Važno je učiti se strpljenju. Korak po korak trenirati i ostati uzemljeni i smireni. Taj pužev korak može biti iritantan, posebno vatrenim dušama koje vole brzinu ili su naučile promptno obavljati stvari. A sada sve stani-kreni, pa zapinje. Nema markiranja, saturnijansko doba čini svoje: tjera da se osvijesti svaki milimetar puta i sebe na putu. I, premda isprva ludovali zbog toga, ni emotivni izljevi nam neće pomoći
Kad osjetite da vam živci preskaču na entu, često jer vas sitnica iznervira, primite se praktičnog posla rukama, makar spremanja stana. Neće proći iz prve, jer je takvo vrijeme, pa je bolje da što prije prihvatimo te lekcije. Ponekad to znači učiniti stvari koje nam se ne sviđaju. Ponekad uprijeti kada nam se ne da, u ono u što nam se najmanje da. Često graditi temeljito, ne preko noći. Zadatak nam je naći ljepotu u sporosti i laganom ritmu, a dosljednom. Obratiti pažnju na svaki detalj, kao da je najvažnija i najveća stvar na svijetu.
Od iznimne pomoći bit će okret uma – saturnijansko vrijeme i njegove lekcije nas tjeraju na to; na okret onih dugih i starih mehanizama ponašanja koji su skoro pa srasli u kosti, postali navika... E sadašnji tempo „mic po mic" čini da ih ogledamo sa svih strana, a time i modificiramo.
Kako vježbanje strpljenja izgleda u praksi:
1. Mrzite li čekanje, izgledno je da će u vremenu ovakvog učenja, i u dućanu gdje nigdje nema nikoga, biti kilometarski red pred vama baš kad vam se i žuri: stari automatizam bi se iznervirao, vi ga prepoznajte i okrenite u novi – onaj koji stajanje koristi za meditaciju.
2. Nervira li vas buka grada, budite spremni na suočenje s glasnim susjedima koji su parkiralište ispred vašeg prozora pretvorili u dnevni boravak i slično.... Primite to kao trening unutarnje tišine: prihvatite zvukove, i odvojite se od njih, vježbajući unutarnji mir.
3. Izluđuje li vas ponavljanje jedne te iste stvari... izgledno je da ćete i onima s kojima se najbolje razumijete i imate savršenu komunikaciju i bez riječi, morati ponavljati najjednostavnije stvari: ovo je vježba ljubavi. Možda bi po starom automatizmu digli ton ili se uznemirili, sada osvijestite energetsku komunikaciju i pristupajte duši, ne umu, nježno i smireno.
Ovo su samo neki od primjera, ali život je maštovit i svatko dobije neki koji njemu najviše živce „svrdla". Zato što nas ovo vrijeme uistinu uči stati, ići pomalo i polako. Kao što se kuća gradi ciglu po ciglu, tako je sada pred nama: što god stvarali. U cijelom procesu učenja strpljenja može biti aktualno i pitanje volje, tj. bezvoljnosti: tada je joker iz rukava osjećaj odgovornosti. Napraviti stvari jer znamo da su zadatak duše, čak i kad nam se ne sviđaju. Primjerice, mnogi svjesni ljudi su upravo zbog držanja vibracije svjetla u mračnim okruženjima: rade u sustavima za koje svjesno znaju da ne vrijede, i to ih frustrira do mjere da bi najradije pobjegli. Jasno, odgovornost prema sebi, obitelji i... čini da ostaju. No, to je samo na površini. U biti ostaju jer znaju da tako nose frekvenciju svjetla. Znaju da nije važno što čine, nego kako to čine: ova svijest i življenje iste, u saturnijanskom vremenu nosi blagoslove. Zadatak je ostati stabilan – svijest o odgovornosti ljubavi koja jesmo, da je sada još jače, temeljitije i strpljivije živimo i izražavamo.
Minimojka
@21.11.2013. 12:13 1Strpljivost mi baš i nije vrlina - tekst baš za mene.
lena87
@21.11.2013. 13:25 1Strpljiva sam dosta :)
Vecchia
@21.11.2013. 15:10 1U zadnje vrijeme pucam ko kokica. Malo nas tempo života čini nestrpljivima, malo više budale oko nas, a ono što me doista izbezumljuje - to sam ja sama. Srljam pa se lupam po glavi. Kaže poslovica "Festina lente" - ali koliko nas si to može priuštiti. Ako treba čekati u redu, s tim nemam problema, ali red najčešće postane nered, pa mi počne bubnjati u grlu. Ovo što je Dea napisala, jedna krasna osoba me je pokušala naučiti ali naprosto nisam imala -strpljenja.
Rosalinda
@21.11.2013. 16:25 1Ja sam poprilično strpljiva osoba i stvarno me malo toga može ispaciti iz takta :)
beba
@21.11.2013. 17:45 0Da, trebala bih se prisiliti biti strpljiva, ali, teško je to, jer nečija priroda se ne može promijeniti, pa tako ni mojaaaaaa.... Mislim, da je to velika velika vrlina!!!! Blago onome tko je ima:)))))
tirzah
@21.11.2013. 18:43 1Što sam starija, sve sam strpljivija. Prije bih kako to kaže Vecchia pukla ko' kokica na prvu, ali sada više ne. Valjda nas i život nauči nekim stvarima. U protekle dvije stvari sam osvijestila dosta stanja u svom životu, zašto mi se nešto događalo i kako sam odreagirala. Što bi rekao Slavko Štimac u filmu Dolly Bell: Svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujem. :D
lulija
@21.11.2013. 23:08 0I za mene je ovo tekst.Ni ja se ne mogu baš pohvalit ovom vrlinom.
kejt
@21.11.2013. 23:49 0Dosta sam strpljiva, ali ipak ima trenutaka kad pucam po šavovima! Moram još "učiti"!
bubu malla
@22.11.2013. 02:32 1Jako sam strpljiva, tolerantna i mirna, a kad ne ide, onda sama sebe žderem iznutra jer ne znam se postaviti kad treba i gdje treba.
glamurlover
@22.11.2013. 18:39 0Strpljiva sam kako-kada.
mija
@23.11.2013. 17:00 0Strpljivost-to je ono što želim svom dragom...
plesacica
@27.11.2013. 17:14 0Vrlo inspirativno!! Malo pozitive, usprkos tome sto cesto cujem kako strpljenje nije vrlina nego slabost,bas zato jer smirenost i strpljivost idu zajedno. Hvala :-)
rozica
@08.03.2014. 14:57 0strpljen-spašen, bome ja se hvala Bogu mogu s time pohvaliti... ;)