Vedrana Sunko: "Stiže doba novih feministkinja!"

Iako je stasala na aktivističkoj sceni, Vedrana Sunko svoju je karijeru nastavila kao novinarka u vodećim domaćim medijima. Svoja medijska znanja i iskustvo danas ponovno stavlja u službu na drugoj stani medalje - u poslovima odnosa s javnošću u civilnom sektoru - hrabro se uhvativši u koštac s kulturnim i aktivističkim projektima, koji u doba recesije najviše pate. S Vedranom, jednom od organizatorica i voditeljicom odnosa s javnošću ovogodišnjeg Vox Feminae festivala, razgovarali smo o „vrućim" ženskim temama

Ovogodišnji Vox Feminae festival čitav je bio u znaku seksa. Je li to zbog „sex sells" krilatice ili je organizacija festivala doista prepoznala seks kao problem (ili jedan od većih problema) suvremene žene?
- Kada smo objavili natječaj za filmove, nismo znali tko će se odazvati, kao niti koje će autorice nagrađivanih filmova pristati ustupiti film, budući da smo zaista malen festival pa svi drugi imaju prednost. Ne smatramo da je seks gorući problem  našeg društva; eventualno bi se moglo reći da su seksualni problemi u velikoj mjeri simptom nekih bitnih društvenih poremećaja. Ono što je nama kao festivalu bitno su različiti pristupi u analizi i dekonstrukciji rodnih uloga i to je po mom mišljenju najveći doprinos ovogodišnjeg  festivala.

Od svih značajnih umjetnica, redateljica i kreativnih osobnosti koje smo ove godine gledali na Vox Feminae festivalu, koje su, po vašem mišljenju, najintrigantnije?
- Osobno me se najviše dojmila australska redateljica Phoebe Hart, autorica filma „Orchids, My Intersex Adventure", koja je imala dovoljno hrabrosti kroz osobnu intimnu priču uvesti gledatelje u svijet interseksualnih osoba i problema koje im je donijela potreba društva da ljude nasilno gura u dva roda/spola. U slučaju autorice, njezine sestre i još nekolicine drugih interseksualnih osoba, liječnici su ti koji su donijeli odluku o tome hoće li kroz život prolaziti kao muškarci ili žena i tu počinju veliki problemi jer u mnogi slučajevima liječnici su donijeli krivu odluku, a upitno je i jesu li oni ti koji takve odluke uopće trebaju donositi.

Na koji način se Vox Feminae festival te portal Vox Feminae bore za rodnu jednakost i suvremena „ženska" pitanja?
- Vox Feminae definitivno ne koristi klasičnu feminističku metodologiju i terminologiju pa tako izbjegavamo misliti i govoriti da je u pitanju nekakva borba. Naš je cilj podržati žene koje rade nešto suvislo na način da povećamo vidljivost njihovog djelovanja kako bi bili pozitivni primjeri drugim ženama te ih  osnažili  da svoje ideje i želje što kvalitetnije sprovedu u djelo, te budu uspješnije. Želimo pokazati ženama što su sve u stanju napraviti samo ako se  usude te da nema razloga da pristaju na to da budu  robovi muževa, obitelji, društvenih predrasuda ili sistema kao takvog.

Na koje probleme i zapreke nailazite u radu? S obzirom na recesiju, stanje u državi (i „oko nje"), s obzirom na tematiku kojom se bavite?
- Vox Feminae na neki način iskače iz svih ladice jer se ne bavi klasičnim pitanjima kao što su nasilje u obitelji ili lobiranje po pitanju unaprjeđenja prava žena u društvu. S druge strane, ono što mi radimo u potpunosti ne spada u sektor kulture pa državne institucije i donatori ne znaju gdje bi nas smjestili te zbog toga često ostanemo kratkih rukava. Situacija na civilnoj sceni je dosta zabrinjavajuća pogotovo za male organizacije, kao što je naša, jer glavni izvor financiranja danas čine fondovi EU koji podržavaju velike projekte i organizacije budući da njihova priprema i provedba često zahtjeva i zapošljavanje jedne ili dvije osobe koje će se samo baviti papirologijom. S druge strane, uspjeli smo se povezati sa sličnim festivalima i organizacijama u regiji što dosta pomaže u osnaživanju nove mlade ženske scene na području bivše Jugoslavije.

