Uza sve lijepe, dragocjene i pametne stvari koje su se dogodile, dakle, da vas ne lažem, ono što mi se najočitije nameće kao bilanca protekle godine jest – nedostatak fokusa. Posebno fokusa u ljudskim odnosima. Previše sam se dala krivima, a previše sam se uskratila pravima. I to me užasno iscrpilo
Kažu da pametni uče na tuđim greškama, a glupi na vlastitima. Ne znam u koju ja kategoriju onda spadam, s obzirom da ne učim ni na vlastitima ni na tuđima. Neprestano ponavljam iste pogreške. Ja sam valjda hiperglupa kategorija. Nova godina kao simbolički novi početak jednog vremenskog ciklusa uvijek mi je služila da sagledam samu sebe u cjelini kroz proteklih 12 mjeseci jer pravilna interpretacija prošloga osobno mi služi kao dobra lekcija za sve ono buduće (iako lekcija nerijetko ode u vjetar, priznajem :)) I imala sam što vidjeti kada sam malo uronila u prošlih 12 mjeseci – mogla bih vam reći da je godina iza mene bila nevjerojatno uspješna – ali to baš ne bi bila potpuna istina.
Uspjeha je bilo, da. Bilo ih je na poslovnom i na privatnom planu. Neke bih trenutke proživjela ponovno, i to milijune puta na "repeat", a neke bih rado zaboravila da mogu. Dapače, ne bih ih zaboravila, već potpuno izbrisala iz svih i najskrivenijih kutaka podsvijesti kako me ne bi zaskočili nespremnu u nekoj sivoj zoni između sna i jave kada takve misli obično napadaju iz zasjede. U svakom slučaju, kada kažem da nisam uspjela učiti na vlastitim greškama, a kamoli na tuđima, onda dakako mislim upravo na te trenutke koje bih rado izbrisala... To su svi oni trenuci u kojima sam dala previše svoje energije pogrešnim ljudima, a doista sam je dala – previše i vrlo pogrešnima. Raspršila sam se kao prašina tijekom cijele godine na nevjerojatno besmislene odnose, izgubila dragocjeno vrijeme na besmislene kontakte i nakon nekih se druženja, telefonskih razgovora ili razmjene mailova osjećala kao mokra krpa, potpuno ispražnjena i iscrpljena.
Uza sve lijepe, dragocjene i pametne stvari koje su se dogodile, dakle, da vas ne lažem, ono što mi se najočitije nameće kao bilanca protekle godine jest – nedostatak fokusa. Posebno fokusa u ljudskim odnosima. Previše sam se dala krivima, a previše sam se uskratila pravima. I to me užasno iscrpilo. Kažu da se iz svakog odnosa nešto može naučiti i da nam svaki čovjek uđe u život kako bi nam donio neku lekciju ili dopunio nešto što nedostaje u slagalici. Pitam se koliko ljudi mi mora proći kroz život da shvatim svoje prioritete i prestanem zanemarivati one koje volim i one koji vole mene, a davati prednost nevažnima. Voljela bih "navigati" kroz valove svog života s nepogrešivim osjećajem za smjer, imati vrhunski poredane prioritete, sređene odnose i neke čudotvorne tehnike za punjenje baterija energijom (to su moje novogodišnje želje svake godine.) No koliko god radim na sebi, čini se da mi to ne polazi baš najbolje za rukom – posebno ne ovaj dio s prioritetima. Divim se ljudima koji se pozivaju na savršeno poredane "stvari u glavi". Moj je život ponekad čisti kaos, otvoreno to priznajem.
Dakle, ono što sam zanemarila je instinkt za procjenu važnosti i iskrenosti odnosa koje imam s drugim ljudima – zaboravila sam kako procijeniti tko mi laska radi posla i koristi, tko mi laska da bi mi se uvukao u krevet, tko mi laže u lice, tko me iscrpljuje za rješavanje svojih vlastitih problema, a tko me voli zato što sam Zora Bjelousov i tko je uvijek tu bez obzira jesam li se uzdigla ili posrnula. U cijelom kaosu svakodnevne mahnite poslovne i privatne komunikacije, potpuno su mi se zamaglili radari za procjenu ljudi i njihovih namjera. Kada sam se uhvatila da se s potpunom neznankom mailam do ponoći oko nekakve objave na Femini, shvatila sam da moram podvući crtu i reći – sad je dosta.
Nadam se da će mi 2013. godina donijeti širom otvorene oči i izoštrene procjene.
beba
@02.01.2013. 14:37 0Kao i uvijek... KRASAN I POUČAN TEKST!!!!!!!! I meni, nažalost puno energije odlazi na "krive" ljude i situacije... Želim "se promijeniti" ali ne uspijevam?! Zato mi je ovaj tekst jako dobro došao i sigurno će mi pomoći!!!!!
