Prisiljeni smo pokazati lice društvu, masi, svijetu, a da to nije naše pravo lice. Onda, od straha, počinjemo pokazivati lice koje drugi vole, koje drugi cijene, koje biva prihvaćeno od drugih - njihove ideologije, njihove tradicije, njihovih shvaćanja... Pritom zaboravljamo sami sebe

Dea Devidas
Dea Devidas

Buđenje Boginje

Svijet je poznavao tako divne, luckaste ljude; zapravo, svi najveći ljudi u povijesti bili su pomalo luckasti - luckasti u očima masa. No, to je na neki način uznemirivalo milijune ljudi oko njih. Naprosto nisu mogli prihvatiti ideju da je netko dospio do nečega što su oni izgubili; stoga su ih pokušali na bilo koji način učiniti nesretnima i izopćenima.

Pojedinac treba skupiti hrabrost i živjeti po svome i kada drugi govore da je luckast. Treba im reći: "U ovakvom svijetu samo luckaste osobe mogu biti sretne i vesele. Ja sam odabrao tu luckastost s veseljem, s blagošću, s plesom, a vi ste odabrali razboritost s bolom i žudnjom - naši izbori su različiti. Ti budi razborit i ostani nesretan, a mene ostavi s mojim ludostima. Nemoj se osjećati neugodno, jer ja se uopće ne osjećam neugodno zbog tebe - toliko mnogo je takozvanih razboritih ljudi u svijetu i ja se ne osjećam krivim."

Važno je moći stati na svjetlost dana sa svojim pravim bićem - moći odbaciti sve uobičajene maske i izvještačenosti. Naš ukupni razvoj i odrastanje stvara raskol u našem umu. Prisiljeni smo pokazati lice društvu, masi, svijetu, a da to nije naše pravo lice. Onda, od straha, počinjemo pokazivati lice koje drugi vole, koje drugi cijene, koje biva prihvaćeno od drugih - njihove ideologije, njihove tradicije, njihovih shvaćanja... Pritom zaboravljamo sami sebe.

luckasta zenaStrah od odbacivanja

Ovaj raskol postaje nepremostiv jer čovjek većinu vremena provodi u masi, sreće druge ljude, radi s njima i razvija odnose - veoma rijetko smo sami. Prirodno, maska postaje sve više dio nas nasuprot onom našem pravom licu. A društvo stvara strah u svakom pojedincu - strah od odbacivanja, strah da će ti se netko smijati, strah da ćeš izgubiti poštovanje, strah od toga što će drugi reći.

Valja se pripremiti na razne zaslijepljene i nesvjesne ljude, s kojima naprosto ne možeš biti svoj. To je temelj naše tradicije u čitavom svijetu - sve do sada - da nikoga ne prihvaća onakvog kakav jest. No, tvoja je odgovornost samo prema vlastitom biću. Ne idi protiv toga, jer ići protiv toga znači počiniti samoubojstvo, uništiti sebe. A što je suština?

Čak i ako ti ljudi ukažu poštovanje, i misle da si vrlo važan, da zaslužuješ poštovanje, da si čovjek od vrijednosti, sve to ne može pothraniti tvoje biće. To ti ne može dati neki sigurni smjer u životu i donijeti veću ljepotu. Ti si usamljen na svijetu: sam si dospio na ovaj svijet, sam živiš na njemu i sam ćeš ga napustiti.

Sva njihova mišljenja će ostati za tobom, samo tvoje pravo osjećanje, tvoje autentično iskustvo će biti s tobom i poslije smrti. Zato je važno biti autentičan i ako treba luckast u očima drugih. Dosljedan sebi.

www.elementi.hr

Reproduciranje i objavljivanje sadržaja bez pisane dozvole portala Femina.hr nije dopušteno! Licencirajte naš sadržaj.