Kada je krajem lipnja 2016. Anthony William počeo oglašavati da će održati live event u studenome u Los Angelesu, pri čemu će tzv. Duh poslati sudionicima iscjeljujuće svjetlo, nisam dugo dvojila. Odlučila sam kupiti karte za event za sebe i muža, dvije povratne avio-karte i rezervirati smještaj preko Airbnba. Suprug je odmah rekao da ide sa mnom, znao je da ću teško sama izdržati tako dalek put, kompletno putovanje trajat će otprilike 20 sati
Dani su prolazili, strogo sam se držala protokola i činila sve što mogu da ozdravim. Subjektivno sam se osjećala dobro, sirova hrana isprva mi je davala poletnost, smanjila sam unos mesnih obroka prvo na jednom dnevno, nakon toga, na tri puta tjedno, a kako su mjeseci prolazili, potpuno sam prestala konzumirati meso i mesne prerađevine, mlijeko, mliječne proizvode, jaja, brašno, šećer, gluten i msg, ali sam se osjećala sve lošije zbog stalnih i stravično bolnih odlazaka na wc po 6 puta na dan, što mi je narušavalo kvalitetu života.
Uskoro doživljavam nepredviđeni stres, u kolovozu 2016. umire moj djed Klement. Iako smo svi bili uz njega i oprostili se, njegova smrt bila je za mene šokantna i osjećala sam se krivom što mu nisam mogla pomoći tijekom njegovih posljednjih dana u bolnici. Jako, jako teško sam podnijela taj gubitak, osjećala sam se kao da mi je netko istrgnuo srce iz prsa i probadao ga s milijun noževa. Plakala sam tjednima, nisam izlazila iz kuće, a nisam ni mogla jer mi je protokol uzrokovao stalne odlaske na toalet. Ili sam jela ili sam bila na WC-u. U listopadu 2016. sam doživjela djelomično poboljšanje u smislu ginekoloških nalaza. Na ultrazvuku je ginekologinja kod koje sam išla zadnje dvije godine utvrdila da se endometriom smanjio s cca 7,5 cm na 4,5 cm. Počele su mi teći suze, ovaj put od sreće, iako je pregled bio iznimno bolan. Dobila sam vjetar u leđa i počela odbrojavati dane do odlaska u Ameriku.
Budući da je Anthonyjev tim preko mog Instagrama doznao za moje videe na You Tubeu i uspjeh s iscjeljenjem subkliničke hipotireoze, pozvali su me da budem jedna od 7 osoba na pozornici tijekom eventa uživo i podijelim svoje iskustvo s protokolom. Prihvatila sam poziv. Nadala sam se da ću tako upoznati Anthonyja i da će mi konkretno moći reći što da radim s endometriozom, jer o toj bolesti nije bilo riječi u njegovoj prvoj knjizi. Hvatala sam se za najtanju slamku, iako sad kad gledam unazad, sve to zvučalo je predobro da bi bilo istinito, a kad nešto zvuči predobro da bi bilo istinito, to se uvijek i pokaže upravo takvim: predobro da bi bilo istinito.
Dani su prolazili, bližio se studeni 2016., a mene je sve u trbušnoj šupljini užasno boljelo, svaki dan, nije bilo bitno radi li se o menstruaciji, početku plodnih dana, plodnim danima, ovulaciji ili drugoj fazi ciklusa. S približavanjem dana putovanja, nervoza se pojačavala, ali i uzbuđenje. Juju i ja stigli smo u Los Angeles dva dana ranije da se priviknemo na vremensku razliku. Smještaj je bio simpatičan i uredan, ali prilično daleko od samog mjesta radnje, a to je bilo, ni manje ni više, nego Hollywood.
Event se održavao u dvorani Dolby Ballroom, tik uz kazalište Dolby Theatre gdje se svake godine održava dodjela Oscara. Event je počinjao u 10 sati ujutro, a pošto sjedala nisu bila numerirana, morali smo doći ranije i stati u red. Stajanje u redu je nešto što je za Amerikance sasvim normalno, ti ljudi stoje u redu svugdje i za svašta, od reda za kruh, cipele, omiljeni film ili strip, ljudi nose dekice, hranu i vodu i zauzimaju svoje mjesto u redu. Na slično smo se i mi odvažili, a na mjesto događaja smo stigli oko 6 ujutro. Četiri sata prije početka eventa, četiri! Već je bilo nekih dvadesetak ljudi ispred nas u redu, ali bili smo još uvijek među prvima. Čekanje je moglo početi.