S obzirom da imate veliko iskustvo  s jedne strane u medijima i  odnosima s javnošću, te s druge strane u neprofitnim organizacijama i kulturnim projektima, komentirajte nam njihovu povezanost i općenito stanje u tim profesijama u Hrvatskoj.
- Iako sam odrasla na aktivističkoj sceni, u jednom trenutku sam poželjela upoznati jedan sasvim drugačiji svijet i okrenula se novinarstvu. Radeći za najveće main stream medije od tiska, interneta do televizije, shvatila sam da projekti civilnog društva imaju zabrinjavajuće slabu vidljivost, osim kada su u pitanju ciljane medijske kampanje i humanitarne akcije. Problem se, mislim,  nalazi u tome što aktivisti i kulturnjaci imaju vrlo negativan stav prema novinarima te ih smatraju neobrazovanima i neinformiranima, a s druge strane oni sami jako malo znaju o funkcioniranju medija te vrlo malo vremena i sredstava ulažu u vidljivost svojih projekta. Zbog toga se često događa  da građani nisu informirani o postojanju vrlo kvalitetnih projekata u koje su utrošeni veliki novci, čime cijela priča gubi smisao i svrhu.

U kojem obliku je feminizam danas važan i koristan i što on zapravo predstavlja u kontekstu suvremenosti?
- Smatram da ne postoji feminizam već feminizmi, a ima ih koliko i žena na planeti. S druge strane, sama riječ feminizam vuče dosta negativnih konotacija,  stoga definiranje nekog projekta feminističkim može napraviti više štete nego koristi. To je jedan od razloga zašto naše projekte ne naglašavamo kao feminističke iako su oni u svojoj srži upravo to. Došlo je vrijeme kad su stasale nove feministkinje koji će se za unaprjeđenje položaja žena u društvu zalagati na svoje načine i to je sasvim prirodno.

Što mislite o queer kulturi u Hrvatskoj i kako komentirate odnos jednog dijela hrvatske javnosti prema queer osobama (prvenstveno mislim na sramotna događanja tijekom Gay Pridea ovog ljeta u Splitu)?
- Hrvatsku bi se moglo podijeliti na dva dijela, a to su Zagreb i ostatak Hrvatske. Kada sam čula de će se u Splitu održati Gay Pride, znala sam da će biti problema. Mislim da kao Splićanka smijem reći da je u pitanju jedna vrlo tradicionalna i konzervativna sredina. S druge strane, tom gradu je trebao jedan takav događaj da njegovi građani shvate kako tamo žive i neki „drugačiji" ljudi. Žalosno je da jedan takav grad, koji je "proizveo" brojne vrsne kulturnjake, umjetnike, intelektualce i aktiviste, pati od kompleksa manje vrijednosti te je neprijateljski raspoložen prema svima koji su na bilo koji način drugačiji i iskaču iz gomile.

Kako suvremena žena može pomiriti karijeru, obitelj, želju za neprestanom samoizgradnjom, ljepotom, slobodnim vremenom...?
- Dostići takav ideal je nemoguće i zato nema smisla biti nezadovoljan i nesretan ako vam život ne izgleda kao u reklami za deterdžent. Ako se budemo trudili dostići takvo savršenstvo život će nam proći u nezadovoljstvo pa mi se čini pametno na vrijeme odustati od toga. Mislim da svatko ima svoju listu prioriteta koja se s vremenom mijenja. Važno je držati se nekih svojih unutarnjih vrijednosti i prema njima definirati sebe; u protivnom smo u opasnosti da uletimo u konzumerističku klopku zbog koje moramo puno raditi da bi smo si priuštili statusne simbole koji su nam potrebni kao potvrda uspješnosti u našem poslu, što će nam omogućiti da imamo još više posla. Tako funkcionira sistem u kojem živimo i potrebno je dosta snage i hrabrosti da bismo mu se oduprli.