upravo već spominjana romantičarska predodžba ljubavi, te prevelika očekivanja proizašla iz nje - jer takav je zanos nužno kratkoga daha, a želimo da ljubav potraje. Tome nas nitko ne nauči.  Mi hoćemo sve i odmah. I zauvijek. I da se to dogodi samo od sebe. A to ne ide tako. Nitko nas ne uči ni strpljivosti, ni složenosti tog odnosa, činjenici da u ljubavi nije riječ samo o osjećajima (za razliku od zaljubljenosti). Usprkos svim nastojanjima znanosti i pragmatizma raznih vrsta, ljubav je i dalje misterij - baš zato što nitko nije uspio do kraja definirati što je sve čini, a to je nepredvidiva dinamika odnosa između dvoje ljudi.

Prevrtljiva magija prvog susreta

A "ubojica" prijateljstva?
Meni najteže pada izdaja prijatelja. Kao da umre nešto u meni. Možda, doista, na neki način ta osoba umre u meni. To mi se dva puta dogodilo i ne znam hoću li se ikada u potpunosti oporaviti od te dvije izdaje osoba za koje sam mislila da su mi životne i vjerne prijateljice. Prijateljstvo uništava zavist, ljubomora, neiskrenost, sebičnost, egotizam, kršenje obećanja, prijevara, trač... Dogodi se da se s nekim ljudima raziđemo u životu bez ikakve drame jer svatko krene nekim svojim putem i nestane zajednički nazivnik, ona supstanca koja je povezivala dvije duše. I to je u redu, prirodno je. Neke prijatelje jednostavno "prerastemo", od drugih se udaljimo kad nam postanu naporni ili nikad za nas nemaju vremena, nekima posudimo novac pa nestanu... Sjećate se staromodne riječi čast? Ako nema časti u prijateljstvu, ne zaslužuje se takvim zvati. Užasno sam staromodna, ali kako danas svi žele pošto-poto biti moderni nije zgorega podsjeti na neke zametnute vrednote.

nicole kidman u sceni filma portret dame, redateljice jane campionKamo, s vremenom, odlazi magija „prvog susreta" ili „prvotne zaljubljenosti"?
U zemlju neostvarenih snova, na odlagalište razočaranja, u crveni minus na računu, u muzej mladenačkih iluzija, u zelenaške rate stambenog kredita, u neoproštene grijehe i nezavršene svađe, na hrpu neopeglanog veša, u umor i rutinu... Kažu da zrelost znači kako nećemo očekivati da nam se leptirići u trbuhu javljaju sami od sebe cijeloga života. Zato čarobni prah magije prvog susreta treba pažljivo rabiti. Premda ima moć samoobnavljanja, ona nije beskrajna i svemoguća.

Je li bolje biti sama ili u lošoj vezi? Ili zašto žene često tvrdoglavo ostaju u „lošim" vezama?
Mislim da je bolje biti sama, ali poznajem mnogo žena (a bogme i muškaraca) koje su radije s nekim pod svaku cijenu nego da budu same. Imaju mnoge izlike za to, od ekonomskih do roditeljskih (što je osobito neiskreno jer će vam danas svaki psiholog reći kako je za dijete bolje da živi u bilo kakvoj skladnoj zajednici nego s roditeljima koji se stalno svađaju i ne podnose). Postoji i društveni pritisak: neudana žena je i dalje manje vrijedna. Čak i ako je vrlo uspješna i samostalna, smatra se da se nije do kraja "realizirala", nema puno društveno poštovanje (apsurdno, ali bolje je biti i rastavljena nego neudana) jer si nije priskrbila muškarca kraj sebe. Čvrste žene umiju biti same. Eto moja prijateljica koja je samostalna i samosvojna, lijepa i zgodna, obrazovana i s ukusom, uspješna u poslu i svemu čega se lati, počela je od nedavno intenzivno izlaziti ne bi li nekog upoznala. Umije biti sama, ali rado bi dio života podijelila s nekim. Ispada da su se svi ti veliki frajeri prestrašili ili su je samo željeli odvući, jednokratno, u krevet.

Kako se „liječite" nakon propale ljubavi?
Lijem gorke suze, kršim ruke i čupam kose - rekli bi u kakvu starom romanu. Šalim se, ali samo malo, ne čupam kose. Iskreno, urbanim žargonom, priznajem da sam katkad u takvim situacijama: drama queen. Potom se zatvorim u svoju ljušturu na neko vrijeme. Mislim da možda imam neki genski poremećaj - neobično lako podnosim tjelesnu bol, ali ili nisam stekla otpornost ili je nisam ni imala - na duševnu. Međutim, ako autanaziramo svaku duševnu bol koja nas snađe, izgubit ćemo mjerila: kako ćemo prepoznati i cijeniti sreću ako nismo nikad bili žalosni i patili? Živimo u vremenu koje nam na razne načine "naređuje" da moramo uvijek biti sretni. To nije ni prirodno ni normalno. Imate pravo na tugu i vrijeme za tugovanje sa slomljenim srcem. Bez obzira je li vam srce slomio partner ili prijatelj.

Reproduciranje i objavljivanje sadržaja bez pisane dozvole portala Femina.hr nije dopušteno! Licencirajte naš sadržaj.