„Draga, što je to na tanjuru?" nova je izložba na Femini.hr - izložba koju je za nas realizirala jedna od najboljih hrvatskih gastro-fotografkinja, Zagrepčanka Maja Danica Pečanić. Sočno, slasno, fino, ukusno, zrelo i neodoljivo - ali prste k sebi, nemojte da vas ulovimo kako hvatate Majine trešnje ili kupine po monitoru! Uživajte u gledanju, jer pred vama je prava - estetska delicija
Kada nam je Maja poslala prvu fotku za svoju virtualnu izložbu, na prvi pogled učinilo nam se kao da smo se s umjetnicom krivo razumjeli - što na slici radi taj prekrasan nakit od hematita (ili su to posebno obrađeni crni biseri?), a dogovorili smo se da radi fotke hrane?! Nije li Maja gastro-fotografkinja? I to jedna od najboljih ne samo u Hrvatskoj, već i šire? Bolje smo pogledali i shvatili - pa to su zrele kupine!
Eto, tako se Maja poigravala s nama cijelo vrijeme - poput Rorschachovog psiho-testa. Na njenim fotografijama, osim estetske profinjenosti i istančanosti u pristupu snimanju hrane, svatko, uz ono očito, vidi i nešto drugo. Maja Danica Pečanić, akademska grafičarka po struci, prvenstveno je poznata kao apsolutna zvijezda gastro-fotografije u nas - fotografkinja koja radi za mnoge istaknute lifestyle magazine (Sensa, Sensa Sretna hrana, Playboy...), izdavačke kuće (Planetopija), tvrtke i agencije.
„Draga, što je to na tanjuru?" njena je prva samostalna izložba u virtualnom mediju. Saznajte zašto Maja ne voli orošeni sladoled, koje je najseksi voće na svijetu i zašto ćete umrijeti od smijeha kad zagrizete cherry rajčicu...
Svi koji obožavamo hranu, znamo kako je lijepa, inspirativna, senzualna... Kada si otkrila da te upravo ona najviše privlači kao glavni motiv fotografije?
- Bilo je to sasvim slučajno. Moj prvi angažman na polju fotografije hrane realizirao se zahvaljujući prijateljici iz Ljubljane, koja je došla k meni na večeru i slučajno vidjela fotografije koje sam tada radila i koje nisu imale veze s hranom, ali bile su ugođajne. Ona je predložila da napravim par probnih fotografija za poznatu marketinšku agenciju u kojoj je tada radila, a koja je između ostaloga radila i kuharice za jednog velikog proizvođača hrane. Pomislila sam da je to lako i pristala. A bilo je sve samo ne lako. Pretvorilo se u pravu ljetnu moru. Recepte bih dobila na slovenskome (kojeg tada nisam razumjela), u vrućem stanu bez klima uređaja, pekla sam kolače i torte i onda još eksperimentirala s različitim svjetlom. Razmišljala sam o tome da sam luda što sam pristala i da mi je to zadnji puta da fotografiram hranu. Ne znam ni sama što se to dogodilo da sam se predomislila. Nekim čudom, naručitelj je bio zadovoljan fotografijama, a ja sam počela istraživati, možda baš zato što je to bio veliki izazov.
Reci nam nešto o svojim danima na Likovnoj akademiji... U kakvom sjećanju su ti ostali ti dani?
- Nemam dobro mišljenje o našem obrazovnom sustavu. To je sustav gdje se individualnost kažnjava, autoritet se mora slušati i uči se nepovezano gradivo. Na ALU vlada neka druga klima, radi se u klasama, ide se na terensku nastavu, potiče se razmjena studenata i odlazak na druge Akademije u Europi i Americi. Na kraju tu je i mentor koji prati tvoj radi i vodi te kroz studij. Na neki način to je privilegija. Akademija mi je ostala u jako lijepom sjećanju. Bilo je to studiranje i zabava u jednom i mjesto gdje smo boravili od 9 ujutro od 7 navečer. Doslovno smo samo spavali doma. Tamo smo stvorili neke neraskidive veze, još uvijek sam u kontaktu s ljudima iz klase, a viđam se i s mentorom, prof. Zdravkom Tišljarom. Na Akademiji sam se počela baviti fotografijom. Mada u to vrijeme nije postojao predmet fotografija (a ni klasa), ja sam ipak diplomirala na seriji fotografija. Mislim da to dovoljno govori koliko je to liberalno mjesto.