Sad kad se toga sjetim, fascinira me strpljenje mog muža. Inače je tip osobe koja ne podnosi čekanje u redovima, a ovdje je zbog mene čekao satima, držao me za ruku, pridržavao smoothie koji mi je ujutro smiksao, a iako je smatrao da je cijela ta spika s tzv. Duhom protokolom prevara, podržavao je moj protokol sa sirovom prehranom, jer je kao i ja, mislio da mi to ne može odmoći. Naučio je sve ne samo o prehrani, nego i o menstrualnom ciklusu, ovulaciji, plodnim danima, IVF-u, već i o svim mogućim suplementima, čajevima, ali i hrani koju sam jela. Počeo je čitati deklaracije u dućanima, paziti na sastojke u restoranima.
Nevjerojatna je količina ljubavi koju moj suprug ima za mene i sva muka koju sam iskusila u vezama prije nego što sam upoznala njega poništila se i nestala u bespućima prošlosti, zauvijek. On je doslovno moj princ na bijelom konju, držao me, i još uvijek to čini s jednakim žarom, kao kap vode na dlanu. Nikad nisam znala, niti znam danas, čime sam zaslužila biti tako voljena. Blagoslovljena sam što imam tu nevjerojatnu sreću osjetiti ljubav o kojoj se pišu pjesme, romani i snimaju filmovi. Prava ljubav postoji i zahvalna sam Bogu što mi je omogućio da je živim.
Oko 9.30 sati počeli su puštati ljude u dvoranu, a Juju se progurao među prvima i zauzeo mjesto u drugom ili trećem redu. Bila sam uzbuđena kao malo dijete. Kakva naivnost! Takvu naivnost mogu pokazati samo ljudi koji su toliko dugo bolesni i u patnji, da ih svaka mogućnost iscjeljenja veseli kao ništa drugo u životu. Dvorana je bila prepuna mladih, starih, bolesnih ljudi, ljudi u invalidskim kolicima, ljudi oboljelih od raka, a u prvim redovima sjedili su poznati holivudski glumci i pjevači. Iako zvuči glamurozno, event nije bio onakav kakav sam očekivala, i iako je moje svjedočanstvo na pozornici bilo iskreno, dramatično i emotivno, nisam bila zadovoljna s onim što sam tamo doživjela. Anthony William napustio je event samo dva sata nakon početka cjelodnevnog programa koji smo skupo platiti, nitko ga nije imao priliku upoznati osim par ljudi na početku programa, a nismo dobili ni suvislo objašnjenje što se dogodilo i zašto se više nije pojavio.
Najbolji dio eventa za mene je bio moj izlazak na pozornicu ispred 2000 ljudi koji su bili duboko ganuti mojim životnim putem i mojom pričom. Poslije eventa prišla mi je jedna američka pjevačica koja je rekla da je odlučila prići samo meni jer sam “odjevena kao rock zvijezda”. Željela mi je čestitati na hrabrosti, rezonirala je s mojom životnom pričom, obzirom da je i sama bolovala od endometrioze i morala prekinuti pjevačku karijeru radi toga. Oko mene se stvorila nevjerojatna gužva, svi su me htjeli pozdraviti ili ohrabriti, a kad se iza mene stvorio muž i prepoznao tu pjevačku zvijezdu, ostala sam šokirana. Naime, iako mi se predstavila, njeno ime mi ništa nije značilo, ali Spac koji je obožavatelj glazbe iz 80-tih, poludio je i na glas viknuo: “Debbie Gibson!” Da, to je bila Debbie Gibson, američka pjevačka zvijezda 80-ih. Ubrzo smo postigli dogovor da ćemo joj napraviti pjesmu, jer planira veliki povratak na glazbenu scenu.
