Tajna uspjeha - ustajanje u 5 ujutro?

Neke od najuspješnijih žena na svijetu, poput Michelle Obame ili Anne Wintour, tvrde kako svoj uspjeh mogu zahvaliti disciplini ranog ustajanja - u pet sati. Je li doista točna stara tvrdnja da „tko rano rani, dvije sreće grabi" ili je točnija njena zezantska verzija "tko rano rani, cijeli dan je pospan"?

Godinama slušam o prednostima ranog ustajanja. Moj posao, takav kakav jest - relativno fleksibilan po pitanju dolaska u ured, nikada me nije tjerao da ustajem u cik zore, dok je vani još mrkli mrak, i da stižem u ured točno na sekundu u rane jutarnje sate. Ali zato mi se nije rijetko dogodilo da sa šalicom kave i keksima, buljim u računalo čitavu noć, i do četiri ujutro. Potaknuta odličnim tekstom kolumnistice Daily Maila Alice Hart-Davis o prednostima ranog ustajanja i njene vlastite težnje da svoj bioritam izmijeni tako da počne ustajati oko 5 ujutro, odlučila sam malo istražiti argumente za i protiv, te vidjeti koliko rano ustajanje utječe na uspjeh.

Buđenje dana - buđenje tijela

Naši su biološki satovi već davno prestali kucati u skladu s prirodom. Ne liježemo „s kokošima", niti se budimo s prvim zrakama sunca. No naši su biološki satovi, isto tako, prestali kucati i u skladu s vlastitim zakonima tijela. U 5 sati ujutro - organizam je, prema svim biološkim pokazateljima, u jeku buđenja. U tom trenu počinje lučenje hormona kortizola, zvanog još i hormonom stresa, koji je odgovoran za budnost i spremnost te upravlja probavnim ciklusom, uz neuro-medijator katekolamin, kojem je zadatak osigurati naše buđenje i psiho-intelektualni tonus jutra. Oni zajedno paze da svaki organ i stanica imaju dovoljno neophodnog goriva i esencijalnih tvari za unutarnju obnovu i „lansiranje" organizma u dnevne obveze.  

Zašto se onda, većina nas, u 5 ujutro rijetko budi sama od sebe, a ako se i budi, lijeno gleda na sat, okreće na drugu stranu kreveta i nastavlja slatke snove? Zbog čega je većini ljudi toliko teško dići se iz kreveta, a san je tako sladak posebno ujutro? Uvijek sam se divila ljudima koji se s lakoćom dižu, bez problema, laki kao perce... Moja sjećanja na rano buđenje nose me u doba osnovne škole kada sam se dizala oko pola 7, stan je bio hladan, a ja mala, zbunjena i mamurna. Išla sam u školu tramvajem i dremuckala na sjedalu. Užas. 

Jutro je pametnije od večeri?

Tijekom godina slušam sve same prednosti ranog buđenja i sa svih mi strana neprestano tupe kako su ranoranioci - efikasniji, uspješniji, aktivniji, više izvuku od dana... Muž moje sestrične, na ljetovanju se diže oko pola sedam, odlazi biciklom na ranojutarnji izlet i vraća se u 11 kada se mi svi, u pidžamama, počnemo motati po kući, s poluotvorenim očima i šalicama Nescafea u ruci. On nas mrko gleda i nije mu jasno kako možemo tako tratiti najljepši dio dana. 

Upravo to tvrdi većina yoga-majstora, life-coacha te gurua vježbanja i zdravog života. Načelo je jednostavno - jutro je doba kada su i mozak i tijelo na vrhuncu forme i koncentracije, a uspjeh je zagarantiran. Primjera je bezbroj, a u ženskom svijetu to su svakako - Anna Wintour koja se svaki dan diže u 5 kako bi prije odlaska u ured odigrala partiju svog tako omiljenog - tenisa. Michelle Obama također ustaje u 5 ujutro, još od koledža i tvrdi kako joj je to sasvim normalno. 

Ima nade za spavalice

Ipak, najnovija istraživanja koja su ovoga ljeta provedena na Sveučilištu Alberta u Kanadi, pokazala su da uspjeh, vitalnost i aktivnost nemaju veze s terminom ustajanja iz kreveta (ukoliko, naravno, prema prirodi svoga posla ne morate biti rano ujutro na radnom mjestu - teško da ćete biti uspješan pekar, ako ustajete oko podneva).

Istraživanje je ljude podijelilo u dvije skupine. Prvi su tzv. ševa-tipovi (ptica ševa), ranoranioci - ljudi čiji mozgovi najbolje funkcioniraju ujutro i čiji tonus tijela je ujutro najintenzivniji. Kako dan odmiče, oni se umaraju i, prema anketi, tijekom popodneva uvijek moraju malo odspavati. Drugi su tzv. sova-tip, osobe koje se kasno bude i čije mentalne aktivnosti postaju sve intenzivnije kako dan odmiče. Rijetko ili gotovo nikada ne drijemaju poslijepodne, a njihov nivo koncentracije najviši je oko 21 sat. 

U napomenama istraživanja stoji - ako ste sova-tip, vaše tijelo i mozak biološki su „programirani" da započinju dan kasnije i ne možete učiniti ništa naročito da to promijenite. Ako pokušate izmijeniti svoj prirodni biološki sat, samo ćete vršiti nasilje nad vlastitim organizmom, što će se manifestirati glavoboljama, poremećajima krvnog tlaka, te eventualno i - nesanicom. 

Eto, braćo i sestre spavalice, ne brinite stoga, dan neće nikuda pobjeći. Samo će se pretvoriti u noć, i to jednako produktivnu i kreativnu.