Kada ti je otac Francis Ford Coppola, onda je to istodobno totalno prokletstvo i veliki blagoslov. Totalno prokletstvo, jer ako želiš uspjeti kao redateljica, svi misle da te teški nepotizam gura naprijed, a blagoslov jer... pa, k vragu, krv ipak nije voda

sofia coppolaSofia Coppola osvojila je ove subote u Veneciji, na 67. Mostri, Zlatnog lava za svoj film „Somewhere". I dalje, ona je kći velikoga Francisa, redatelja „Kuma" i „Apokalipse-Danas", ali ne samo to. Napokon, nakon tolikih godina dokazivanja, truda i rada, redateljica je sa sebe uspjela oprati biljeg slavnog oca i zasjati u punom sjaju, onako kako je zaslužila - kao jedna od najtalentiranijih, najosebujnijih i najpoetičnijih redateljica današnjice.

Meditativna i poetična

Ako prihvatimo tezu, barem u najpovršnijem smislu, da postoji tzv. muško i žensko pismo u literaturi ili muška i ženska umjetnost u likovnosti, onda postoji i muška i ženska filmska umjetnost. Ako, dakle, to prihvatimo (sasvim pojednostavljeno), onda je Sofia Coppola par excellence ženski redatelj - redateljica - ne samo zato što je žena, već zato što su njeni filmovi - ženski. Pri tome, naravno, ne mislimo na klišeje poput romantične komedije, ljubavnih zapleta ili šopinga, mislimo na osjetni dodir ženske redateljske ruke koja film pretvara u apoteozu nježnosti, suptilnosti i finoće.

Sofia Coppola je meditativna, poetična i atmosferična redateljica. Moglo bi se reći da je svaki njezin film jednak. Coppola uvijek tematizira samoću, melankoliju, otuđenost, neprilagođenost, tugu... Dinamika njenih filmova uvijek je slična - duge, lijene scene, bez suviše dijaloga, s naglaskom na suptilnoj gradnji specifične atmosfere... Još od svoga filmskog debija - kratkometražnog filma "Lick the Star" 1998., a potom i dugometražnog prvijenca, ekranizacije kultnog romana "The Virgin Suicides" („Samoubojstva djevica") Jeffreya Eugenidesa, Sofia je gradila prepoznatljiv redateljski rukopis - beskompromisna poetičnost, vizualna preciznost i sugestivna atmosfera - njen su zaštitni znak. Najnevjerojatniji lajtmotiv filmova Sofije Coppole jest i odsutnost svake vulgarnosti i agresivnosti, čak kada je temelj priče zastrašujući i traumatičan.

Odrastanje u klanu Coppola

Pobjednica ovogodišnje venecijanske Mostre, Sofia Coppola, rođena je 1971. u New Yorku, kao najmlađa kći Francisa Forda Coppole i Eleanor Coppole. Sofija ima samo godinu dana kada njen otac snima prvog „Kuma" koji postaje jedan od najvećih filmova svih vremena. Dijete je to koje odrasta u velikom filmsko-umjetničkom klanu, s ogromnim utjecajem u Hollywoodu. Još jedno dijete koje je dio Coppola-obitelji je danas slavan - Nicholas Cage - Sofijin nećak.

nicholas cage, sofia coppola i francis ford coppola
Najpoznatiji trio slavnog klana Coppola - Nicholas Cage, Sofia i Francis Ford Coppola

Sofia je igrala u ukupno sedam očevih filmova, uključujući i treći nastavak „Kuma" i njeno je odrastanje bilo obilježeno jalom i ismijavanjem - za ulogu u „Kumu", osim toga, dobila je Zlatnu malinu za najgoru nadolazeću glumicu. Tada je odlučila da više nikada neće glumiti. Počela je snimati filmove krajem 90-ih, lansirala je vlastitu liniju odjeće, imala nekoliko propalih veza s kvazi-boemima njujorške i pariške intelo-scene... Režirala je videospotove i reklame za parfeme. Činila se pomalo dezorijentiranom.

Izlazak iz sjene

billy murray i scarlett johansson u filmu izgubljeni u prijevodu
Bill Murray i Scarlett Johansson u najpoznatijem filmu Sofije Coppole "Izgubljeni u prijevodu"

I onda je, 2003., režirala film koji joj je promijenio život. „Izgubljeni u prijevodu", sa Scarlett Johansson i Billom Murrayjem u glavnim ulogama, poharao je festivale i kino-dvorane poput uragana. Sofia je dobila Oscara za najbolji originalni scenarij, a Bill Murray za najbolju mušku ulogu. Mlada redateljica ovim je filmom postala sinonim za majstoricu atmosfere, fine ironije i doziranog humora. Postavilo se pitanje - je li film „Izgubljeni u prijevodu" tek slučajni uspjeh prosječne redateljice, koja je i dalje samo „kći velikog tate" ili je to početak jednog zanimljivog filmskog opusa...

marie antoinette
Kirsten Dunst u filmu "Marie Antoinette"

Kritika je na nož dočekala njen idući dugometražni film - „Marie Antoinette", o giljotiniranoj francuskoj kraljici. Nije tu bila riječ o ozbiljnoj povijesno-političkoj drami, kako se očekivalo, pa je valjda Sofia javnost razočarala pojednostavljenom pričom, nalik tinejdžerskim filmovima, o razmaženoj usamljenoj djevojci koju svi preziru jer je povlaštena, a istodobno joj se ulaguju jer je moćna. „Marie Antoinette" zapravo je odličan, prije svega vizualno i kostimografski dojmljiv film, s neskrivenim i bolnim autobiografskim momentima.

Novi uspjesi

Nakon „Marie Antoinette", Sofia Coppola, lagano se povukla i činila se otpisanom kao ozbiljna redateljica, a ona doista jest ozbiljna i velika redateljica. Zbog toga je njena pobjeda na Mostri još slađa.

Zlatnim lavom ovjenčani film "Somewhere" prati priču o Marcu (Stephen Dorff), zvijezdi akcijskih filmova koji je izvan scene isprazni ženskar opsjednut svojim sportskim Porscheom. Jednoga dana, u njegov život neočekivano bane kći iz prvog braka, 11-godišnja Cleo (Elle Fanning). Marco svoju kći vucara po kockarnicama, hotelima i glamuroznim dodjelama nagrada, a ona pokušava u hotelskim apartmanima uspostaviti normalan obiteljski odnos s ocem. Kroz film se, kao kroz sve Sofijine filmove, provlači fina potka tuge - Cleo je tužna jer ju je mama poslala ocu, a Marco je čovjek koji je tužan jer ne zna što bi sam sa sobom, a kamoli s 11-godišnjom djevojčicom.

Ako volite Sofijine filmove, ovo će za vas biti samo još jedan vrijedan komadić u suptilnom filmskom puzzleu njenog melankoličnog i osebujnog filmskog stvaralaštva.

Pogledajte trailer filma "Somewhere":

Reproduciranje i objavljivanje sadržaja bez pisane dozvole portala Femina.hr nije dopušteno! Licencirajte naš sadržaj.