Ima li temelja groznica Šulić&Hauser?

Luka Šulić ima simpatičan sramežljivi šarm koji će, jednako kao Hauserova prodornost, natjerati gomile curica da stoje u redu za autograme i nakon koncerta zadivljeno uzdišu - „Ovo mi je bio najbolji koncert u životu. Isuse, kako su slaaaaatkiiiiii!" I tu dolazimo do dileme - jesu li 2Cellos „samo" slatki virtuozni boy band (duo) za kojima curice vrište?

Veliki dio jučerašnjeg popodneva i cijelu večer posvetili smo Stjepanu Hauseru i Luki Šuliću. Naime, kada mladi umjetnici ovakvom brzinom (trebalo im je samo 11 mjeseci), postanu svjetski glazbeni fenomen, onda se automatski nameće pitanje - koja je tajna njihova uspjeha. Iako su Hauser i Šulić obojica izvanredni violončelisti koji već u svojim ranim 20-ima imaju iza sebe niz prestižnih nagrada, koncerata i projekata, ipak je široka publika za njih čula tek kada su u siječnju ove godine na YouTube postavili svoju zajedničku obradu legendarnog hita Michaela Jacksona - „Smooth Criminal". Nekima se učinilo da je riječ tek o još jednoj uobičajenoj crossover priči, dok su drugi odmah pali u trans od glazbenog umijeća i ponajviše onoga što bismo jedino mogli nazvati - „x faktorom". E sada, ono što smo, dakle, željeli ustanoviti nije glazbena virtuoznost mladih čelista, jer nju nesumnjivo imaju, već - jel' taj „x faktor" doista tu ili je riječ samo o prenapuhanom hypeu.

Nek' curice vrište

Krenimo redom. Šulić i Hauser - 2Cellos -  imaju sve predispozicije za planetarnu slavu. Krenuli su od vrhunskog glazbenog backgrounda - obojica imaju fascinantne glazbene biografije. Mladi su, a ruku na srce i jako - zgodni. No ono što ih najvjerojatnije čini medijski toliko obljubljenima i financijski isplativima za izdavačkog giganta - Sony Music Entertainment/Sony Masterworks - s kojim su potpisali ugovor - jest, uz nespornu muzičku vještinu, ta nevjerojatna energija kojom zrače. Energija je to koju ne možete vidjeti na klipićima na YouTubeu, ona se doista može osjetiti samo uživo. Ta je energija prilično različita - Stjepan Hauser je iznimno ekstrovertiran, komunikativan i temperamentan performer koji ima odličnu komunikaciju s publikom, medijima i fotografima. Čak će se i u žaru sviranja tu i tamo fotografu namjestiti u pozerski stav i frajerski zabaciti kosu preko čela. Gleda publiku ravno u oči i puno se smije, vidno uživajući u live nastupima. Luka Šulić je mnogo decentniji i rezerviraniji, što nije nimalo loše. Dapače, ima simpatičan sramežljivi šarm koji će, jednako kao Hauserova prodornost, natjerati gomile curica da stoje u redu za autograme i nakon koncerta zadivljeno uzdišu - „Ovo mi je bio najbolji koncert u životu. Isuse, kako su slaaaaatkiiiiii!" I tu dolazimo do dileme - jesu li 2Cellos „samo" slatki virtuozni crossover boy band (duo) za kojima curice vrište? Iskreno, jučerašnja publika u Lisinskom velikim se dijelom sastojala od gomile fanova s prosjekom godina oko 17. Većinom djevojaka i djevojčica.

Zlatna koka

Furiozni, ekstatični nastup dvojice mladih čelista, pucanje gudala i ta famozna simbioza njihovih dvaju tako različitih energija, uz prateći light show, svakako predstavlja dinamičan doživljaj, ali je pitanje koliko predstavlja i osvježenje na svjetskoj glazbenoj sceni. Istina, način na koji Šulić i Hauser interpretiraju slavne rock uspješnice na električnim čelima je doista - osebujan. Međutim, svi oni koji godinama prate rad npr. Apocalyptice znaju da „šizofreno" mlataranje glavom, dizanje sa stolice u žaru sviranja, i na kraju krajeva - obrada rock/metal hitova za električno čelo i nije neka novost. Naravno, isti tren „zločestu gubicu" začepit će nam činjenica da su mladci potpisali za Sony, da ih tetoši menadžment Eltona Johna, da ih publika obožava, da su u smislu profitabilnosti totalna „zlatna koka", da surađuju s najvećim domaćim i stranim glazbenim imenima, da već imaju i svoju zakladu „Zaklada Hauser&Šulić" za pomoć mladim glazbenicima... Treba li nabrajati dalje?

Music for the Masses

Sâm koncert podijeljen je u dva dijela - Stjepan Hauser i Luka Šulić su nas uz pratnju pijanistice Mije Miljković uveli u svoj show laganim izvedbama poznatih i jako „potrošenih" klasika: Rahmanjinov, Morricone, David Popper i mađarski čardaš. Nakon toga je uslijedio njihov poznati repertoar - obrade velikih hitova U2, Michaela Jacksona, Coldplaya, Guns'n'Roses,Nirvane, Green Dayja, AC/DC... Jedna od svakako najljepših i najfascinantnijih obrada je ona pjesme „Human Nature", Jacksonove laganice s albuma „Thriller", koja možda ne zvuči ekstatično i moćno kao „Wellcome to the Jungle" ili „Highway to Hell", ali savršeno ukazuje na golemo glazbeno umijeće kojim raspolažu Šulić i Hauser. Kraj koncerta začinio je mladi bubnjar Dušan Kranjc koji je malo „podebljao" veliko finale. Sve u svemu, odlična zabava, ziheraški sastojci i zgodni/mladi/karizmatični izvođači. I to je to.

2Cellos su dva zgodna, jako talentirana i pozitivna momka, s ogromnim potencijalima. Sto posto se daju u ovo što rade i vidno uživaju u svirci, što je najvažnije. Publiku dovode do ekstaze, a djevojčice do suza ganuća, baš poput Justina Biebera. Ipak, s dozom rezerve uzimamo ovu ogromnu pomamu - vidjet ćemo u kakvoj koncepciji će teći njihov daljnji razvoj karijere jer crossover zna biti velika „zamka" - kako bi rekli Depeche Mode - to je tek Music for the Masses/glazba za mase. Od mase se zarađuje, istina, ali masa se i brzo zasiti svakog novog čuda.