S Matom Jankovićem, članom žirija Masterchefa, provela sam jednu nadasve zanimljivu i ugodnu večer u zagrebačkom restoranu Baltazar, gdje ovaj, sada već jako slavni chef, radi. Vrlo brzo, odustala sam od nekih pitanja jer sam zaključila da su moji kolege iz medija uvelike griješili što su s Matom neprestano razgovarali o ženama (i samo reda radi o kuhanju)...

mate janković

Ne kažem da žene nisu divna tema za razgovor (vjerojatno i jedna od najljepših), ali... Ne samo da su ovog mladog kuhara već toliko po medijima razvlačili u raznim konotacijama (koje su postale prilično dosadne), nego s Matom možete razgovarati o toliko velikom dijapazonu tema, da je naprosto šteta inzistirati na tome s kim je zadnji puta spavao ili s kim trenutno hoda (što ionako neće reći). U svakom slučaju, Mate Janković neizmjerno je inspirativan sugovornik, koji je radeći u vlastitoj struci u mnogim kutcima svijeta, formirao zanimljive stavove o kulinarstvu, ali i mnogim drugim životnim sferama.

S obzirom da je prva sezona Masterchefa ušla u svoj veliki finiš, recite nam kakvo je za vas, u cjelini, bilo iskustvo snimanja ovog slavnog showa?
- Iskustvo je jako pozitivno iz poslovne perspektive. Ima i u privatnom smislu pozitivnih strana, ali jedan dio cijele priče nosi i prilično negativne konotacije. Činjenica da sam postao javno izložen nije mi baš najbolje sjela. Ljudi iz medija doista si svašta dozvoljavaju - da te nazovu u najluđe vrijeme na najluđi dan (kada nitko normalan i pristojan ni u ludilu ne bi ometao drugog čovjeka), i ispituju te vrlo intimne stvari. Na takve situacije te nitko ne može pripremiti. Kao što te nitko ne može pripremiti ni na to da se svatko na ulici može zagledati u tebe kad to doista ne želiš. Ja to naprosto ne doživljavam najbolje. Sve u svemu, da zaključim - emocije što se tiče mog sudjelovanja u Masterchefu i onoga što medijski angažman posljedično donosi, dosta su podijeljene i mješovite - jednoznačan odgovor nije moguć.

Znači, prilično vas je izmijenila javna izloženost?
- Ne bih to baš tako rekao, ali shvatio sam neke stvari, tj. bolje rečeno, na neke sam stvari počeo sasvim drugačije gledati. Prije svega, shvatio sam koliko je slava jedan veliki „napuhani balon", tj. koliko možeš slavi postati podložan i koliko sve to skupa može biti opasno, posebno kada se počneš „ufuravati" u to da si ne znam kako važan, a zapravo nisi... U svakom se trenutku bitno podsjetiti na dobru staru „danas jesi, sutra nisi" i biti svjestan koliko je sve to skupa prolazno. Ne kažem da sam cijepljen protiv taštine, ali nakon što show završi, za nekoliko će tjedana fokus s mene vjerojatno prijeći na nekog drugog. Vratit ću se u kuhinju i raditi svoj posao - ja sam čovjek od struke, a ne celebrity.

Jeste li prije snimanja Masterchefa pratili njegove strane verzije (britansku, australsku, američku...)?
- Nisam. Znao sam da postoje, ali jednostavno svoje slobodno vrijeme ne posvećujem gledanju kulinarskih emisija. Dovoljno je da mi je to posao. U mom životu postoje puno konstruktivniji načini na koje provodim svoje slobodno vrijeme... Uzet ću u ruke neku pametnu knjigu, slušati glazbu, putovati...

