Dead-line-i su naša realnost, ali ako se ne ispoštuju, najčešće se ipak ništa kataklizmički ne dogodi. Vremena uvijek ima i samo ga treba okrenuti u svoju korist

Zora Bjelousov
Zora Bjelousov

Od sumraka do zore i natrag

Trka s vremenom svakodnevna je rutina većine žena. Njenu višu razinu od milja zovemo multitasking. Meni već godinama jutra počinju multitaskingom: budi me zvuk mobitela (bipkaju neodgovoreni pozivi i poruke), u isto vrijeme palim komp, kuham kavu, biram odjeću, surfam portalima, čitam novine, lakiram nokte, stavljam maskaru, čekiram fejs... Okej, ne baš sve u istom trenu, ali barem mobitel + kava + surfanje + novine u kompletu. Ma, sveopće veselje.

No kad malo bolje razmislim, čini mi se da je multitasking zapravo samo stanje duha. Čovjek ga se često može vrlo lako riješiti s malo dobre organizacije. Suprotno stavovima većina kako savršeno balansiranje nekoliko radnji u isto vrijeme odaje odličnu organiziranost i praktičnost, mislim da upravo eliminiranje nepotrebnih akcija znači savršenu dnevnu logistiku.

Uvijek postoje stvari koje se mogu odgoditi, postponirati, zaobići... Ima, dakako, i onih stvari koje se ne mogu - savršen su primjer neke od mojih prijateljica, mlade biznismenke i ujedno majke, koje usred pressica ili konferencija rješavaju mliječne zubiće, iznenadne upale grla, razgovore sa specijalistima u Klaićevoj i na „Franu Mihaljeviću"... Moraju, što će, nema im druge.

Iz rodilišta na sastanak

Nedavno mi je u ruke pao intervju s proslavljenom američkom ginekologinjom Christiane Northrup (autoricom famozne knjige „Žensko tijelo, ženska mudrost"), koja ženama savjetuje da uspore svoj životni tempo. Iz njenih knjiga, kao i iz čitavog njenog pristupa ženskom zdravlju, iščitava se poruka kako nabrijani dnevni ritam i multitasking (za koji su žene navodno mnogo talentiranije od muškaraca), upravo kod žena, u kombinaciji s našim specifičnim hormonima koji divljaju tijekom mjeseca, mogu dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema.

trka vrijemeNe mislim ovdje samo na visoki krvni tlak, kardiovaskularne probleme, preveliku razinu hormona stresa i sl., već na vrlo ozbiljne bolesti, koje prvenstveno pogađaju ženske organe - maternicu i grudi. Ma, dobro, nije to ništa novo, ali kad se ponovno pročita na jednom mjestu, čovjek se zamisli nad svojim danima...

Postoje žene-kiborzi na koje takve stvari očito ne utječu. Francuska ministrica pravosuđa Rachida Dati, kao što vjerojatno znate, rodila je kćer carskim rezom i nakon 5 dana se vratila na posao. Aj aj aj. I dalje super mršava, našminkana, besprijekorno odjevena, s nula znakova umora ili iscrpljenosti na svome licu... Uzburkala je tada svjetsku javnost, posebno žene - neke su smatrale da je ministrica hrabra, snažna, pragmatična i odlučna. Druge su se, pak, digle na noge, smatrajući kako je potpuno suludo zbog poslovnih obveza (istina bog predsjednikova prijedloga reforme francuskog pravosudnog sustava), zanemariti jedno od najljepših i najposebnijih trenutaka u ženskom životu - rođenje djeteta. Francuskinje su posebno zamjerile Dati što je svojim primjerom, u jednom potezu, pomela i zanijekala važnost porodiljnog dopusta.

Do krajnjih granica mogućega

U redu, svaka feministkinja će vam reći - najvažnija je mogućnost izbora i mogućnost da žena sa svojim vremenom (tijelom, psihom...), čini što želi. Ma, okej, potpisujem, ali ipak me muči taj užasno hektičan ritam ženskog života. Muškarci su na to nekako više navikli (nitko mi ne može reći da nisu) i (osim što mnoge od njih kosi infarkt ili moždani tamo negdje oko 50-e), ipak se bolje nose sa stresom.

Dok smo pripremali portal Femina.hr, svi smo do krajnjih granica mogućega usavršili trku s vremenom. Neki od nas radili su i po 14 sati dnevno. Koliko sam god pokušavala svoje suradnike i kolege (i sebe), uvjeriti da se ne stresiraju (jer ne operiraju pacijenta s tumorom na mozgu, već „samo" podižu lifestyle portal), nismo uspjeli izbjeći žešći oblik multitaskinga i pokoji iznenadni burn-out.

Kada u životu iz temelja dižete neki novi projekt (u ovom slučaju medijski), kada za to imate određeni rok, odgovornost prema nadređenima, prema partnerima, oglašivačima, suradnicima..., onda doktorirate trku s vremenom. Mnogi od vas su, vjerujem, iskusili tako nešto. S druge strane, takvo vas životno i profesionalno iskustvo podsjeti da je važnost mnogih stvari precijenjena. Dead-line-i su naša realnost, ali ako se ne ispoštuju, najčešće se ipak ništa kataklizmički ne dogodi. Vremena uvijek ima i samo ga treba okrenuti u svoju korist. Nekako.

Reproduciranje i objavljivanje sadržaja bez pisane dozvole portala Femina.hr nije dopušteno! Licencirajte naš sadržaj.