Anthonyja, kao što rekoh, nisam upoznala, otišao je usred eventa i više se nije vratio. Nije bilo nikakvog objašnjenja od strane moderatora, a tek tjednima poslije objavljeno je da je Anthony ozlijedio nogu i da zato više nije izašao na pozornicu, što i danas zvuči neuvjerljivo. Bila sam razočarana, iako su neka iskustva koja sam doživjela u Los Angelesu bila neprocjenjiva. Primjerice, mene su još dan nakon eventa ljudi na Hollywood Boulevardu zaustavljali i govorili kako me prepoznaju s eventa i kako ih je dirnula moja priča.
Ubrzo smo se vratili u Zagreb, a ja sam čekala da “iscjeljujuće svjetlo” s eventa nekako prodjeluje. Iako smo se muž i ja već počeli sprdati s Duhom i cijelom tom pričom koja je sve više smrdjela, i dalje sam uporno zanemarivala svoju intuiciju i nastavljala s tom vrstom prehrane. U LA-u sam upoznala i Muneezu, koja je surađivala s Anthonyjem, i s njom se nastavila konzultirati preko telefona oko suplemenata, prehrane i čajeva. Sve me to uskoro počelo jako umarati, i dalje sam stalno jela i vršila nuždu, a bolovi u utrobi su se pojačavali do mjere da više nisam mogla izdržati takav režim prehrane. Potom sam počela uvoditi više kuhanog uz sirovo, kako bih smanjila detoks za koji su me i Muneeza i svi u Facebook grupi uvjeravali da je i dalje prilično jak. Krajem 2016. otišla sam po peto, ili ne znam koje već po redu, mišljenje u Sloveniju, točnije u KBC Ljubljana. Tamo me pregledala liječnica i utvrdila da je endometrioza na rektovaginalnom području, čak je uspjela nešto napipati. Predlagala je operaciju u njihovoj bolnici. Ta opcija mi je tada bila neprihvatljiva, pa sam se zahvalila na mišljenju i vratila u Zagreb.
Početkom 2017. godine moja majka Zrinka mi je spomenula da probam otići kod časne Ljubice u Posušje. Naručila sam se, nisam imala što izgubiti, pa ja sam u zadnjih 7 godina posjetila oko 20 različitih liječnika zapadne i praktičara alternativne medicine: ginekologa, urologa, radiologa, neurologa, hematologa, liječnika opće prakse, liječnika hitne medicine, travara, medija, bioenergetičara, osobu koja se bavi theta-healingom, akupunkturologa, išla sam na otvaranje čakri, na jogu, kod šaptačice anđelima, tapkala sam EFT, proučavala NLP, meditirala, molila se, pisala dnevnik emocija, išla kod psihologa, išla sam na seminar Ane Bučević, išla sam na seminar dr. Joea Dispenze, išla sam na You Can Heal Your Life radionicu prema učenju Louise L. Hay.
Radila sam kozmobiološku natalnu kartu, jotish horoskop, horoskop karmičkih dugova, uvjeravali su me da je endometrioza moje emocionalno stanje, bol i tuga koju trpam u svoju zdjelicu, drugi su me uvjeravali da je to vezano uz moje prošle živote, karmu, odluke duše, treći su govori da se radi o traumama iz djetinjstva, rat, nestanak oca i hrpa sranja, smrti, nasilja, boli iz tog razdoblja. Svega, ali baš svega sam se u tih deset godina naslušala, i mogu priznati da je sve to bilo obično sranje, i da mi ništa od toga u suštini nije pomoglo. Naravno da sam imala nekakve polovične uspjehe, recimo s theta-healingom sam otkrila niz emocionalnih blokada, ali to je više bilo zato što sam imala jako dobru terapeutkinju koja je, po svemu sudeći, bila više psiholog nego nešto čiribu-čiriba.
Imala sam i nešto polovičnog uspjeha i s EFT tehnikom. Pročitala sam valjda pet stotina self-help knjiga; Eckhart Tolle, Neal Donald Walsch, Norman Vincent Peale, Doreen Virtue, Rumi, Osho, Louise L. Hay, Sonia Choquette, Anita Moorjani, Gregg Braden, Joe Dispenza, Brandon Bays, samo su neki od autora čije sam knjige i videa gutala u jednom dahu. Od svih njih sam ponešto naučila, ali u konačnici nisam došla do ozdravljenja od endometrioze. Rasla sam kao osoba, sazrijevala, uviđala svoje programe i obrasce ponašanja, ali do ozdravljenja, unatoč svemu što sam činila, nije dolazilo.