Da, čujem da vam je glazba iznimno važna u životu...
-
Apsolutno. Iako se ne volim žanrovski opredjeljivati i isticati da slušam baš tu i tu vrstu glazbe, ipak za sebe volim reći da sam champagne punker :). Tim terminom nekako povezujem činjenicu da se bavim ovim kao nekim jako trendi poslom, a zapravo sam prilično buntovan, ljevičar po političkim uvjerenjima, imam problema s autoritetima i pronalazim se u takvoj vrsti glazbe. Kada sam živio u Rijeci izlazio sam u klub Palach, a u Opatiji u Hobbiton, koji sada, nažalost, više ne postoji... Da, dakle, glazba mi je jako važna u životu. Imam užasno puno CD-a i playlista... Stvarno mi je teško izdvojiti neka imena, ali to je većinom punk i rock. Poslušat ću rado od Arcade Firea, preko Bright Eyesa i Gossipa, pa do Brucea Springsteena i Nicka Cavea... U svakom slučaju, ne mogu se ujutro obući, a da mi nešto ne svira, ne mogu čistiti stan da mi nešto ne svira, ne mogu voziti auto da nešto ne svira... Ne mogu se vani dobro zabavljati, ako mi glazba ne paše. Ona apsolutno diktira atmosferu u mnogim trenucima.

mate janković

Koji vas chefovi i kolege iz struke posebno fasciniraju?
- U mojoj karijeri bilo ih je mnogo. Imao sam kraj sebe važne mentore koji su me u mnogočemu odredili. Također mi je u jednom trenutku u životu bila jako važna El Bullijeva knjiga iz 2003. za koju volim reći da je jedna od najljepših slikovnica za odrasle. U toj su knjizi jela koja je praktički nemoguće provesti u djelo, ali ona je važna jer čovjeku koji se bavi kuhanjem kao profesijom, otvara neke potpuno nove poglede u smislu kreativnosti, ideja i shvaćanja gastronomije. Oduševila me nedavno i knjiga jednog od najboljih svjetskih kuhara Renéa Redzepija, suvlasnika slavnog restorana Noma, koja je totalno fascinantna. No teško je sve te sofisticirane ideje primijeniti u Hrvatskoj. Ne zato jer su Hrvati gastronomski konzervativni, nego jer su potpuno needucirani u pogledu hrane i financijski slabi.

Kakva je općenito gastronomska scena u Hrvatskoj?
- Zbilja nije naročita. Nije se niti mogla razviti, iz niza razloga koji su presloženi da ih sada samo ovako ovlaš spominjem. Najveći je problem naravno platežna moć našeg stanovništva - ljudi su siromašni - ne mogu isprobavati skupa kreativna jela. A oni koji mogu, njih ima toliko malo, da ih je valjda moguće na prste izbrojati. S druge strane, niti država ne ulaže u gastronomiju i kulinarstvo, iako smo turistička zemlja i to bi nam itekako koristilo. Iza jednog El Bullija stoji španjolska vlada, koja također pumpa svoj novac u njega - to je jedan od najslavnijih svjetskih restorana, od kojeg španjolski turizam ima itekakve koristi - njegova se zarada itekako isplati na državnoj razini pa se zato u njega i ulaže. To kod nas još nitko od vladajućih nije shvatio.

Ok, ali kada biste izričito trebali izdvojiti neke inovativne gastro-kutke u nas...
- Inovativna mjesta u Hrvatskoj propadaju. No, ako baš moram nekoga izrijekom izdvojiti, onda bi to svakako bio Deniz Zembo i njegov restoran Le Mandrać. Činjenica da samo njega uvijek spominjem dovoljna je kao dokaz koliko malo takvih mjesta ima kod nas i dokaz da kreativnim i inovativnim ljudima, koji u Hrvatskoj žele nešto napraviti na polju gastronomije, stvarno nije lako. Većina lokala u Hrvatskoj funkcionira po jednom, da tako kažem, „zdravo seljačkom" pristupu - ne talasaj previše i nećeš previše riskirati. Nemojmo se zavaravati, u inozemstvu, gledano u globalu, situacija nije baš puno drugačija, samo je tržište veće - igra velikih brojeva čini svoje.

