Uoči dokumentarca „Marija hoda tiho" imali smo divnu priliku razgovarati s Marijom Braut, najvećom hrvatskom umjetničkom fotografkinjom koju povjesničar umjetnosti Ive Šimat Banov nježno zove „Mare Lutalica", „Thalijina veleposlanica" ili „Dobri duh Zagreba"

marija brautDokumentarac možete pogledati u zagrebačkom kinu Europa, a premijera je 17. studenoga u 20 i 30. Redatelj je Marko Stanić, a scenaristica Paula Bobanović. Nakon projekcije filma, u predvorju kina bit će otvorenje izložbe fotografija "Zaustavljeni pogledi" Marije Braut. Riječ je o desetak portreta među kojima su velikani hrvatskoga kulturnoga života Miljenko Stančić, Mila Dimitrijević, Kosta A. Radovani, Zlatko Bourek, Ivica Vidović, Ena Begović, Ferdinand Kulmer...

Marija kao velika emocija

O Mariji Braut poznata je gotovo sva faktografija - kako se fotografiji, tom vještičjem pozivu (kako ga sama naziva), posvetila nakon što je napustila obitelj, muža i dvoje djece, u 38. godini. Kako je učila u atelijeru velikana hrvatske fotografije Toše Dabca i brzo opravdala njegovo povjerenje. No dokumentarac Marka Stanića i Paule Bobanović ne bavi se time, već pokušava odgovoriti na pitanje - tko je zapravo Marija Braut, taj dobri duh usidren u Zagrebu, tko se zapravo krije iza fotoaparata? Dokumentarni film kreće za tim pitanjem i svjedoči o Mariji kao velikoj emociji, kao životu koji živi svoju umjetnost.

Njezina nadasve zanimljiva biografija puna je nevjerojatnih likova i događaja, tragedija i uspjeha. Zadivljujuća svježina Marije Braut, njen optimizam i lucidnost, a prije svega uzbudljiva biografija, tema su dokumentarca koji je ove godine prikazan u natjecateljskoj konkurenciji Liburnija film festivala u Ičićima te na Filmskom festivalu podunavskih zemalja u Vukovaru.

Zagreb - najveća inspiracija

Doista, često Mariju susrećemo kako šeće Zagrebom, gradom koji je već skoro pola stoljeća njena najveća umjetnička inspiracija. Duge bijele kose začešljane u pundžu, mirna hoda i prodorna plava pogleda, poput kakve dobre vile, u svojim šetnjama uvijek vreba ljepotu neponovljivog trenutka u vremenu, koji će zabilježiti kamerom - zavojitu gradsku uličicu, stube koje vode na Gornji grad, osunčani park ili drvored... Marija nam kaže: „Katkada mi je žao što nemam objektiv unutar oka da mogu snimiti fotografiju samo jednim treptajem - onda bi to bilo ono pravo. Ovako uvijek postoji odmak; dok ja namjestim fotoaparat i dok okinem, to je već neki drugi trenutak..." A nama se njene fotografije čine tako savršene, kao da doista ima objektiv unutar oka. 

marija brautNije važno gledati, već vidjeti


Pitamo je zašto voli fotografiju i kako to da se tako kasno počela njome baviti. „Volim neponovljivost fotografije. Isti motiv, makar statičan, već će sljedećeg trenutka biti drugačiji. Strast je to koja je u potpunosti odredila moj stil života, iako sam je otkrila relativno kasno i sasvim slučajno, kada mi je Tošo doslovno gurnuo kameru u ruke, poslao me na ulicu i rekao - snimaj! No uvijek sam voljela umjetnost, nešto crtala i studirala arhitekturu. Naprosto sam vizualni tip. Ljepota i estetika neke ljude drže, a neke ne." A kao ljubiteljica estetike, gdje Marija pronalazi ljepotu? „Važno je znati ne samo gledati, već vidjeti. Mislim da je ljepota u oku promatrača, a to se posebno odnosi na fotografe. Kada svijet počneš gledati kroz objektiv, u gomili svega što nas okružuje, pronalaziš ljepotu tamo gdje je nitko drugi ne zapaža."

Ono što nas kod Marije Braut uvijek fascinira jest njena jednostavnost. U poplavi „lažnih veličina" i antipatično nadutih celebrityja, čovjek ostane u šoku (pozitivnom), kada razgovara, sasvim normalno i ležerno s jednom od najvećih hrvatskih umjetnica svih vremena. 

Marija Braut je slučajno susjeda naše redakcije i imamo je prilike svakoga dana gledati kako oko pet sati odlazi iz svoga stana u šetnju Zagrebom, koji je bio i ostao njena najveća inspiracija. Pitamo je za kraj - budući da svi imamo svoj način percepcije njene umjetnosti, kako je ona sama vidi? „Obična je i jednostavna. Možda kao recimo Henri Cartier-Bresson, ali ne bih išla tako daleko." Mi bismo zato išli umjesto Marije - volimo Cartier-Bressona, ali nju još puno više.

Mariju Braut snimio je Robert Semenić, a fotografije su dio njegove izložbe na portalu Femina.hr: Portreti, by Robert Semenić.

Reproduciranje i objavljivanje sadržaja bez pisane dozvole portala Femina.hr nije dopušteno! Licencirajte naš sadržaj.