Minimojka
@02.01.2013. 14:49 1I ja stalno trošim energiju na krive, živa istina!
lulija
@02.01.2013. 15:47 1Odličan tekst!!!! Skroz sam se pronašla u ovome...čudo je jedno koliko nas takvih ima.I ja moram ove godine poradit na sebi...;)
Majuska
@02.01.2013. 17:56 1iskreno napisano..bez uljepsavanja...kad bi ucili na tudjim greskama, gdje bi nam bio kraj?
kejt
@02.01.2013. 18:08 1Odlican tekst! A i mene je jedna objava na Femini ucinila prozvanom i na neki nacin obiljezenom! Ah sto cu!? Trosila sam energiju sama u sebi. A i inace kroz zivot odlazi mi dosta energije na krive! Moram to promjeniti!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
lile
@02.01.2013. 21:08 3Mislim da se danas vecina ljudi nosi s kaosom u zivotu, sto i nije za pretjerano cudjenje. Osobno nemam vecih problema s procjenom ljudi, nisam mizantrop ali kako ljudima uglavnom ne vjerujem pretpostavljam da spadam u umjerene cinike. Svejedno, nemam - poredane stvari u glavi. Dragoj Zori zelim jos mnogo uspjesnih clanaka poput ovog, a svima nama fokusiranje na prave stvari !
tirzah
@02.01.2013. 21:19 1Ja sam zaista naučila na svojim greškama. I svoje pogreške slijepog vjerovanja određenim ljudima ću plaćati još dugo. Ali sam sada puno pametnija i ponosna sam na samu sebe što sam uvidjela gdje sam griješila. A energiju sve manje i manje trošim na ljude koji to ne zaslužuju.
drnduli
@03.01.2013. 00:56 1Heh, odličan članak. Očito sam i ja ova skupina "hiperglupih" ;-)
Valjda to dođe s godinama, tko zna :-)
Jasnica Turk
@03.01.2013. 09:33 2Stvarno se nadam da učim iz svake svoje greške, jer sam prilično sigurna da neke ne smijem i ne želim ponoviti. Neke greške su mi drage, ali bitno je da svaka ostavi traga na nama.
mackica
@03.01.2013. 10:20 2Učim. Voljela bih često proći život bez grešaka, no onda to ne bi bio život ...
valen-cia
@03.01.2013. 11:05 1Čovjek uči dok je živ..Tek sam nedavno naučila reći NE. I to bez grižnje savjesti. I baš sam ponosna na sebe. Svoje vrijeme, prijateljstvo i osjećaje darujem samo osobama koje su to zaista zaslužile,više se ne trošim na krive ljude!
Nikki
@03.01.2013. 11:42 3Draga Zora, prepoznala sam se u ovom tekstu. Ista sam kao i ti po ovom pitanju i to mi je često stvaralo probleme, ali sam se u zadnje vrijeme prilično popravila. Mislim da je iznimno korisno naučiti se distancirati od nevažnog i prepoznati nevažne ljude, situacije, odluke. Tada sve biva nekako lakše i prioriteti se sami od sebe poslože, jer ne, nije sve jednako važno ili presudno, kao što nam se često čini. Sada ću nešto iskreno priznati, a ovime se definitivno ne ponosim. Ponekad sam se znala toliko iznervirati na poslu ili u privatnom životu oko manjih problema (koji će se ovako i onako u konačnici riješiti), da bi navečer kada bi legla u krevet i promislila o tome sa malim odmakom , sama sebi bila smiješna i jadna. Sada se popravljam po tom pitanju, malim ali sigurnim koracima idem naprijed, i sve više toga samo od sebe nalazi svoj smisao, kao što ja sve više nalazim svoj mir, staloženost i čistoću misli potrebnu da ne dvojim oko svake, pa i najmanje odluke. Ovako mnogo lakše i sretnije idem kroz život, a to i tebi od srca želim.
kejt
@03.01.2013. 12:36 2Imam jedan citat kojeg sam prepisala davno, ne sjecam se odkuda, ali jako mi se svidja.
" Cak i najmanje napetosti duboko prozivljavam, pa se osjecam tuzno i usamljeno tj. izgubljeno.
Moram se manje brinuti, jer odnosi medju ljudima, gledani sa strane, cesto izgledaju dramaticno, a ti ih ljudi uopce takvima ne dozivljavaju. Drugim rijecima moram pogledati zivot sa svjetle strane."
ajinesk
@09.01.2013. 02:53 0čini se da smo se prošle godine svi bavili sličnim stvarima. meni je to bila godina 'čišćenja'. trebalo mi je jedno zanimljivo putovanje, promjena svih postavki i usidrenosti u životu da bi mi se upalila lampica i da bi rekla NE vampirima životne energije. sada je moj popis 'prijatelja' poprilično oskudan, pa mi je bilo malo krivo. pitala sam se, i taman kad bih se najviše pokolebala ti su mi ljudi svojim postupcima pomogli u namjeri da ih se definitivno i konačno okanim. sad mirnije spavam i trosim vrijeme samo na one nakon kojih se osjećam poletno..
jujina
@04.02.2013. 10:06 0Ja sam od onih sta ne uče, uvijek glavom kroz zid...
arwen77
@11.02.2013. 14:05 0Mislim da je najljepši trenutak u životu kada spoznaš tko su ti iskreni prijatelji -to su oni koji stoje uz tebe kada ti krene i koji mogu podnijeti tvoj uspjeh.....koji u tom uspjehu uživaju skupa s tobom i ponose se tobom,bez imalo ljubomore,,,Znam da je to rijetkost,ali kad postoji-neprocjenjivo je....:)))
kirsten
@11.02.2013. 14:23 0"Previše sam se dala krivima, a previše sam se uskratila pravima." Eee da, totalno sam se prepoznala u ovom...