Koja su do sada vaša najzanimljivija kulinarska iskustva? Radili ste u Njemačkoj, u Hrvatskoj, na Bermudima...?
-
Kuhinja kao kuhinja i posao kao posao - uvijek su isti - to je „sirova šljaka", „fizikala", i nema se tu što puno više reći. Istina, vani ima u poslovnom smislu nekih različitosti u odnosu na Hrvatsku - kao prvo, vani se iznimno poštuju autoriteti, s tim da su ti autoriteti jako rijetko lažni. To su brižljivo probrani ljudi koji su vrhunski profesionalci i od kojih se jako puno toga može naučiti. Nećeš tako lako naletjeti na nekoga tko je na položaj u restoranu došao „preko kuma", to su pažljivo „filtrirani" ljudi koji su na svom položaju zato jer su dobri u tome što rade.

Putovanja su vaša velika strast ... Koje vas zemlje najviše oduševljavaju?
- Prošao sam veliki dio Europe, Sjevernu Ameriku, Kanadu, Karibe, Bermude... Velika mi je želja otići u Aziju, posebno bih volio vidjeti Tokyo. Zbilja imam u planu puno zemalja koje bih još volio vidjeti, a nisam do sada imao prilike. Kako volim putovati, kada sam bio mlađi, činilo mi se da ću kao profesionalni pomorac moći putovanja realizirati kroz posao. Na nagovor obiteljskog prijatelja, međutim, počeo sam se baviti kuharstvom zato što mi je dao dovoljno dobar argument - na brodu uvijek trebaju kuhara i kao kuhar uvijek možeš raditi bilo gdje na svijetu :).

I nikada niste požalili što ste postali kuhar?
- Jesam. U svojim 20-ima sam užasno požalio. Radio sam tada na krivim mjestima koja su promovirala potpuno pogrešne ideje o kulinarstvu. Čak mi se po glavi motala misao i da prestanem raditi kao kuhar i da postanem... Bilo što drugo. Prijelomni trenutak za mene bio je odlazak na Bermude - tamo su mi se otvorile oči. Rad na Bermudima „digao me iz mrtvih".

mate janković

Koje je bilo najgroznije jelo koje ste ikada probali?
-
Krpice sa zeljem u vrtiću - uvijek mi se povraćalo od toga :).

A najbolje?
- Joj ne znam...

Pa dobro, ali da čekate egzekuciju na električnoj stolici i imate pravo na posljednji obrok...
- Tjestenina sa salsom i parmezanom - po mogućnosti parmigiano reggiano. Apsolutno glorificiram tjesteninu, ona nudi najšire opcije spajanja, okusa, mogućnosti...

Kakve kulinarske kombinacije volite?
- Volim bizarne kombinacije... Ne znam, npr. teleća koljenica sa škampima ili goveđi rep sa sipom... Čini se neobično i možda čak i ja kao kuhar imam predrasude prema takvim kombinacijama, ali staviš u usta i - okus te demantira.

Iskreno - jel vam paše ili vas iritira cijela ova priča oko „Mate kao seks simbola"?
- Ma to je sve totalno bez veze. Za sintagmu „zgodni Mate" odgovorna je Jasna Nanut koja radi scenarije i koja je, kroz najavu za moj prvi intervju u emisiji, valjda sto puta, kao zezanciju, ponovila „zgodni Mate, zgodni Mate"... I onda su, naravno, mediji to objeručke prihvatili i dalje „derali" po tome i to je tako ostalo. U svakom slučaju, prije ovog showa nisu se ljudi baš toliko okretali za mnom i govorili - gle, zgodni Mate. S druge strane, neću reći da nisam samosvjestan ili da nemam prođu kod žena, ali televizija je to sve predimenzionirala.

Zašto mnogi kažu da ste bahati?
- Ne bih rekao ni da sam bahat ni da sam prepotentan. Naprosto znam biti brz na jeziku - volim igru riječima i volim „poklopiti" nekoga dobrom šalom ili dobrim argumentom. No zbilja ne mislim da s time prelazim granicu dobrog ukusa.

Vidite li se u budućnosti na televiziji?
- Zašto ne? :)

Reproduciranje i objavljivanje sadržaja bez pisane dozvole portala Femina.hr nije dopušteno! Licencirajte naš sadržaj.