Totalna inflacija prijateljstva

Ono što se naziva networking kroz Facebook ili Myspace definitivno je prouzročilo barem dva očita apsurda: riječ prijatelj izgubila je na težini i sadržaju; dogodila se inflacija prijatelja, čak i onih virtualnih

U garderobi sportskog centra kamo odlazim na pilates slušala sam mladu djevojku kako prijateljici oduševljeno raportira da je na Myspaceu od prošlog tjedna ubilježila deset novih frendova pa ih sad ukupno ima četiristo, dok je "berba" na Facebooku bila slabija jer ima samo stotinjak izlistanih. Osupnula sam se i zamislila.

I sama sam istraživala tu virtualnu oglasnu ploču Facebooka, ali prijatelje brojim na prste a ne stotine. Sutradan sam negdje našla tekstuljak u novinama u kojem je pisalo da je Bill Gates obrisao svoj profil na Facebooku jer je dnevno dobivao nekoliko tisuća zahtjeva za stavljanjem na listu prijatelja. Što je previše, previše je i za jednog Gatesa (i njegovu vojsku zaposlenika). Je li tu ipak nešto zapanjujuće!?

Riječ koja je izgubila na težini

Brojke sam, naravno, zaokružila - ali zapravo je svejedno piše li četiristo ili četiri tisuće jer meni ne ide u glavu kako netko uopće može izgovoriti takvu glupost da ima vojsku prijatelja. Riskiram da me nazovete staromodnom i zaostalom, ali to mi se čini ne samo posve nemogućim nego možebit i posljedicom minhauzenskog sindroma. Nešto tu ne štima, usto što su se stvari promijenile i neke riječi izgubile na težini.

U doba naših djedova uistinu sretan čovjek bio je onaj koji je imao recimo (najviše) pet dobrih prijatelja - jer Prijatelj je bila riječ koja se izgovarala s poštovanjem i uvažavanjem; bio je to odnos trajne odanosti i vjernosti ravan (ako ne i snažniji) bračnome zavjetu; prijateljstvo je bilo i pitanje časti; za prijatelja se doslovce ginulo (uzgred: ali i za čast se onomad ginulo!). Ponajčešće su se doživotna prijateljstva sklapala u ranoj mladosti. 

Generacija naših roditelja više nije nužno, poput nekoć davno Aristotela, mislila kako je pravi prijatelj srodna duša. Širili su krugove kako su se školovali, zapošljavali ili selili, ali ipak, uglavnom, nisu svojatali prijatelje svojih prijatelja. Prijateljstva su postajala tim krhkija kako se društvo sve više individualiziralo, naučili su da moraju prvo sebi biti prijatelji (hm, neki su samo na tome i ostali!).

Međutim, znance s kojima su se upoznali na godišnjem odmoru nisu smatrali prijateljima. Naš je naraštaj, čini mi se, prijelazni: stjecali smo doživotna prijateljstva u vrtiću, ali i usput se prilagođavali vremenu simulakra, površnosti, plitkosti i jednokratnosti. Brkali smo kriterije, u prijateljstvima se netko "snalazio" bolje, netko gore. Ako je vjerovati Michelu Houellebecqu (prema romanu Mogućnost otoka) unuci će nam imati samo virtualne kontakte s drugim ljudskim bićima... 

Frajerica s 5000 prijatelja na Myspaceu

Robert Dunbar, britanski antropolog, proučavajući i uspoređujući primate i ljude, došao do 1993. zaključka kako, teoretski, možemo "handlati" maksimalno stotinu i pedeset jedinki. A danas sam našla podatak da stanovita Brittnie ima na Myspaceu pet tisuća prijatelja! Ono što se naziva network prouzročio je barem dva očita apsurda: riječ prijatelj izgubila je na težini i sadržaju; dogodila se inflacija prijatelja, čak i virtualnih. Ako je u prijateljstvu riječ o prisnosti, povjerenju, uzajamnom davanju i primanju, bjelodano je da ni najaktivnijim networkingom nećete postati prisni s pet tisuća ljudi. 

Dakle, svi ti virtualni "profili" nisu vam prijatelji, pa čak ni znanci. Treba naći novi izraz, skovati ime kao i za druge aktivnosti povezane s kompjutorom i internetom, a ne zlorabiti drevnu instituciju prijateljstva. Imate li "samo" petsto prijatelja - koliko im vremena možete posvetiti? Jedan e-mail godišnje, božićnu i rođendansku čestitku? Hoćete li od njih tražiti da vas u tri ujutro voze na Hitnu? Da vas drže za ruku kad ste nesretni? Da budu na vašoj strani čak i kad nemate pravo? Da vam umanjuju mane i veličaju vrline? Posude posljednju novčanicu iz lisnice? 

Prijateljstvo "no matter what"

U vrijeme kad nije bilo networkinga, govorilo se kako je najbolji način za steći prijatelja - postati sam prijateljem. Za to nije dovoljno logirati se i na neki portal namijenjen društvenoj razbibrizi, nekoliko puta kliknuti mišem na nečiji profil, ali zato se u zbilji svaki uloženi trud i časak vraća višestruko. Istinsko prijateljstvo jest bezuvjetna ljubav, ili ako ćete suvremenim rječnikom: prijateljstvo "no matter what". 

Stoga, premda obožavam Internet, još više volim sve svoje stare i nove prijateljice i prijatelje, njihove mane i vrline, činjenicu da smo u nečemu slični i u dugome posve različiti. I dalje ih brojim na prste - znam gdje su i kako proveli djetinjstvo, koji su im strahovi, što potajno žele, kojeg susjeda i zašto mrze, na kojem su koncertu bili i koje su knjige čitali, koje su im najskrovitije nade i o čemu isprazno brbljaju kad im se čini da imaju sve (moje) vrijeme svijeta. 

Spokojna sam jer znam da ćemo rasti i mijenjati se zajedno, a da se ne razdvojimo. Naše slike možda neće biti popularne na internetskoj oglasnoj ploči, ali znat ćemo da smo, dok ispijamo kavu ili vino u domaćem ozračju nečije kuhinje, uvijek tu jedna za drugu. Štogod da život donese...