U veljači 2017. godine sam opet bila kod svoje ginekologinje na pregledu gdje se ustanovilo da endometriom ne odlazi. Doduše, on se jest smanjio s inicijalnih 7,5 cm na 4, cm, ali s 4 cm se nije micao ni gore ni dolje, a bolovi su se pojačavali. “Iscjeljujuće svjetlo” onog tzv. Duha iz L.A.-a očito nije djelovalo. Sad kad se sjetim, to je bilo presmiješno, kakav jebeni Duh?! Bolesni ljudi zaista će povjerovati u sve. Bila sam očajna, opet. Tada sam donijela novu odluku, idem na operaciju, ali prije toga ću otići kod časne Ljubice, svojoj majci za ljubav. Ne zanima me trudnoća, ne zanima me majčinstvo, želim samo ozdraviti, biti dobra supruga Borisu, dobra pomajka njegovoj djeci, imati karijeru i uživati u životu koliko god je to moguće.
***
Ako imate izrazito bolne menstruacije zbog kojih ne možete normalno funkcionirati i trebate uzimati veće količine analgetika, ako imate bolove tijekom odnosa, bolove tijekom stolice (naizmjenično zatvore i proljeve), bolnu i čestu nadutost, učestale upale mokraćnog mjehura, moguće je da imate endometriozu.
Javite se u Kliniku za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb, gdje djeluje ekspertna Ambulanta za endometriozu. Pacijentice onamo šalju liječnici primarne zaštite ili se same javljaju, a kontakt email za narudžbu je: predbiljezbe.cef.gin@kbc-zagreb.hr, brojevi telefona: 01/4604 723 i 01/4604 791.
Valerija Đurđević diplomirana je ekonomistica, spisateljica i supruga glazbenika Borisa Đurđevića, osnivača i autora grupe Colonia. Rođena je 02. kolovoza 1983. u Vukovaru, a iako je vlasnica dvije diplome Ekonomskog fakulteta u Zagrebu koje su joj bile ulaznica u poslovni svijet, u duši je spisateljica. Osim vođenja društveno odgovornih projekata u udruzi Medijska tvornica te obavljanja poslova odnosa s javnošću u sferi politike, filma i glazbe, u zadnjih 10 godina napisala je 2 romana i stihove za više od 50 pjesama popularne domaće glazbe. 2020. godine je za pjesmu “Suzana” koju izvode Mejaši i Vigor dobila nagradu Cesarica zajedno sa skladateljem Denisom Dumančićem za Tamburaški hit godine. Jedna je od pokretačica peticije “I ja sam 1 od 10” koja je pokrenuta početkom ožujka 2022. godine, koja ima za cilj podizati svijest javnosti o endometriozi i boriti se za veća prava i bolju medicinsku skrb za sve žene oboljele od endometrioze u Hrvatskoj. Pozvali smo Valeriju Đuđević da opiše svoje iskustvo s endometriozom kroz 4 mjesečne kolumne kako bismo kroz portal femina.hr i brand Intimina koji su usko specijalizirani i senzibilizirani za ženske teme, podizali svijesti o endometriozi i na taj način pridonijeli boljitku svih žena koje boluju od ove izazovne bolesti.
Powered by
www.intimina.com
https://www.instagram.com/intimina/
https://hr-hr.facebook.com/IntiminaHrvatska/
Famke
@31.08.2022. 11:03 0Molim? Kakve su ovo gluposti?! Kakav Duh i protokol?? Znam da ce bolesna osoba napraviti sve da ozdravi, ali i zdrav razum ti govori da ti raznorazni šarlatani i gurui i life-coachevi samo beru lovu od naivnih. Mogu shvatiti priču i put koji je prošla ova žena, ali Femina, ovakvi članci nisu za vaš portal.
beba
@31.08.2022. 11:25 1Naprotiv, treba dati i ovakve članke.....
Minimojka
@31.08.2022. 13:59 0nemam komentara... ovo je suludo