Nema ljepšeg osjećaja od stapanja s osobom koju volimo, zar ne? No u tom grmu leži zec - kad stalno prožimanje preplavi odnos, odnos realno nestaje
Odnos je uvijek ples yina i yanga. Da bi postojao, potrebna su minimalno dva dijela/tijela koja se – suodnose. No u ljubavi, pogotovo fazama kada smo apsolutno zaneseni, skloni smo se „progutati", toliko prožeti da se pogubimo. U ime zajedništva i jednote izgubimo upravo one individualne različitosti koje nas drže zajedno i omogućuju razvoj. Da, po svojim istostima uđemo u rezonanciju, ali nas različitosti pokreću u rastu. I zato je najdragocjenije sačuvati ih. Tek kad sačuvamo svoju individualnost u odnosu, sačuvali smo odnos. Ako su individualnosti kompatibilne, odnos se nadopunjava i traje, a ako nisu – vrlo brzo shvatite da nisu pa ne trošite energiju i vrijeme.
E, sad, naravno da nitko ovo preplavljivanje ne napravi namjerno ili svjesno. Događa se polako, korak po korak – svaki puta kada odustanemo od nečeg svoga kako bismo napravili nešto „za nas", na putu smo ovakvog jalovog ujedinjenja. Ima i pomalo bajkovite holivudske krivice u tome - kad čujete zaljubljene u filmovima da vam kažu kako su oni „kao jedan" ili kao „jedno" možete biti sigurni da neće predugo trajati (osim na filmu).
U tom smislu, mudro se osvrnuti i na jednu moguću zabludu koju new age marljivo lasnira. A kaže - SVI SMO JEDNO. Da, jesmo, u smislu činjenice da kao duše proistječemo iz istog jednog izvora. No znamo, prva manifestacija jednoga je dvojaka, rascijepana na krajnji plus i minus (s)pol, odnosno yin i yang. Vi i ja smo jedno, po duhu, no svatko od nas ima svoje tijelo, svoj psihološki aparat, sasvim jedinstven i neponovljiv. Upravo je ta naša osobnost ono što nas čini posebnima i upravo je to najljepši izraz jednoga – beskrajna različitost oblika.
Zato je cilj svakog svjesnog čovjeka izbrusiti tu svoju različitost kao najljepši dijamant. Na razini društva, pa tako i na razini ljubavne veze, nije li ljepše da svi blistaju u svojoj raznolikosti, nego da su isti? Smatram stoga da je jedini način za održavanje uspješne veze - odmak. Tako ćemo spriječiti da nas veza uguši jer je važno imati svoj psihički i fizički prostor, biti sa sobom, da možete biti sa drugim, i onda konačno... u dvoje biti zajedno, ali ne jedno.
Vecchia
@06.03.2013. 09:27 9Postati jedno dolazi u obzir samo u trenutku vođenja ljubavi. Ostalo je gušenje, gubitak sebe i u slučaju razlaza puno teža osnova za novi početak. Uostalom, nismo li nekog privukli upravo zbog svoje posebnosti?
valen-cia
@06.03.2013. 09:41 2U dvoje biti zajedno, ali ne jedno...
Minimojka
@06.03.2013. 10:16 2Prekrasan tekst i slažem se totalno s @Vecchia!
glamurlover
@06.03.2013. 10:48 2Lijepo rečeno i Vecchia je sve rekla.
mackica
@06.03.2013. 11:39 2Slažem se sa tekstom,naravno.Oni koji teže biti jedno (samo jedna strana se daje u vezu) Oni koji teže zajedništvu (suradnja obje strane)
kejt
@06.03.2013. 11:45 2Ova sličica mi je predivna,tekst odličan, također se potpuno slažem s @Vecchia!!!
Nikolina
@06.03.2013. 12:14 2Izvrstan članak, baš izvrstan.
Upravo je to najvažnije, ostati ono što jesi, čuvati svoju individualnost, i to općenito u društvu, a ne samo u ljubanoj vezi.
Ovo"biti jedno" odnosi se na jednu višu razinu, kad jednostavno osjetimo da smo jedno - da pripadamo jedan drugome i bez fizičkog kontakta, bez riječi, jednostavno znamo "da smo se našli", a da bismo što bolje funkcionirali, moramo njegovati različitosti i kao što je rečeno u tekstu imati svoj fizički i psihički prostor. Ako čovjek ne zna biti sam sa sobom - mislim da loše (nezdravo) fukcionira i u zajednici (pa i u obitelji, u odnosima s roditeljima, djecom, rodbinom...)
Inače znam jednog "papka" kojemu je žena rekla da otkad su u braku - "sad su jedno" pa joj je morao polagati računa o apsolutno svemu što je taj dan radio, s kim je pričao, što mu je taj/ta rekao "jer kad su jedno među njima ne smije biti nikakvih, ni najmanjih tajni", koji je imao problema u vidu nepričanja sa ženom ako joj je nešto (makar ful glupo bilo) zaboravi reći pa je svim svojim prijateljima rekao da ne želi više imati problema sa svojom ženom i da mu ne govore ništa što ne bi njoj smio reći... sad je koncentriran uglavnom na njezine želje i planove.. ni sjena čovjeka kakav je prije bio ... ne znam, ali ne bih to htjela nikome - iako danas naravno ima groznih i teških stvari - nezaposlenost, borba za egzistenciju, bolest, ali odustajanje od samog sebe čini mi se zbilja u istoj kategoriji s tim stvarima..
tirzah
@06.03.2013. 12:49 2Odličan članak. Kao i uvijek :) Inače, potpisujem Vecchiu!
beba
@06.03.2013. 15:24 0Nikada postati... "jedno"!!!!!!! Ni u najvećoj ljubavi!!!!!!
beba
@06.03.2013. 15:24 0Da, kao i uvijek.... PREKRASAN TEKST!!!!!!
lulija
@06.03.2013. 20:32 0Treba ostati svoj...i poštovat dr.takvoga. Odličan tekst!
Nena
@08.03.2013. 08:55 3Sve koje znam da su postali "jedno" razišli su se i ostali i dalje "jedno" ali tako da taj jedan uvijek pati i ne može se dobiti godinama.Ne treba biti jedno,treba biti SVOJ ali sve je tako lijepo rekla @Vecchia da je sve suvišno komentirati.
Nikolina
@08.03.2013. 14:55 0Mene ne zanima brak koji traje 20, 30, 40, 50 ili više godina u kojem je jedan od bračnih drugova izgubio sebe. Svatko ima pravo na svoj izbor, ali prema mom je mišljenju i godina takvog braka – previše. Zato skidam kapu dugovječnim brakovima u kojima su oba partnera zadržali i svoj identitet.
midanac
@11.03.2013. 21:46 1važno imati svoj psihički i fizički prostor, biti sa sobom, da možete biti sa drugim oooo da slažem se....prekrasan članak :) Vecchia lijepo si sve objasnila u par rečenica :))