BITNO JE ŠTO OSJEĆAM DOK STVARAM
Baviš li se uopće grafikom ili je fotografija jedina i najveća ljubav?
- Grafikom se više ne bavim. Ne znam da li se itko s moje godine više bavi grafikom. Mada se to možda tako ne čini, postoji velika poveznica između grafike, slikarstva i fotografije. Svo troje predstavlja izražavanje u određenom formatu s elementima kompozicije, odnosom svijetla, sjene i boje. Fotoaparat je za mene samo medij, fotografija je tehnika s kojom se najbolje izražavam. Hoću li se izraziti komadom žice, ugljenom, nečim što je voda donijela na obalu, za mene je svejedno. Bitno mi je jedino što osjećam dok stvaram. Mislim da je fotografija za mene prikladan medij.
Na kojim projektima trenutno radiš? Za koga fotkaš?
- Prošli vikend sam radila temu za novu Sensu - proljetne povrtnice. Upravo završavam novu kuharicu u izdanju Planetopije „Bez glutena", danas sam fotkala portret za Playboyev intervju, a za vikend fotkam za Sensa Sretnu hranu i filmski meni za Playboy.
Koje fotografe najviše cijeniš - mislim na one koji također rade gastro-fotografiju, ali i ostale...
- Od gastro-fotografije to su: Mikkel Vang, Con Poulos, Ditte Isager, David Loftus, Geoff Lung...Volim lifestyle fotke hrane. Ovdje cijenim Kristinu Lenard. Volim reportažnu fotografiju, onu koja ima stvarnu priču pa često gledam stare Magnumove fotke.
Sama „stiliraš" hranu koju snimaš? Što te pritom inspirira?
- Inspirira me tema, a onda i samo jelo kad ga vidim. Nikada unaprijed ne smišljam konačni styling, samo si postavljam smjernice vezane uz „scenografiju" jer hrana te povede u nekom drugom smjeru od onog kojeg isplaniraš.
ČOKOLADA JE PRAVA HIROVITA ZVIJEZDA
Što najviše voliš jesti?
- California roll sushi, guacamole, dobro maslinovo ulje (u zadnje vrijeme volim Ipsin Leccino), uz malo soli i komad kruha, patku s mlincima, tortu od čokolade, rogača i naranče, pitu od borovnica...
Postoji li fotogenična i nefotogenična hrana?
- O da, postoji. Postoji hrana koju snimim u par minuta, a ima i one s kojom se mučim satima.
Kako čokolada kotira kao tvoj motiv?
- Vrlo visoko, mada ju je teško dobro snimiti.
Najseksi voće je...
- Zrela breskva.
Najsmješnije povrće je...
- Cherry rajčica kad je zagrizeš.
MA VOLIM JA I LJUDE, NE SAMO HRANU : )
Hrana koju baš i ne voliš slikati je...
- Hrana koja mora izgledati savršeno pravilno, a ne prirodno. Savršene jagode, orošeni sladoled...
Osim hrane, što još voliš da ti se nađe pred objektivom?
- Ljudi. Volim slikati ljude, ali tek tada kada ih dovoljno dugo slikam da zaborave na to ili kad su previše zaokupljeni nečim drugim pa ne razmišljaju o meni.
Kako bi izgledao idealni stol za romantičnu večeru - daj nam jedan mali meni - savršen u estetskom i gurmanskom smislu : )
- Kamenice za predjelo, škampi na buzaru s palentom za glavno jelo i čokoladni mousse za desert. Za one koje nemaju vremena kuhati: par dobrih sireva iz Bonkulović delikatesa, francuz, butelja vina i kolač od čokolade i sira iz slastičarnice „Torte i to".
Pogledajte izložbu „Draga, što je to na tanjuru?"
Posjetite Majine stranice: www.spoonart.net
DUCKA
@19.06.2011. 21:20 0Ajme kako mi se sviđa meni za romantičnu večer. Ja bih upravo sve redom.